- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
15. 06. 2025.
08:22 >> 08:23
Dokleanka
Jedna od budalaština koju nam s posebnim zadovoljstvom preprodaju familije i sistem glasi: U smrti su svi jednaki i smrt sve poravna. S njom ide i poštapalica: Niko na onaj svijet ništa nije sa sobom ponio. Da je to samo gola tlapnja s kojom tješe nas sirote podsjetila me jedna grobnica sa zapadne nekropole antičke Duklje.
U njoj je sahranjena žena plemenitog roda. Uz njen skelet arheolozi su našli raskošnu staklenu čašu, zlatan nakit, igle od kosti i koštani valjak koji je bio spremnik za te alatke, set pločica rađenih od kosti a bile su alat za društvene igle. Pronašli su i kocku koja je pala na broj 1. Pokazali su nam sve to u srcu Duklje.
RARITET
Zlato i dijatreta potamnili su sjaj jednog staklenog tanjira koji je s njima dijelio tamu kosturnice. Rađen je u Kelnu. Okrnje je ali otmeniji od čuvene Podgoričke čaše koju čuvaju u depou Ermitraža. Kad vidim Ivana Kerna pitaću ga zašto taj stakleni tanjir koji se zaglavio u tami ruskog muzeja zovu čaša...Toliko o tanjiru.
Ta luksuzna staklena čaša, dijatreta koju su sa njom spustili u grob, rijetka je stvar na kugli zemaljskoj. Ne pretjerujem kada kažem da ih je u grobnicama iz perioda Rimskog carstva nađeno svega 50. Ovih s motivom gladijatora koji se bori sa zvijerima a iskopan je na nekropoli antičke Duklje - 5.
Politički, Rim je vjekovima prostor od Baltičkog mora do afričkih stepa. Prostor od Londona do Indije.
Trenutak osnivanja Rima smještaju u 753, godinu prije rođenja Hrista. Do 4. vijeka nove ere u granicama tog imperija sahranjeni su milioni muškaraca i žena. Do danas, otvorene su hiljada grobnica.
Ovo je druga dijatreta koju su arheolozi našli na teritoriji današnje Crne Gore.
Milo mi je.
Imali smo ovdje jako bogate patricijske familije i nevješte pljačkaše grobnica? Ko to zna. Dokaz o bogatoj ženi plemenitog roda imamo. A priča o nevještim pljačkašima u Crnoj Gori vam je mit.
DIJATRETE
Čitao sam da je imperator Dioklecijan Duklju sagradio kao grad sa sjećanjem na njegovu majku. Grad memorijalni centar. Igralište i odmaralište za vlastelu. Djeluje poznato?
Dijatrete su karakteristične za 3. i 4. vijek poslije Hrista. Vrhunac su staklarskog umijeća tog doba. Staklarstvo vam je tada bilo nešto kao današnja haj tek arhitektura. Čitao sam nešto o dijatreti kao mjestu susreta tehnologije i umjetnosti.
Cijela čaša rezana je iz jednog komada stakla. U početku naprave kompaktan stakleni pehar, blok stakla, pa majstori majstori dube i dekor i posudu. Dekoracija se naknadno ne vezuje uz čašu. Pažljivim brušenjem majstor je dubi iz masivnog staklenog zida čaše. To vam je kamejski rez ili retikularno brušenje. Izuzetno precizan rad. Alat - brusni točak od bronze koji se poliva emulzijom od kvarcnog pijeska ili pečene cigle. Majstor na zidu prvo brusi okvir dekoracije. Potom dubi prostor oko te inicijalne rešetke, ostavljajući mostiće koji rešetku spajaju s tijelom čaše. To podrazumujeva apsolutnu preciznost. Jedan potez više i sav trud je upropašten.
Rad savršen kao enterijer superautomobila. To je dijatreta. Bez lasera, cnp strojeva itd... Oko, prsti i bonzani točak.
Detalji su oblikovani preciznim abrazivnim alatima. Bruse ih nečim što oblikom podsjeća na hemijsku olovku i ima ručni pogon.
Nijedna od tih alatki nije sačuvana do danas.
Na kraju ide poliranje. Cilj je visok sjaj i glatka površina. Tako se akcentuje kontrast između tijela i mreže.
Da neko od sve ovo pokuša? Da svi zajedno pokušamo?
VJEČNOST
Do Duklje je dijatreta stigla iz Kelna, Trira, Akvileje ili Ravene. Kao grobni prilog dokazuje bogatstvo i društveni položaj Dokleanke.
Ko god da je mladu ženu položio u grob smatrao je simbol luksuznog života prikladnim darom za njen život poslije smrti.
Posliije 1600 godina od tog dana gledam tu čašu.
Ne znam da li je žena koju su s njom poslali s drugu stranu modre rijeke bila omiljena u svom domu i rodu. Jesu li je poštovali zbog njene vrline ili su se pribojavali njene moći? Ko je tu čašu spustio u grobnicu? Otac, muž, sestra? Što se s njom mrtvom u svijetu
Duklje gasi a što se rađa? Da li s njom njen čovjek uzgubio polovinu ili cio svoj svijet? Je li bila crnka, blondina, riđokosa?
To niko ne može da zna. Znam da su su njom u grobnicu spustili nešto što vrijedi koliko Bugatti Chiron na današnji dan.
Zaista vam kažem da lažu kad govore da smo u smrti svi jednaki. Dijatreta i nakit od zlata jednu su Dokleanku učinili vječnom. Dva dana razmišljam o toj dijatreti koja mi je jedini trag ka toj ženi plemenitog roda koju su na susret s nama budućim poslali iz grobnice uz cestu koja se uz zlatno željezo zalazećeg Sunca spušta u ravnici na kojoj je stajao grad.
Ne podcjenjujem nikog od nas, ali zaista vam kažem, čak i da jesmo ravnopravni, bogati su nešto malo ravnopravniji od nas koji osim šake kostiju u zemlju sa sobom ne nosimo ništa. Niko i ništa. Jedino mi znamo kroz što smo prošli. A pare ne muče no buče.
Коментари0
Остави коментар