Nikola Banićević

OSVRT

Kenedijeva dilema

Izvršni direktor CIA Džon Mekon žurio je ka Bijeloj kući noseći par fotografija predsjedniku SAD Džonu F. Kenediju. Oko 8.30 časova tog 16. oktobra 1962. godine, predsjednik je sa nevjericom primio vijest, da je izviđački avion vojske SAD U2, snimio fotografije postavljenih sovjetskih balističkih raketa srednjeg dometa na Kubi.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

Da se svijet nalazi na ivici nukleranog rata, predsjedniku je bilo jasno nakon telefonskog razgovora sa direktorom Nacionalnog fotointerpretacijskog centra Arthurom C. Lundahl. On je sa svojim timom potvrdio da se radi o navedenoj vojnoj operaciji SSSR. Bezbjednosna dilema ispunila je brigom salu za sastanke Vijeća za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće. Dok se svijet nalazio u bezbjednosnoj dilemi, predsjednik Kenedi je pored nje imao i ličnu. Da li će postati prvi državnik koji će učestvovati u nuklearnom ratu? Nad čovječanstvom nadvio se oblak dileme, da li je bezbjednost ugrožena?

Predsjednik Kenedi našao se u bezbjednosnoj i političkoj situaciji, koja je postala jedan od najpoznatijih primjera bezbjednosne dileme. Ona znači da akcije jedne države u cilju povećanja sopstvene bezbjednosti uvećavanjem naoružanja, izazivaju istu takvu rekaciju kod drugih država. Postoji dilema da li države uvećavanjem sopstvene bezbjednosti, povećavaju i međunarodnu? Ima stavova pro et contra. Događaji u međunarodnim odnosima su pokazali da princip bezbjednosne dileme ne doprinosi svjetskom miru i bezbjednosti. Naprotiv, on je potencijalni izvor sukoba. Oni koji zagovaraju drugačiji stav, smatraju da zbog anarhične strukture u međunarodnim odnosima, države moraju povećavati svoje bezbjednosne kapacitete. Prema ovom shvatanju, države ne mogu znati da li će se uvećavanje bezbjednosnih kapacitete drugih država koristiti u napadačke svrhe u budućnosti?

Kod Kubanske raketne krize, svaka strana je povećavala svoje vojne kapacitete, kako bi se osjećala sigurnijom, ali je time izazivala strah kod druge strane, što je dovelo do eskalacije napetosti i dodatne trke u naoružanju. Predsjednik SAD Ajzenhauer rasporedio je rakete srednjeg dometa u Turskoj 1959. godine, kao dio strategije odvraćanje prema SSSR. Nije znao da će ova akcija četiri godine kasnije izazvati rekaciju sovijetske strane na Kubi. Bezbjednosna dilema sa kubanskih obala, pojačala je huk hladnoratovskog talasa. Kašmirska visoravan mjesto je gdje se sudaraju interesi Indije i Pakistana. Sudar tih interesa stvara vrtlog bezbjednosne dileme. Od sticanja nezavisnosti 1947. godine, Indija i Pakistan su imali nekoliko sukoba, uključujući i tri rata, uz stalnu trku u naoružanju. Svaka država pokušava da poveća svoju vojnu snagu, zbog straha od napada druge. Eventualna eskalacija sukoba, nije opasnost samo po regionalnu, već i po međunarodnu bezbjednost, zbog činjenice da obje države imaju nuklerane kapacitete. Bliski istok je primjer kontinuirane bezbjednosne dileme, koja se pokazuje kroz stalnu trku u naoružanju. Rat koji se trenutno vodi između Izraela i Hamasa, samo je nastavak sukoba koji datiraju od 1948. godine. Od tada do danas, gotovo sve države regiona povećavaju svoje vojne kapacitete u cilju zaštite nacionalne bezbjednosti.

Neke od država povećavaju svoje vojne budžete, a ljudska bezbjednost je na najnižem nivou. Najbolji primjer je Jemen, koji prema izvještaju Georgetown institute for Women, Peace and Security iz 2023. godine zauzima pretposlednje mjesto po indeksu ljudske bezbjednosti, a povećava vojni arsenal legalnim i ilegalnim tokovima. Svijet i državnici u budućnosti ne smiju imati Kenedijevu dilemu. Bezbjednost ne smije biti dilema. Nju treba zamijeniti, pitanjem, kako uspostaviti i očuvati mir koja pripada svima?

Autor je predavač i doktorand na Humanističkim studijama UDG na smjeru Međunarodna bezbjednost