Lidija Glišić

"Adolescencija"

Nova Netfliksova serija “Adolescencija”, za nepune dvije nedjelje prikazivanja obara rekorde gledanosti, izazivajući burne reakcije i pozitivne kritike.

Пише: Lidija Glišić Види све колумне

Upad policije u kuću jedne obične britanske porodice na sjeveru Engleske i odvođenje iz kreveta njihovog tek probuđenog trinaestogodišnjeg sina osumnjičenog za ubistvo školske drugarice, pokrenuće lavinu pitanja i dati nedovoljno pravih odgovora.
Džejmi Miler je pri tom samo pegavi dječak, lijep na onaj pristojan način, okružen ljubavlju roditelja i sestre.

Od prve scene hapšenja do posljednje u kojoj otac grli plišanu igračku na krevetu svog sina pitajući se gdje je pogriješio, proći će četiri epizode. Za to vrijeme će se Džejmijev svijet zavrtjeti i u nama, toliko da ćete seriju gledati bez daha, sa knedlom u grlu i osjećajem koji vam ne dozvoljava da dišete normalno.

Taj osjećaj vas ne napušta ni dugo poslije gledanja serije, jer ćete pred sobom umjesto glumca vidjeti svoje dijete koje pokušava da odraste u neumoljivom digitalnom svijetu sagrađenom na strahu od hejtova i želji za lajkovima. I svako će od nas ostati zbunjen gomilom pitanja koja ćemo sebi postaviti, kao i saznanjem da je porodica Miler jedna obična porodica, baš kao naša, da je njihov sin običan tinejdžer vaspitan baš kao i starija sestra.

Zato će nam biti teško da povjerujemo vlastitim očima dok gledamo snimak kamere sa mjesta zločina: da je taj lepuškasti dječak koji uplakan doziva oca, nanio sedam uboda nožem svojoj školskoj drugarici.

 Uvučeni u svijet porodice Miler i njihovog sina, čiji život zbog rediteljskog rješenja dugih neprekidnih kadrova gledamo više kao pozorišnu predstavu nego kao televizijski format, željećemo istovremeno da pobjegnemo iz ove porodične noćne more, ali i da ostanemo uz sve njih, hermetički zatvoreni među likovima sa kojima iskreno saosjećamo.

Otvarajući nam vrata ove porodice, serija nam korak po korak otvara i vrata internet svijeta u kome se kreću tinejdžeri, a o kome njihovi roditelji ne znaju ništa. Prvi će nam to objasniti jedan od đaka Džejmijeve škole u kojoj policija ispituje učenike povodom zločina.

Adam, shvatajući da njegov otac, policijski inspektor koji istražuje zločin, ništa ne zna o komunikaciji mladih na mrežama, odluči da ga upozna sa skrivenim značenjem naizgled bezopasnih emotikona koji često kriju potpuno suprotna značenja.

Dječak će nam otkriti da su u digitalni svijet odavno ušle čuvene pilule iz filma “Matriks” koje Morfeus nudi Neu: crvena pilula označava suočavanje sa istinom, sa postojanjem matriksa, dok je plava poricanje i bijeg od istine da takav svijet zaista postoji.

Tako saznajemo za svijet manosfere, digitalnog prostora namijenjenog muškarcima koji se zalažu za “tradicionalnu muškost i rodne uloge.” Među brojnim veb stranicama, blogovima i onlajn forumima koji pružaju podršku muškarcima, ima i onih koji su otvoreno mizogini, podstičući agresivna ponašanja kod korisnika. Jedan od principa manosfere je upravo koncept “crvene pilule”, koji poziva na “buđenje muškaraca i suočavanje sa istinom o svom položaju.”

Adam nam otkriva i da su Džejmija nazivali incelom, kako se u manosferi nazivaju muškarci i mladići u neželjenom celibatu, zbog čega krive žene. “Crvena pilula znači ‘vidim istinu’. Govori mu da je incel i da će to uvijek biti. To znači da će zauvijek biti nevin”, kaže Adam ocu objašnjavajući šta djevojčica zapravo poručuje Džejmiju na Instagramu.

Detektiv će od sina saznati i šta predstavljaju različite boje srca na mrežama, da emotikon “100” znači da 80 odsto žena privlači 20 odsto muškaraca, što znači da “žene moraš zavarati, jer ih nikad nećeš osvojiti na normalan način”.

U oduvijek fragilnom svijetu adolescenata nikada nije bilo lako odrastati, ali danas taj proces dodatno komplikuje svijet interneta gdje im je sve dostupno, ali gdje su i oni svakome dostupni. U tom svijetu, ko god želi, nerijetko potpuno anonimno, može poljuljati još uvijek porozne temelje ličnosti tinejdžera koji pokušavaju da se domognu svijeta odraslih muškaraca i žena.

Da li je i Džejmiju bilo teško da se snađe u tom složenom svijetu muško-ženskih odnosa dodatno iskomplikovanih novim pogledima na muškost, koja se takođe mijenjala kroz istoriju?

O tome kako su se društvene, kulturne i političke promjene odrazile na percepciju i očekivanja od muškaraca u različitim epohama govori knjiga Volfganga Šmalea “Istorija muškosti u Evropi (1450-2000)”.

U doba humanizma i renesanse, muškost se oblikovala kroz ideal "novog Adama" – muškarca koji je snažan i odgovoran, spreman da oblikuje svoju sudbinu. Francuska revolucija donosi novu viziju muškosti u kojoj muškarac postaje simbol građanskih vrlina – hrabar, odan naciji i spreman da se bori za slobodu.

Nova transformacija muškosti odigraće se u vrijeme industrijske revolucije kada se muškarac sve više posmatra kroz rad i ekonomski status. Porodica postaje oslonac, ali i obaveza, dok se od muškarca očekuje da bude stub domaćinstva i društveni autoritet. Sa studentskim pokretima šezdesetih godina 20. vijeka dolazi do preispitivanja tradicionalnih rodnih uloga. Novi muškarac teži emotivnoj otvorenosti, odbacivanju rigidnih normi muškosti i većoj ravnopravnosti polova.

Izgleda da će sagledavanje socijalno-kulturoloških pitanja muškosti u generaciji Džejmija Milera, tinejdžera 21. vijeka, kada su svi identiteti u krizi i podložni preispitivanju, u vremenu odrastanja u oba svijeta, stvarnom i virtuelnom, biti veliki izazov o kome je izvanredna serija “Adolescencija” otvorila javnu debatu.