Tufik Softić [ Tufik Softić ]

STAV

Krug tramvajem peticom

Dok razmišljam o tome kako je sjever Crne Gore saobraćajno povezan sa Podgoricom i južnim dijelom države, ne znam zbog čega, ali prisjetim se onog dokumenta koji se zvao “Prostorni plan posebne namjene za Bjelasicu i Komove”, i komične ideje o tramvaju kojim bi bilo spojeno pet gradova u podnožju ovih planina.

Пише: Tufik Softić Види све колумне

Piše: Tufik Softić

Bilo je to vrijeme recesije, plan je bio još u fazi javne rasprave, a ideja o tramvaju se čula od jednog funkcionera koji je sasvim ozbiljno kazao da pet gradova, Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane i Andrijevica imaju svoje  nove turističke kapacitete, da su između njih Bjelasica i Komovi, a gradovi se mogu povezati tramvajskom linijom.

Takvi primjeri postoje u Evropi, dodao je ubjedljivo. Slatko smo se smijali, a mene je izjava inspirisala da tada napišem tekst o tome kako nije teško zamisliti navalicu na početnoj stanici „tramvaja petice“, kako smo ga nazvali, u Kolašinu. Otadle se preko Mateševa, pa tunelom ispod Trešnjevika, stiže u Andrijevicu.

Zatim do Berana, pa opet dolinom Lima prema Bijelom Polju. Tu bi postojala dilema da li ulaziti u grad ili da Bjelopoljci dolaze na stanicu Ribarevine, zbog uštede u šinama. Onda slijedi zaokret prema Mojkovcu, sa tunelom ispod prevoja Krstac, i opet u Kolašin.Tramvaji moderni, vožnja udobna i brza. Polasci svakih deset minuta. Karte jeftine, bez potrebe za švercovanjem.

Popust i preplata za studente, jer bi svih pet gradova u međuvremenu postali univerzitetski centri. Nekako se vjerovalo da će biti zadovoljan i Peđa Bulatović koji je vazda žalio zbog studenata koji završavaju fakultete, a nijesu stali nogom na tramvajsku prugu.

Možda je zaboravljeno, ali valja podsjetiti da se u javnim raspravama čulo kako će biti izgrađena i pruga od Bijelog Polja do Berana, i dalje tunelom ispod Čakora do Peći. Tu smo mi dodali kako bi zbog dobrosusjedskih i širih regionalnih i integracionih razloga ova pruga neđe trebalo da se veže na prugu Brčko – Banovići.

Izradu „Prostornog plana posebne namjene Bjelasica i Komovi“ naručilo je tadašnje Ministartvo uređenja prostora i zaštite živitne sredine. Na tom poslu je putem međunarodnog tendera angažovan konzorcijum koji su činili Zavod za urbanizam i planiranje iz Podgorice, Horvat i Horvat iz Zagreba i Ecosign Mountain Resort Planers Ltd iz Kanade. Da se obrađivači nijesu šalili kada su nam projektovali budućnost, nove gradove, terene za golf, golfska naselja i slično, govorio je i rok za realizaciju od dvadeset godina, planirana ulaganja od milijardu i po eura, desetine hiljada ležajeva i 14 hiljada novih radnih mjesta.

Crna Gora bi, pisali su planeri, za dvije decenije mogla dostići nivo Tirola, Kanade, Novog Zelanda i Australije. Zvučalo je toliko dobro da se vjerovalo kako će, kada se sve iz plana realizuje, Evropska unija priložiti aplikaciju da se nama pridruži, a mi ćemo postavljati uslove i davati statuse kandidata, svima pojedinačno. I uvešćemo vize, jer će biti navalica ljubitelja zimskih sportova. Nećemo puštati svakoga da nam dolazi u goste. Probiraćemo najbolje. I najpodobnije turiste. Tada bi stranci imali pravo da se učlanjuju u crnogorske partije, za pola miliona eura. To bi se zvalo partijsko državljanstvo. Trak pare, trak partijska knjižica.

Šalu na stranu, "Prostorni plan posebne namjene Bjelasica i Komovi“ radio je vrlo širok tim koji su činili preko pedeset stručnjaka, stranih i domaćih, iz svih životnih oblasti. Teško je bilo povjerovati da je neko od njih činio to besplatno i iz ljubavi. Negdje je saopšteno kako je izrada koštala milion i pedeset hiljada eura.Odavno je uočeno - jeste skupo raditi nacrte projekata, ali je mnogo skuplje realizovati ih i pretakati u stvarnost. A u Crnoj Gori nema potrebe i obećati i uraditi. Sa koliko je projekata, skica, prednacrta, nacrta i agendi, višedecenijska vlast ulazila u predizborne kampanje, i uvijek pobjeđivala? PPPN je stupio na snagu prije 13 godina.

Dakle, skoro deceniju i po nakon izrade tog dokumenta, stvari su slabo odmakle od mrtve tačke. Usred još jedne turističke sezone, na sjeveru ima makar pet kritičnih saobraćajnih tačaka koje će svaki, ne samo turista, nego i stanovnik ovog regiona, pokušati da izbjegne.Nakon što sam ovih dana istresao bubrege od Kolašina do Mateseva da bih se uključio na autoput, i nazad na isti način, savjetovao sam prijatelje iz Kotora da izbjegnu tu dionicu i da prema Beranama produže preko Trešnjevika.

Ljudi me poslušali, i kada su dobro odmakli, na jednom mjestu dočekao ih bager parkiran posred puta. Vozaču se traga znalo nije. Hoće li i kada pomjeriti bager, niko od mještana nije mogao da odgovori i savjetovali su ih, kao mnoge toga dana, da se vrate i idu preko Kolašina. Psuju oni, psujem i ja jer mi je krivo sto sam ih naveo na tu avanturu. Vrate se do Mateševa, i krenu za Kolašin dionicom koja se sanira dok kolone turista idu prema moru. Tih devet kilometara traje minimalno pola sata vožnje, uz rizik da havarišete auto.

Radovi su i na tek otvorenom autoputu i dobrim dijelom vozite samo jednom trakom.Nešto sjevernije, turisti iz Srbije odavno izbjegavaju da idu preko prelaza Dračenovac. Niko ne zna da kaže kada će biti završena rekonstrukcija dvadeset kilometara puta od Rožaja do Špiljana. Neviđena sramota. Zbog te dionice redovni autobusi kasne i do tri sata. Stanovnici Rožaja ne idu više tako često na kafu u Novi Pazar, jer im se ne isplati da razbijaju auta i čekaju u kolonama. Mještani sela na toj trasi štrajkuju jer ne mogu stići ni do bolnice u krajnjoj nuždi.Njihov sugrađanin, resorni ministar, ćuti. U svoj posao se ne miješa ni zbog činjenice da je “Euroasfalt” prekinuo radove na obilaznici oko Rožaja. Ovaj posao vrijedan dvadeset miliona eura ugovorio je drugi, bivši ministar, iz istog grada.

Kako je bosanska firma “Euroasfalt” u Crnoj Gori odjednom dobila poslova u vrijednosti oko šezdeset miliona eura, ispituje Specijalno državno tužilaštvo. Ista kompanija nikako da završi put od Jezerina do Lubnica, sa tunelom “Klisura”. Sa ugovorenih 37 miliona, cijena je u međuvremeniu porasla skoro duplo. Poslednji rok za završetak koji je trebalo da bude danas, pomjeren je opet do kraja godine i početka zimske sezone.

Put kralja Nikole od Andrijevice do Mateševa, preko Trešnjevika, poslednji put je asfaltiran prije pola vijeka i često je u prekidu. Sada se najavljuje da će uskoro krenuti radovi na sanaciji magistralnog pravca od Ribarevina do Berana. Sa sasvim izvjesnim zastojima, do Podgorice će se tako, umjesto sat i po, voziti možda i četiri sata.Onda opet pomislim na obećani tramvaj. Ako neko još vjeruje u tu bajku, molio bih da interveniše da remiza bude u Mateševu. Da se tu napravi i veliki, besplatni parking, gdje bi ostavljali auta na putu za Podgoricu i nazad.

Štedimo gorivo, a tramvaji jeftini, redovni, brzi i ne kasne. I tako, dok se ne završe sve sanacije i obećana druga dionica autoputa. Nije zabranjeno maštati. Ovo je zemlja u kojoj smo trideset godina slušali bajke. Moj kolega i prijatelj Mićo i ja sretamo ovih dana drugara koji već više godina radi u Americi. Dogovaramo da pijemo kafu, a on primjećuje - i prošli put kada sam tu bio rekoste da ćete zvati, pa se ne javiste.

Auuu, Gojko druže, odgovaramo mu, zabrinjavaš nas. Predugo si tamo, poprimio si te čudne zapadne vrijednosti da se mora ispuniti što se obeća. Nego, ajmo jedan krug “peticom”, pa ćemo se ispričati.