Vlatko Simunović

Vrli novi rat

Pamtite li rat nalik ovom koji je vođen na Bliskom Istoku. Izrael, Iran i USA. Dvanaest dana. Rakete. Bombe. Kibiceri u transu. Jafa i Tel Aviv u plamenu. Iran ima hipersonične rakete sa zvučnim imenima. Sa Balkana poručuju: Padaj silo i nepravdo. Tramp tvrdi: Naša zemlja ide sjajno. Netnjahu kaže: Otvaramo vrata slobode iranskom narodu. Od svega najdublji utisak ostavile su iranske supersonične rakete. Neke ptice nikad ne polete. Imali smo Pirove pobjede, opijumski rat, bokserski ustanak. Imali smo iscrpljujuće ratove bez pobjednika. Konačno je svijet dobio i rat u kom su svi pobjednici. Pravi mali raritet. Ovdje niko nije imao što da izgubi.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

NJIHOV SVIJET - NAŠA PRAVILA

Gdje je tu naša mala država. Pridruživši se najmočnijem vojnom savezu ušuškali smo najintimniji sloj našeg bića. Ostvario se naš žilavi san da svijet igra po našim pravilima. Nešto kao ona priča o mišu i sloni koji prelaze preko mosta. Pa miš kaže: Al` tutnjimo!
Misleći, u ozračju podgoričkog žaropeka, malo više figurativno nego što sam sklon da to činim u debeloj hladovini, sklapam slagalicu operetskog rata na Bliskom Istoku.

I imam na umu jedan naš šablon pa ga popunjavamo elementima iz nedavnog rata Izraela i SAD sa Iranom.

Izrael i SAD izašli su na crtu Iranu svakom sa svojom listom ratnih ciljeva.

Irak je svoj koalicini kapacitet strane tradicionalno zainteresovane za mir na Bliskom Istoku iskoristio da listu na čijem je čelu ojača učešćem pacifističkom Hamasa, Hezbolaha i jemenskih Huta koji su tu da bi svima poželjeli mirno more.

Raketiranja su prošla bez prigovora sve tri strane. Nezavisni posmatrači potvrdili su da je rat vođen bez neregularnosti uz poštovanje procedura rata koji se vodi između višestruko nadmoćnijih i višestruko inferiornog učesnika u ratu.

SAD proglasile su pobjedu kao pojedinačno najača strana u ratnom sukobu. Izrael je trijumfovao sa 74 odsto više ispaljenih projektila a ne bi smjeli zanemariti ni par kilotona eksploziva konvencionalnim sredstima isporučenog iranskih gradovima, što je značajno povećanje u odnosu na prethodni ratni ciklus.

A Iran? Iran je pobjednik jer je tas na vagi! Bez priznanja poraza s iranske strane nema konsenzusa zaraćenih strana o ishodu rata!

ANTIKA

Ratovanje je u davne dane imalo svoj početak i kraj. Na kraju, pobijeđena strana ritualno bi polagala oružje pred pobjednikom. Pobjednička vojska trijumfalno bi ušla u osvojeni grad. Pošto bi većina naroda s pobjedničke strane bila opravdano odsutna s tog događaja, Rim je organizovao trijumfalni marš. Povorka bi prošla kroz slavoluk, poraženi su se vukli u okovima a vjerolomna gomila klicala je slaveći svemoguće ime oimperatora. Moć Rima i ništavnost otpora. To je bila ključna poruka.

Upoređujem narav starog svijeta i svijet dopingovan mogućnostima društvenih mreža. Siroti Gal, Vercingetoroks, pogubljen je u Forumu. Iranski komandanti izvukli su se s pohvalom Donalda Trampa koji zahvalio što su najavili da će bombardovari američku vojnu bazu u Kataru.
Ima to dobrih strana. Vercingetoroks je ratovao jednom i nikad više, sirotan je ostao bez glave na ramenima, a iranski ajatolah Hamnei može zadati težak šamar Americi kad god mu na postrojenja gdje Iranci rabotaju s uranijumom SAD nabacaju tri planine a Izrael s rastojanja od 2000 kilometara strijelja vođstvo Revolucionarne garde. Dovoljno da se legitimiše kao moralni pobjednik! Jel` da? I da djeca pjevaju neke pjesme o osveti.

EVROPSKA PRAVILA

U Srednjem vijeku formalna predaja podrazumijevala bi predaju ključeva grada pobjedničkoj strani. Simbol oprosta i pomirenja bio je poljubac. Ljubili su velmože krst, lunu, mač, ruku, obraz. Sklapani su ceremonijalni ugovori. Na kraju ratova, od 15. do 18. vijeka potpisivani su mirovni ugovor u raskošnim palatama. Vladari su razmjenivali darove. Mač. Zastava. Brak. Svečano čitanje. Potpisivanje, Poseban protokol za svakog. Mir van dometa rulje. Novi oblik pravde. Otpor se ne isplati.

Onda je osvanuo 20, vijek i formalne kapitulacije su standardizovane na nov način. Izjave o kapitulaciji potpisivane su na bojnom brodu ili željezničkom vagonu. Kapitulacija je podrazumijevala svjedoke i filmske kamere. Kao poražena strana u II Svjetskom ratu Njamačka je kapitulaciju potpisala dva puta. U Remsu i Berlinu. Pobjednici su rituale i slike poraza iskoristili da bi učvrstili svoj položaj u vrlom novom svijetu. Mi Jugosloveni Ustavom smo htjeli obeshrabriti sve kapitulante. Niko nema pravo da potpiše kapitulaciju. Tako su nas učili. Ne trebam vas podsjećati kako je to završeno u Dejtonu gdje suj nam poglavice iznurili obavezom da se vladaju kao prostojni ljudi.

DO POSLJEDNJEG POBJEDNIKA

Iskustvo me uči da je razum najpouzdaniji izvor saznanja. Logičko mišljenje, unutrašnje refleksije, matematika...Sigurnost, jasnoća, nužnost. Tu je sve što nam je potrebno.

Od prvog daha razum je naš oslonac. Razum je čvrsta ruka koja vodi. Daje orjentire. Razum ne stari i ne blijedi. On je temelj na kojem sve gradimo sve ostalo. Razum kaže da imamo trajan rat. Na Bliskom Istoku i u Ukrajini. Znajući koliko smo talični sjutra negdje u našem dvorištu.

Dogurali smo tamo gdje je razum efikasan kao kada paor pred posjetu njegovom imanju bankara koji mu stavlja hipoteku nesnosan smrad pokušava da rastjera prskajući parfem u svinjarniku,

Zaglavljeni u ratu sviju protiv svih i vodi se do posljednjeg pobjednika.

Sa djecom iz Gaze koju su izbrisali s ekrana na savjesti. Ako takvo što postoji.