Vlatko Simunović

Pravila igre

Kad pomislim na muškarce i žene koji su u sudaru s fašistima i nacistima dali svoje živote ne mislim da je njihova žrtva bila uzaludna. Kupili su 80 godina mira. Najduži intermeco u posljednjih u posljednjih 300 godina. Duboka zahvalnost. To im duguje po etničkim, vjerskim i ideološkim šavovima atomizirana Crna Gora.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

SLOBODAN PAD

Ne tvrdim da smo s vrha istorije dospjeli na dno ponora ali slutim da smo u slobodnom padu.

Kad nešto ne znam volim pogledati što knjige imaju reći. Jedna kaže da je fašizam “ideologija radikalnog autoritativnog nacionalizma kojeg karakteriše moć diktatora, nasilna kontrola opozicije i kontrola sredstava proizvodnje, razmene i distribucije”. Druga, ništa manje važna uči me da je “fašizam naziv za ideologije i pokrete koji smatraju kako je država temelj ljudskog društva, odnosno institucija koja treba u potpunosti nadzirati svaki aspekt društvenog života”. U trećoj čitam da je fašizam državno uređenje koje radikalno ograničava ljudska prava radi veće stabilnosti i bržeg napretka.

Sve u svemu ključna riječ je napredak. Ako bih pravio indeks pojmova koji u meni pale sve alarme prva riječ koju bih u nejga stavio je termin - napredak. Sve što je suštinski unazadilo ljudski rod počinjeno je za račun napretka.

Osvrnite se oko sebe, razgovarajte sa prijateljima, čitajte, slušajte. Okruženi ste ljudima kojin vjeruju da je “jedinstvo zajednice je uslov socijalnog, političkog i ekonomskog preporoda a borba prirodni način opstanka čovjeka”. Bez izuzetka svi vjeruju da bi nasilje trebalo institucionalizovati i da je prinuda način da se efikasnije no što je to slučaj kod nas rješavaju društvene i političke zagonetke. Dajte ljudima odgovarajući vjetar u leđa, načnite im neku staru ranu i gledajte kakav se diskretni heroj stroja šovinista uvjerenih da zbog zajedništva valja ukloniti sve razlike, rađa pred vašim očima.

VJERA

Daleke 1945. goli, bosi, gladni, loše naoružani i nadahnuti razumom, poslije četiri godine krvarenja borci su se su sa fronta vratili sa slobodom.

Siti, obijesni i naoružani svi, što daje sloboda mi za 80 godina nijesmo zaokružili proces oblikovanja političkih i pravnih institucija. Imamo ustav, izborni sistem, zakonodavna tijela, tužilaštvo, sudove. Nemamo pravedan sistem i pravila igre. Nemamo ih jer ne znamo kako se prave.

Nijesmo duboko podijeljeno društvo ali ne arhiviramo ništa što bi moglo biti potencijalni izvor sukoba. Pojedinac koji je rješava nego pogoršava stvar je incident prolaznog karaktera. Institucija koja ne rješava nego pogoršava stvari je protivprirodni blud.

Što god da se dogodi, znamo li kako će država funkcionisati, ko će donositi odgovarajuće odluke, kako će birani predstavnici reagovati i kako će zaštititi prava građana koji su ih izabrali? Ja ne znam. Niko to ne može znati.

Na što smo potrošili 80 godina slobode?

Ako neko ne shvata đe smo taj ne zna što je opasna nizbrdica.

Imamo visoke mostove, široke auto ceste, prostrane stanove, luksuzne hotele, brza auta. Imamo ravnotežu moći među etničkim grupama. Imamo neravnotežu među kulturnom grupama i sve manje ljudi s kojima na miru možemo šutati a da ta ćutnja prija.

Imamo sve labavije sisteme zaštite prirodnog i kulturnog pejzaža. Nemamo analitičke debate i istraživačka pitanja. Nemamo ekstremne političke pokrete koji su delovali ili djeluju u evropskim zemljama ali imamo uskogrudosti taman koliko i višemilionsske nacije koje su oblikovali mrak krajnje desnice i nevjerstva.

U svijetu na fašizam uvijek možete računati i ta se neman vraća svojim ambicijama. Crna Gore ne može biti Crna Gora bez antifašizma. To nije samo simbol njene veličine. On je vjera s kojom u njoj odrastamo.