Nikola Banićević

stav

Kolektivna bezbjednost - imperativ ili ideal?

Osvanulo je četvrto aprilsko jutro 1949. godine. Jedan čovjek je razmišljao da li da prihvati ključnu funkciju u organizaciji, koja će samo nekoliko sati kasnije biti osnovana. Dileme Lorda Hastings Lionel Ismay, priznatog oficira britanske vojske i nosioca plemićke titule barona od Wormingtona, prekinuo je poziv njegovog ratnog druga Vinstona Čerčila. Nakon Čerčilovih riječi „Tvoja dužnost je da prihvatiš Pug”, dileme nije bilo.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

Tog dana u Stejt Dipertmentu u prisustvu državnika 12 zemalja osnovan je NATO, a lord Hasting postao je prvi generalni sekretar. U svom govoru izjavio je da je Alijansa stvorena da "drži Sovjetski Savez vani, Amerikance unutra, i Njemce dalje." Nakon ove rečenice u plenarnoj sali počeo je da odjekuje huk dolazećeg Hladnog rata. Postavljen je temelj kolektivnog sistema bezbjednosti i blokovske podjele. Od tada do danas svijet se nalazi između te dvije ideje, uz jasan imperativ, da je bezbjednost nedjeljiva kategorija i da pripada svima.

Potpisivanjem Sjevernoatlanskog sporazuma država osnivača, počela je sa radom međunarodna organizacija vojno-političkog karaktera NATO. Ključni član ovog dokumenta je član 5, koji je postavio osnovu za kolektivni sistem bezbjednosti i odbrane. Njime je predviđeno da je napad na jednu članicu, napad na sve članice. Dinamika geopolitičkih dešavanja mijenjala je i njegovu ulogu i shvatanje principa kolektivne bezbjednosti. Hladni rat donio je strah od nukleranog rata i kontinuiranu napetost između dvije super sile. Odgovor je bio potenciranje prinicipa kolektivne odbrane i politika odvraćanja prema SSSR. Gašenje žarišta Hladnog rata, otvorilo je novo, na prostoru bivše SRFJ. NATO je uzeo učešće kroz operaciju kontrole zone zabrane letenja i intervencije tokom rata na Kosovu. Svijet je bio suočen sa stravičnim terorističkim napadom 9/11. Borba protiv terorizma postaje primarni zadatak NATO. Stari znanci iz doba Hladnog rata, susreli su se opet povodom rata u Ukrajni. Invazija Ruske Federacije na ovu državu, aktivirala je politike otvorenih vrata i odvraćanja. NATO je odgovorio novom geopolitičkom izazovu istorijskim prijemom novih članica, Švedske i Finske.

NATO se suočavao i sa krizama u svom radu. Dokaz da u Alijansi ne vlada potpuno saglasje, pokazalo se u Sueckoj krizi 1956. godine, kada se SAD i drugi saveznici nisu složili sa napadom Velike Britanije i Francuske na Egipat. Temelj NATO ozbiljno je uzdrmala odluka fnacuskog predsednika De Gola da 1966. godine napusti vojni dio saveza, potencirajući pravo na suvereno donošenje vojnih odluka. Bivši predsjednik SAD Donald Tramp, ozbiljno je zamislio danas odlazećeg generalnog sekretara Jensa Stoltenberga, kada je postavio pitanja izdvajanja sredstava za Alijansu, ističući pravo SAD da suvereno donosi odluke. Pred nama su nove bezbjednosne prijetnje globalnih razmjera. NATO ih je istakao u svojoj Agendi 2030, navodeći kao ozbiljne prijetnje klimatske promjene, zaštitu Arktičkog kruga i sajber prijetnje, uz tradicionalno postavljanje akcija Ruske Federacije kao prijetnje. U fokusu je i narastajući uticaj NR Kine.

Svijet se mijenja brzinom jednakoj broju i vrsti nastanka novih bezbjednosnih prijetnji. Izazovi za Alijansu će biti unutar politička stabilnost i brzina prilagođavanja novim bezbjednosnim izazovima. Mora će i dalje dokazivati svrhu i potrebu svog postojanja, suočavajući se sa vojnom i političkom snagom Ruske Federacije i NR Kine. Novi generalni sekretar Mark Rutte 75 godina kasnije, moraće da se suoči sa izazovima, posebno zagledan u svezničko dvorište preko Atlantika. Da li je NATO potreban svijetu, zavisiće od učinkovitosti i stabilnosti njegovog temelja, principa kolektivne bezbjednosti.

Autor je predavač i doktorand na Humanističkim studijama UDG na smjeru Međunarodna bezbjednost.