dr Nikola Banićević

Želja za hegemonom

Teheran se tresao od masovnih protesta još od 1977. godine. Iranski vođa Mohamed Reza Pahlavi tvrdio je da je riječ samo o prolaznoj fazi nezadovoljstva, dok je opozicioni lider, ajatolah Homeini, iz egzila u Parizu pripremao svoj povratak u zemlju. Kako se intenzitet demonstracija pojačavao, šah je odlučio da nasilnim putem uguši nezadovoljstvo građana. „Crni petak“ označio je pogibiju demonstranata i bio posljednji potez šaha na šahovskoj tabli Bliskog istoka.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Revolucija je uzela maha, a šah se spremao da napusti palatu Nijavaran sa suprugom, caricom Farah Diba, 16. januara 1979. godine. Tog dana, oko podne, ukrcao se u kraljevski avion Boeing 707, napuštajući Iran zauvijek. Sudbina će ga voditi kao nomada u egzilu, od Egipta do Sjedinjenih Američkih Država. Drugi let spremao se na pariskom aerodromu Šarl de Gol let kompanije Air France za Teheran. Sat na ulazu aerodroma Mehrabad pokazivao je 9 sati i 30 minuta trenutak kada se istorija Irana i Bliskog istoka promijenila. Homeini se vratio u Iran i revolucija je okončana. Jedan vladar je otišao da se odmori, drugi je neumorno radio na promjeni iranskog društva. Svijet tada nije shvatao koliki će biti opseg tih promjena.

Promjena režima putem revolucije u Iranu imala je snažan uticaj na unutrašnja, regionalna i međunarodna dešavanja. Tada su postavljeni temelji današnje iranske politike. Na unutrašnjem planu, teokratija je zamijenila monarhiju. Iran je postao Islamska Republika. Homeini je dobio titulu „Veliki vođa“ (Rahbar) i imao je apsolutnu moć, vršeći vlast iznad predsjednika i parlamenta. Bio je vrhovni zapovjednik vojske. Uvedeno je šerijatsko pravo, uvedene su odvojene škole za žene, a zabranjeno je prikazivanje zapadne kulture kroz film i muziku. Ukinuti su sekularni i ljevičarski pokreti. Vlast se surovo obračunavala s protivnicima – kroz egzekucije i dugogodišnje zatvorske kazne. Bezbijednosno-obavještajni sektor predstavlja produženu ruku vlasti, a čine ga Revolucionarna garda i Basidž milicije.

Društvo proživljava ekonomsko nazadovanje. Mnoge svjetski poznate kompanije ne posluju u Iranu, sankcije su prisutne, a privreda je pod apsolutnom državnom kontrolom. Regionalno gledano, Iran je bio i ostao država izvoznik revolucije i bunta protiv zapadnih zemalja, prije svega Sjedinjenih Američkih Država. Imaju uticaj na svrgavanje neislamskih i prozapadnih režima u regionu.

održavaju šiitske pokrete poput Hezbolaha u Libanu, Huta u Jemenu i milicije u Iraku i Siriji. Ideja Homeinija i njegovih sljedbenika jeste formiranje „šiitskog polumjeseca“ – prostora od Irana do Mediterana. Cilj vlasti jeste da Iran postane regionalni hegemon. Danas je Iran u otvorenom sukobu s Izraelom, a karakteriše ga tenzičan odnos sa Saudijskom Arabijom. Globalno posmatrano, postoje stalne tenzije sa SAD i ostalim zapadnim državama.

Bliski istok je ponovo u plamenu. Izrael je napao nuklearne i povezane strateške objekte u Natanzu – iranskom nuklearnom postrojenju. Uništen je dio PVO sistema. Ubijeno je najmanje 20 iranskih komandanata, među kojima i Amir Ali Hadžizadeh, šef raketnog programa Revolucionarne garde. Iran je uzvratio napadom dronovima, dok je Izrael u vanrednom stanju u tolikoj mjeri da izraelske avio-kompanije “El Al”, “Isrer” i “Arkija” izmještaju svoje avione van države. Jordan je proglasio vanredno stanje i podigao borbenu gotovost vazduhoplovstva i PVO sistema na najviši nivo, kao i Saudijska Arabija. Mogu se očekivati aktivnosti iranskih saveznika u regionu, kroz vazdušne napade na Izrael.

Ima li mira na Bliskom istoku? Ključ za uspostavljanje mirovnog procesa nalazi se u dvije ruke – jednoj regionalnoj i drugoj u rukama Sjedinjenih Američkih Država. Dok gore vatre i stradaju ljudski životi, politika se bori za regionalnog hegemona. Živimo u vremenu kada je mir na Bliskom istoku daleki san.