Vlatko Simunović

Hodaj i zgrabi novac

Prava sloboda dolazi tek kada sami obezbijedimo ono što želimo. Imaš ruke. Imaš noge. Dišeš. Ustani. Hodaj i zgrabi svoj novac. To je snažna lekciju o životu koju nećete čuti u školama. Mi smo zemlja pristaša revolucionarne prave i vrijednost se kod nas ne mjeri trudom. Ako kilogram smokava košta 12 eura ljudi udare u lelek koji brdima odzvanja. Najljepše nariču trendseteri čija đedovina zarasta u draču i zlatna mladež koja se izležava u etno selima.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

PARKING I SMOKVA

Cijela Crna Gora već sedmicu dana sa bolom sluša da će poslije 22. avgusta sat parkinga na rivi grada Kotora plaćati 4.80 eura po satu. Cijela Crna Gora zaboravlja da je za svoju pokretnu silu većinski izabrala koncept liberalnog kapitalizma i da je taj vjetar na naše livade i kamenjare 1989. donio vijest da je naše samo ono što možemo kupiti. Tom računicom obuhvaćena je i kotorska riva.

Ta mala povlastica parkiranja auta na tom mjestu podsjeća me da istorija života u gradovima nije linearna. Tu se stvari pomjeraju sloj po sloj. To što sat parkinga na rivi košta 4.80 eura mali ja korak za Kotor. Veliki za mene koji prihvatam to poskupljenje jer me život naučio da je moje samo ono što mogu kupiti. I tu s životom nemam grke.

Tržište određuje vrijednosti i granice mogućnosti. Kao prošle sedmice oko nove cijene parkinga u Kotoru, javnost se ovog ljeta uskomešala na vijest da kilogram rajske smokve košta 12 eura.
Imamo na našem imanju tu smokvu koja prvi rod daje u junu. Umjesto očekivanih 50 na njoj smo ove sezone našli 3 kilograma. Krošnja te smokve pokriva 30 metara kvadratnih. Cijena metra kvadratnog zemljišta na lokaciji gdje raste je 60 eura za metar kvadratni.

Zato me cijena od 12 eura za kilogram smokava nije skandalizovala. Svaki Crnogorac čija je familija kupovala zemlju zna da je naša stara mjera za vrijednost zemljišta rod. Neko imanje vrijedi koliko se za 10 godina na njemu može nabrati smokve ili grožđa, sakupiti ječma ili raži.

Kada su prvi prodavci smokve odredili 12 eura za kilogram nijesu imali na umu stare računice njihovih đedova. To sam siguran. Ipak, odredili su cijenu po kojoj za deset godina s cijenom i rodom od ove sezone, kupuješ 30 metara kvadratnih zemljišta na kom raste smokva. Nepogrešivo!

Djeluje materijalistički ali sve u životu ima logično i praktično utemeljenje. Tržište postavlja jasne granice između snova i stvarnosti. Volim ja Njegoša i poruku “...neka bude što biti ne može...” ali držim svoja očekivanja u polju onoga što je zaista ostvarivo. Volio bih da nastavnici koji najavljuju štrajk našu djecu nauče kada kupuju ne razmjenjuju novac za predmet ili uslugu. Da je novac koji će steći dokaz da su uložili trud, rad, vrijeme. Da ih nauče da je kupovina rezultat njihovog rada i zalaganja. Da ih nauče da je samo to što kupimo zaista naše.

Novac je simbol discipline, upornosti i rada. Kotorani koji su sagradili Kotor tu su tvrđavu podigli kroz diciplinu, upornost i rad. Malo je među današnjim Kotoranima njihovih potomaka ali današnji Kotorani žive od toga đe žive i imaju pravo da odrede cijenu. Naše je pravo da to što nude uzmemo ili ostavimo. Od plandovanja na kotorskim pjacetama ne planiram načinjeti podvig. Crna Gora danas je zemlja po mjeri bogatih ljudi. Ne oslanjam se na iluzije. U Kotoru ne stojim u redu za paštu. Stojim pred Crkvom Svete Klare i mislim na sliku Ecce homo koju pripisuju Špancu poznatom kao El Divino.
Mislim na Ivana Kerna koji mi je, uz barele točenoga piva koje ispijamo dok se u brdima hvata mrak, objašnjava sva blaga franjevačke biblioteke koju čuvaju unutar tih zidina.

Čitam da je Crna Gora zemlja sa najbrže rastućom stopom milionera na kugli zemaljskoj. To je jako dobra vijest. Revoluciuonarna pravda ne funkcioniše.Svi smo ravnopravni ali su ljudi s gomilama novca na računima nešto ravnopravniji.

Život jeste kratak ali je dovoljno dug da ga pravilno iskoristimo. Obožavanje vanjštine se plaća. Tih stvari se sjetio Švajcarac. Henri Frédéric Amiel.

Na prijateljskoj stranici jučer našao sam citat iz njegovih Dnevnika. Godina je 1871. Vrijedi pročitati.

“Mase će uvijek biti ispod prosjeka. Doba punoljetstva će se spustiti, barijera pola pasti i demokratija će doći do apsurda predajući odluku oko najvažnijih stvari onima koji su najnesposobniji. To će biti kazna njezinog vlastitog apstraktnog principa Jednakosti, koji oslobađa neznalicu obaveze da se obrazuje, imbecila da se prosudi, dječaka da postane čovjek i kriminalca da se popravi. Javno pravo utemeljeno na jednakosti raspast će se u komadiće zbog vlastitih posljedica. Jer ne prepoznaje „nejednakost vrednota“, zasluga, iskustva, i osobnog nastojanja: kulminirat će u trijumfu šljama i bezobličnosti.”

Sva ta čuda svijeta danas imamo pred očima. I sad ti meni kažeš da je 12 eura za kilogram smokava nagovještaj propasti svijeta, a 4.80 eura za sat parkinga na kotorskoj rivi pljačka. Ne, to je najmanje što smo za sva naša svaštočinstva dobili za uzvrat!

Imaš ruke. Imaš noge. Dišeš. Ustani. Hodaj i zgrabi svoj novac.