Vlatko Simunović [ Piše: Vlatko Simunović ]

IDIOKRATIJA

Javno neznanje

Vlada ne misli da mora robovati zakonima koji su nespretno napisani. Rečenicu dostojnu nekog potresnog, distopijskog psihološkog trilera, izgovorio je ministar Filip Adžić, komentarišuću presudu Upravnog suda, u slučaju Brđanin.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

Vladavina isključivo na osnovu sopstvenog stava i mišljenja crnogorska je realnost. To ima svoje ime. Idiokratija. Zastrašujuči lokalni aspekt je što joj u Crnoj Gori konceptualna dosljednost decenijama daje legitimitet i u ometanju pravde. Od antičkog doba do danas drugdje to se tretira kao težak zločin. U Crnoj Gori, posljednih 35 godina nekažnjivost po tom osnovu joj garantuje javno neznanje. Kako smo dospjeli tu gdje jesmo?

ĐE JE VRELO...

Od Kralja Nikole do Mila Đukanovića i Jakova Milatovića imamo svega nekoliko vladara a primjera masovnog samozavaranja, kada su građani više vjerovali političkim liderima nego svojim očima, imamo na stotine. Neznanje je dominantan element politike u Crnoj Gori. Nivo javnog neznanja je šokantan. Javno neznanje je konstanta. Slijepa lojalnost partiji, sumnjivi kriterijumi vrjednovanja i klimavo shvaćeno značenje političkog značaja i liberalnih i konzervativnih ideja rezultirali su krizom čiji se kraj u ovom trenutku ne nazire.

Sve funkcije države dovedene su u pitanje. Naravno, vrjednovanja konkretnih poteza političke elite na temelju apstraknih i konceptualnih mjerila podrazumijeva složene kognitivne radnje koje tipićan predstavnik ljudskog roda nije kadar savladati. To kreira sudbinu i stabilnijih političkih zajednica nego što je to crnogorska. S tom razlikom što je drugdje stabilnost garantovana autoritetom sudske vlasti a političari, kao nestručni donosioci odluka, odluke pedantno dodjeljuju stručnjacima. Ovdje “to može biti ali ne mora da znači”.

Po cijelom svijetu ljudi biraju svoje zastupnike u državnom parlamentu bez elementarnih političkih informacija. Političari pobjede na izborima pripisuju javnom odobravanju programa za koje ljudi nijesu ni čuli a kamoli da su ih razumjeli i saglasili se s njihovim sadržajem. Rijetko ko može, na vrhuncu kampanje za izbore njihovih zastupnika u državnom parlamentu, imenovati više od pet kandidata sa liste koja je njihov favorit. Kobna greška. Iracionalne politike dobiju podršku javnosti, čak i kada su i opipljivi i simbolični učinci tih politika pogubni. Tako to biva i u Klivlendu i u Šavniku. Konkretne usluge biračima i vidljivi javni radovi (što uži a duži put) inspirativni su ya neuku javnost čak i kada donose više štete nego koristi. Žustre polemike nijesu posljedica egzaktnih istraživanja probleme i nikada ljudima neće pomoći da shvate šta ko radi. One “pršte” političkim implikacijama kojih javnost nikada nije svjesna. Odobravanje je mjerilo uspjeha a ne postignuti rezultati.

JAVNA DEBATA

Nema motivacije, nema promjena. Desetak pristrastnika dohvati se teme koja je tog dana u fokusu medijske pažnje. Najčeće je sami kreiraju.

Osjećaju se pozvanim da razjasne stvari i detalje kojih šira javnost teško može biti svjesna. Tu su da ljudima stave do znanja kakav bi trebao biti njihov stav. Što je njihov prioritet - informacija ili mobilizacija? Suguran sam da znate odgovor.

Mediji su jedini naš kontakt s političkim pitanjima. Zadatak im je da vode prema otkriću ili ga podstiču. Što mogu učiniti ako na meniju imaju samo pojednostavljujuća rješenja ljudi koji uvijek favorizuju “nas” a “naša” intuicija je jedini standard procjene kvaliteta konkretne ponude i rješenja? Ništa. Zato specijalizovane ljude s punim radnim vremenom u sekroru javnih politika teško možete uvući u mutnu vodu “osnaživanja javnosti”. Sve “fine računice” koje nam, uzdajući se u moć ideologije kognitivna elita i političari serviraju, servirane su nam po mjeri javnog neznanja. Kad nam se obraćaju izostaju sve informacije koje bi mogle nauditi njihovim doktrinarnim zaključcima. Barataju samopotvrđujućim podacima. Protivurječni se ignorišu. Iideologija nam tako “štedi vrijeme” i uzurpira budućnost.

Mediji nas zasipaju razvodnjenim ideološkim stanovištima. S vremenom, ljudi počnu ignorisati mogućnost proučavanja drugih ideja. To samouvjerenim ideolozima otvara mogućnost da, oslobođeni od mogućnosti javnog nadzora nad onim što čine, svijet podijele na pristojne, dobre ljude koji izvršavaju zadatke koje za njih imaju i služe javnom interesu na svojoj, i sve one koji to nijesu na drugoj strani.

Kad donesete neku ličnu odluku koja je katastofalna brzo imate povratnu informaciju i cijenu plaćate svojom kožom. Efekte katastrofalnih javnih politika možda nikada nećete lično iskusiti. Tako to biva gdje su razumijevanje prirode politike i postavljanje granica do kojih politika ide podrazumijevajući i čist višak.

Moć politike u Crnoj Gori definitivno je nadvladala moć prava. U kakvoj smo nevolji, može se sagledati kroz sadržinu samo jedne rečenice pravnika Blagote Baća Mitrića: Pravo je napravljeno da služi životu, a život je napravljen da pospješuje pravo da ga vjerno prati i da ga niđe ne izda, a iz toga treba da se rodi pravda.