dr Nikola Banićević

Sto dana promjena

Građani SAD su sa nestrpljenjem i oduševljenjem čekali da se na istočnim stepenicama zgrade Kongresa pojavi i položi zakletvu novi predsjednik. Taj dugo iščekivani četvrti mart 1933. godine bio je tmuran i hladan dan, ali ispunjen nadom i očekivanjem građana, koji su prolazili kroz nezapamćenu ekonomsku krizu. Tokom jutra jedan čovjek se u hotelu Mayflower u Vašingtonu pripremao za čin polaganja zakletve. Dva dana prije putovao je vozom iz Njujorka, a na putu su ga pozdravljali građani. Bilo je jasno da Amerikanci očekuju mnogo od Franklina D. Ruzvelta, koji će toga dana biti izabran za trideset drugog predsjednika SAD. Skroman i hrabar, optimista i vizionar, uz svoju suprugu Eleanor na stepenicama Kongresa reći će: „Jedino čega se trebamo bojati jeste sam strah.“ Počeo je predsjednički mandat, koji će trajati najduže u istoriji SAD, punih dvanaest godina.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Sudbina mu je namijenila da će se u najdužem mandatu sresti s brojnim političkim, bezbjednosnim i ekonomskim izazovima. Da će predano raditi i imati uspjeha u odgovoru na njih, pokazao je već u prvih sto dana vladavine. Shvatio je da ekonomiji treba hitno ozdravljenje, jer je na početku mandata bilo više od četvrtine Amerikanaca bez posla. Bilo je to vrijeme „Velike depresije“. Pokrenuo je „New Deal“, program koji je podrazumijevao paket ekonomskih i socijalnih reformi za borbu protiv siromaštva, nezaposlenosti i kolapsa bankarskog sistema. On je podrazumijevao socijalnu sigurnost i radnička prava, pomoć poljoprivredi, uvođenje javnih radova i reformu bankarskog sistema. Sproveo je masovne zakonodavne reforme putem petnaest novih zakona. Ciljano je izgradio važne infrastrukturne objekte u siromašnim dijelovima države. U prvih sto dana svoje vladavine stigao je i da osnuje više saveznih agencija.

Predsjednik Tramp u svom drugom mandatu proveo je sto dana u Bijeloj kući. Njegove aktivnosti mogu se analizirati u tri pravca. U unutrašnjoj politici, predsjednik krenuo je energično u smanjivanje američke administracije i agencija, koje svoje djelovanje imaju u inostranstvu. Naredio je uklanjanje iz državnog sistema Ministarstva obrazovanja, čime je izazvao debate u Kongresu, kakvih nije bilo od 1970. godine. Imao je mimoilaženja sa advokatskim esnafom, NVO-ima koje se bave ljudskim pravima i slobodama i pojedinim univerzitetima. Nesporno je da administraciju treba reformisati, uz nuđenje konkretnih rješenja, što je prepustio Masku i njegovoj agenciji. Spoljna politika se manifestovala postavljanjem jasnih ciljeva, ali ne i mehanizama kojima će se ti spoljnopolitički ciljevi ostvariti. Iskazivanje potrebe za kontrolom Panamskog kanala, Grenlanda i ujedinjenjenja sa Kanadom, su ideje koje su za sada naišle na domicilne otpore i ostale na nivou planova. Svojim potezima doveo je do najvećeg jaza u odnosima s EU, povukao se iz međunarodnih sporazuma i postavio pitanje reforme NATO-a. Ambiciozni projekti okončanja dva rata za sada su dali djelimične rezultate, uz jasne izjave administracije da SAD gubi strpljenje. Povećanje carinskih stopa prema svim državama koje imaju saradnju sa SAD, treba shvatiti u kontekstu njegove ideje osnaživanja američke privrede kroz model „Amerika prvo“. Tako su carinske stope povećane prema NR Kini, čime je samo nastavljen ekonomski rat započet u prvom mandatu. Takođe, povećanje je usmjereno na EU, Kanadu i Meksiko. Države su odgovorile preduzimanjem recipročne mjere i najavom ostvarivanja novih trgovinskih saveza. Kako će se ovakva poreska politika odraziti na krajnjeg potrošača – građanina, ostaje da pokaže vrijeme.

Kuda idu SAD danas? Da li je to put izolacionizma, stvarnog napretka društva i ekonomije ili eksperimenta različitih politika? Možda su ovo promjene za temelje novog „New Deala“. Predsjednikovoj administraciji treba dati vrijeme da nam da odgovore na ova pitanja. Jedno je jasno svijet se mijenja shodno njegovoj rečenici: „Prvo, stavit ćemo Ameriku na prvo mjesto. Neće više biti da druge zemlje dobijaju prednost, a Amerika gubi. Mi ćemo opet biti veliki!“