Mimo glavnog toka

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

KARBONSKA VALUTA 03. 02. 2014. 08:00   >>  08:01 10

K.Mišak: Opasnost iz kutije s mašnom

Planetarna diktatura koju se želi izgraditi trebala bi biti zasnovana na kontroli emisije ugljičnog dioksida tj. na laži da čovjek proizvodi CO2 koji uzrokuje klimatske promjene. U bliskoj budućnosti predviđam brojne pokušaje da se nova karbonska valuta predstavi kao spasonosan odgovor na globalne izazove, kao što su: smanjenje siromaštva, kontrola populacije, kontrola nad okolišem, globalno zatopljenje i raspodjela energije i ekonomskog bogatstva.Dakako, to će zahtijevati i autoritarnu središnju kontrolu nad svim aspektima naših života, od kolijevke do groba.

Prije nekoliko mjeseci na ovom ste mjestu mogli pročitati dva teksta na temu prijevare oko postojanja globalnog zatopljenja u sadašnje vrijeme te druge razine prijevare koja kaže da je za globalno zatopljenje (ili klimatske promjene) kriv čovjek koji ga je stvorio svojom djelatnošću. Tekstovi su i dalje negdje niže pa se možete podsjetiti. Ovog puta pozabavio bih se pitanjem zbog čega je ta laž vladajućim nadnacionalnim strukturama toliko važna da od nje ne odustaju ni pod koju cijenu niti se obaziru na bilom kakav podatak, već samo guslaju svoje. 

Postoji bar nekoliko razina odgovora do kojih su došli ljudi koji su o tome razmišljali. Ja vjerujem da su svi ti odgovori točni jer operacija ili spin „globalno zatopljenje“, kao i mnoge drugi lukavo izvedeni šahovski potezi, djeluje istovremeno na nekoliko razina. Nikad se ne smije potcijeniti inteligencija koja se krije iza agende promjene svijeta, ljudskog društva i same biti i shvaćanja ljudskosti. No, ta inteligencija lišena je empatije koja je temeljni izvor mudrosti, pa se može reći da su master-mindovi iza agende inteligenti, ali ne i mudri. Inteligencija i bez mudrosti, kao što vidimo na puno primjera u povijesti, može biti ubojito efikasna.

Jedna razina odgovora o svrsi laži o globalnom zatopljenju jest da se želi stvoriti iluzija globalnog problema za koji bi bilo potrebno globalno rješenje za koje bi bilo dobro stvoriti globalnu vladu. U redu, slažem se, naznaka otome svakako ima. Druga razina jest da se želi ograničiti razvoj zemalja ograničavanjem razvoja njihovih industrija, što također ima temelja u nekim pojmovima koje je uveo jedan od potrčaka i operativaca korporatista, slavni Brzezinski, spominjući meni nikad poptuno jasne pojmove „postindustrijsko“ i „postdemokratsko doba“.

Treća razina odgovora jest da ideja globalnog zatopljenja služi da se opravda (tek poluslužbeno priznat) program zasipavanja atmosfere kemikalijama, tzv „chemtriling“. Prema toj tezi, umjetno stvaranje naoblake bi povećalo albedo Zemlje. Albedo je reflektivna sposobnost. Znači, čim bi se više svjetlosti reflektiralo natrag tim bi manje ušlo u atmosferu pa bi se smanjilo globalno zatopljene jer bi se tako hladilo atmosferu. Kao da se već dovoljno ne hladi i sam, što idi svatko tko nema jako krmeljave oči.

I taj odgovor je vjerojatno točan.

I sad idemo na četvrti odgovor koji još nije šire prepoznat, ali ja bih rekao da je on zapravo najbitniji – a to je stvaranje pretpostavki za promjenu same naravi novca i stvaranje tzv „karbonskog novca“, neke vrsti energetskog certifikata koji se dodjeljuje, nalik bonu za mobitel, na neko vrijeme, a i na temelju toga koliko sustav procijeni da je čovjek pridonio ili nije pridonio povećanju CO2 u atmosferi. Jer ne zaboravite – svi smo mi neprijatelji planeta jer izdišemo CO2, luči se i zbog našeg grijanja i tople vode, i kad navečer čitamo pa koristimo struju prilikom čije se proizvodnje također stvara CO2…Stvarno, lukav ali dijaboličan plan kako napraviti čovjeka neprijateljem samom sebi.

"Karbonska valuta"- zamjena za sve valute

Nasilno implementiranje ideje o globalnom zatopljenju (koja u sebi sadrži ideju da je svatko od nas neprijatelj Planeta i da je trošenje energije neka vrst zločina) odličan je temelj za uvođenje  globalne elektroničke valute.

Rekao bih da je namjera uvesti potpuno novu vrst valute, koja će biti globalna i koja će zamijeniti sve papirnate valute i potpuno promijeniti tj. centralizirati ekonomski sustav.

Već ima  ime: „karbonska valuta”.

Karbonska ili ugljična valuta trebala bi biti temelj novom ekonomskom sustavu koji se neće zasnivati na cijeni već na energiji - njenoj proizvodnji i potrošnji.

Mali korak prema tom cilju su vijesti poput: „Švedska šalje gotovinski novac u povijest“ u kojoj je pisalo da „Švedska ne misli uvesti euro, nego u potpunosti ukinuti papirnati novac i uvesti virtualnu valutu.“ Ukidanje valute, pisalo je, potaknuto je i izrazitim porastom pljački i krađa, a  ''averzija prema gotovini počela se intenzivnije osjećati prošle jeseni kada se dogodila jedna od najspektakularnijih pljački u našoj zemlji uopće. Lopovi su se helikopterom spustili na krov vozila koje je transportiralo novac i odnijeli kruna u milionskom iznosu. Od tada se u javnosti sve češće čuju glasovi za uvođenjem tzv. 'virtualne valute'', objasnio je Jonas Milton iz Središnje banke u Stockholmu. Mo’š mislit. Puca ljudima prsluk za banku. Drugi stručnjak je rekao da „oni koji isključivo plaćaju gotovinom, najčešće imaju razloga i nešto skrivaju.”

Uobičajeni argumenti za ukidanje fizičkog novca su da je nespretan za rukovati, težak, prljav, da ne ostavlja trag kad se njime rade financijske transakcije. Dok u SAD-u novčanice i kovanice još uvijek predstavljaju 7 posto ukupne ekonomije, u Švedskoj - koja je, prema Svjetskom ekonomskom forumu, prošle godine bila najuspješnija u Izvještaju o globalnoj informatičkoj tehnoogiji -  gotovina je još rijeđa. Švedska je bila i prva zemlja koja je uvela novčanice, daleke 1661, a sad će biti prva koja će ih ukinuti. Baš zanimljivo kako se povijest vrti u krugu. U mnogim švedskim gradovima javni autobusi ne primaju gotovinu; mali ali rastući broj poslova prima samo kartice; neki bankovni uredi u potpunosti su se prestali koristiti gotovinom; čak se u nekim crkvama prilozi mogu davati karticom. Svijet bez gotovine dovodi nas u pravu ovisnost o kontrolnom sustavu. Znate o čemu pričam ako vam bar jednom uređaj na blagajni nije htio prihvatiti karticu. Tada ste imali alternativu. A u budućnosti bez gotovine? Osim toga, društvo bez gotovine je društvo koje ima problema s privatnošću. No, što je privatnost i bivanje pod stalnim nadzorom uz takve beneficije kao što su povećanje sigurnosti, pad korupcije, pad sive ekonomije i pad kriminala, pitam vas ja? Da ne spominjem propast džepara, nacionalnog neprijatelja broj 1.

Karbonska valuta kao odgovor na globalne izazove

No, i takva elektronska valuta samo je prelazna stepenica. Diktatura koju se želi izgraditi trebala bi biti zasnovana na ugljičnom dioksidu tj. laži da čovjek (proizvodnjom energije za život) proizvodi CO2 koji uzrokuje klimatske promjene. U bliskoj budućnosti predviđam brojne pokušaje da se nova karbonska valuta predstavi kao konačni odgovor na globalne pozive za smanjenje siromaštva, kontrolu populacije, kontrolu nad okolišem, globalno zatopljenje, raspodjelu energije i sveobuhvatnu raspodjelu ekonomskog bogatstva. Nekom čudnom slučajnosti, ona će zahtijevati i autoritarnu središnju kontrolu nad svim aspektima naših života, od kolijevke do groba.

Karbonska valuta temeljila bi se na redovitoj raspodjeli  raspoložive energije ljudima u svijetu. To zvuči tako humano i pošteno, zar ne?

Ne upotrijebi li se u određenom periodu, valuta će isteći (poput mjesečnih minuta u vašoj pretplati za mobitel), tako da isti ljudi mogu primiti novu raspodjelu na temelju novih kvota za proizvodnju energije za sljedeće razdoblje. Budući da lancem opskrbe energijom već dominira svjetska elita, uspostavljanje kvota za proizvodnju energije ograničit će količinu karbonske valute u bilo kojem danom trenutku. A kvote za proizvodnju energije već se indirektno uvode kroz sustav karbonskih kredita. Naime, sve proizvodne djelatnosti na svijetu imaju obavezu smanjiti lučenje CO2. Kad ga više tehnološki ne mogu smanjivati, tada mogu pomoći i financirati taj postupak u nekim drugim, nerazvijeniji dijelovima svijeta. O tome dobivaju potvrdu, da su s toliko i toliko novca pridonijeli smanjenju lučenja CO2. Takvim se potvrdama („karbonskim kreditima“) danas već naveliko trguje, baš kao i sa svim ostalim vrijednosnim papirima.

Također, karbonska valuta prirodno će ograničiti proizvodnju, proizvodnju hrane i kretanje ljudi. Lokalne valute bi neko vrijeme ostale u igri, međutim s vremenom bi nestale i bile potpuno zamijenjene karbonskom valutom, slično kao što je euro tijekom vremena zamijenio pojedinačne europske valute.

Ideja tehnokracije

Korijeni društvenog pokreta zvanog tehnokracija, s njegovim obračunskim sustavom koji se temelji na energiji, mogu se pronaći još u 1930-ima, kada ga je skupina inženjera i znanstvenika ponudila kao rješenje za Veliku depresiju. Glavni znanstvenik u pozadini tehnokracije bio je M. King Hubbert, geolog koji će kasnije (1948.-1956.) iznijeti sada slavnu teoriju vršne proizvodnje nafte. Hubbert je ustvrdio da će otkriće novih rezervi energije i proizvodnja energenata u jednom trenutku biti nadmašeni potrošnjom i stoga na posljetku uzrokovati ekonomski i društveni kaos. Zvuči baš kao netko tko bi mogao poučavati geofiziku na Sveučilištu Columbia i primiti mnoge počasti poput Rockefellerove nagradu za javnu službu 1977. godine. (U iluminatskom novogovoru to znači: za službu Eliti). Gle, sve se to doista i zbilo!

Godine 1933. Hubbert i Howard Scott ustanovili su organizaciju zvanu Tehnokracija d.d. (od grčkih riječi techne, što znači “vještina”, i kratos, što znači “vladavina”. Prema tome, to je vladavina vještih inženjera, znanstvenika i tehničara, za razliku od vladavine izabranih dužnosnika. Uvijek sam se pitao tko bi i po kojim kriterijima trebao birati te vladajuće tehnokrate.) 1934. godine objavili su knjigu Tečaj o tehnokraciji (Technocracy Study Course),  od koje potječe većina modernih tehnokratskih razmišljanja. Integralni dio tehnokracije bio je implementiranje ekonomskog sustava zasnovanog na raspodjeli energije umjesto na cijeni. Predložili su zamjenu tradicionalnog novca energetskim kreditima. Bio je to prvi nagovještaj pokreta za očuvanje okoliša u SAD-u (stvorenog i od samog početka manipuliranog od strane Rockefellera i škvadre), a ideja o smanjivanju potrošnje karbonskih goriva zbog navodnog globalnog zatopljivanje u stvari je proizvod rane tehnokratske misli.

Tehnokratsko rješenje djelotvornosti društva jest raspodjela raspoložive energije i mjerenjem potrošnje kako bi se pronašlo stanje “ravnoteže”. Ideja je bila da da građani dobiju energetske certifikate kako bi sudjelovali u ekonomiji: “...[energetski certifikati] izdaju se individualno cjelokupnom odraslom stanovništvu...”;  “Podaci o prihodu pojedinca i njegovoj stopi potrošnje čuvat će se u Distribucijskoj sekvenci, tako da Distribucijskoj sekvenci bude jednostavno u svakom trenutku utvrditi saldo određenog potrošača...”; “Prilikom kupnje bilo dobara ili usluga, pojedinac predaje energetske certifikate koji glase na njegovo ime i ispravno su ovjereni i potpisani...”;  „Jedna jedina organizacija upravlja i vodi čitav društveni mehanizam. Ista organizacija ne samo da proizvodi nego i distribuira sva dobra i usluge...”

Jedna, jedina organizacija?

 Hm, zvuči nekako prikladno.

Dvije glavne razlike između novca zasnovanog na cijeni i energetskih certifikata su u tome što novac pripada njegovom nositelju, dok su certifikati individualno registrirani na svakog građanina, ali mu ne pripadaju. Novac traje, a certifikati istječu. Ovo drugo bi, očito je, potpuno spriječila bilo kakav oblik štednje ljudi i vjerojatno kao posljedicu potpuno ukinulo privatno vlasništvo.

Pokret tehnokracije je i danas vrlo živ (njihove ideje još i življe) pa je 2005. utemeljena Mreža europskih tehnokrata (Network of European Technocrats, NET) kao “autonomni istraživački i društveni pokret čiji je cilj istraživati i razvijati kako teoriju, tako i izgradnju tehnokracije” te implementirati globalnu energetsku politiku. S obzirom na vezu između pokreta za očuvanje okoliša, globalnog zatopljivanja i tehnokratskog koncepta energetskih certifikata, moglo bi se očekivati da će ta zajednica predložiti karbonsku valutu. To se i dogodilo.

Karbonska valuta je već u medijima

Ako mislite da je sve ovo nekakva fantazmagorija, izmaštani scenarij neke SF-priče, moram vas nažalost razuvjeriti. U tome će mi pomoći mnogi novinski naslovi i citati.

1995. je Judith Hanna u članku “Prema globalnoj karbonskoj valuti” u znanstvenom časopisu New Scientist napisala: “Predlažem da se postavi globalna kvota za godišnje sagorijevanje fosilnih goriva te da je se ravnomjerno raspodijeli na sve odrasle osobe u svijetu.”

2006. je prestižni Harvard International Review objavio članak “Nova valuta” u kojem je pisalo: “Onima koji žele usporiti globalno zatopljivanje najbolje bi bilo da krenu smjerom stvaranja jakih nacionalnih karbonskih valuta. (…) Globalno zatopljenje smatra se pitanjem očuvanja okoliša, međutim najbolje upute neće se pronaći u kanonu zakona očuvanja okoliša. Sveprisutnost ugljika u svjetskom gospodarstvu zahtijeva da svaki režim koji želi ograničiti emisije uzme u obzir trošak. Doista, trgovanje emisijama bilo je bog i batina jer je najviše reagiralo na trošak. A budući da je trgovanje karbonskim emisijama sličnije trgovanju valutama nego eliminiranju zagađenja, kreatori politika povezanih s trgovinom i financijama trebali bi paziti na način upravljanja tržištem karbonskim emisijama.“ Autori su zaključili da je “nakon sedam godina pričanja priča i pogrešnih analogija, međunarodni sustav kontrole nad ugljikom krenuo, iako pokusno, produktivnim putem.”

2006. je tadašnji britanski ministar za okoliš je na godišnjem predavanju i debati britanske Komisije za reviziju bez ustezanja rekao: “Zamislite zemlju u kojoj je ugljik postao nova valuta. U kojoj sa sobom nosimo bankovne kartice koje na sebi imaju pohranjene i funte i karbonske bodove. Kada kupujemo električnu energiju, plin i gorivo, koristimo svoje karbonske bodove, jednako kao i funte. Kako bi pomogla u smanjivanju karbonskih emisija, vlada mora ograničiti količine ugljika koji se može koristiti.”

2007. New York Times objavio je članak Hannah Fairfield pod naslovom “Kada ugljik postane valuta”. Ona je otvoreno napisala: “Da bi izgradili tržište ugljikom, njegovi začetnici moraju stvoriti valutu karbonskih bodova kojima će sudionici moći trgovati.”

9. studenog 2009. godine britanski Telegraph objavio je članak pod naslovom “Svima u Britaniji mogla bi biti dodijeljena osobna ‘karbonska kvota’: “...uvođenje individualnih karbonskih kvota za svaku osobu bit će najdjelotvorniji način za ostvarivanje ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova. U sklopu toga, ljudima bi se dodijelio jedinstveni broj koji bi pokazali prilikom kupnje proizvoda koji pridonose njihovom ugljičnom otisku, kao što su, na primjer, gorivo, zrakoplovne karte i električna struja. Kao kod bankovnog računa, izvod s računa slao bi im se svakog mjeseca kako bi im se pomoglo da prate što troše. Kada bi njihov 'karbonski račun' došao do nule, morali bi plaćati da dobiju nove bodove.“

I u naš medijski prostor, za sad vrlo sramežljivo, prodiru iste ideje. U Splitu je u srpnju 2012. održan događaj pod naslovom: „Energetska Valuta - Prva Međunarodna konferencija o društvenoj transformaciji“ na temu, rečeno je, monetarne reforme i alternativne valute. Zanimljivo, pomislio sam, i upalio svoje naočale za čitanje između, ispod i iza redaka.

Evo teksta kojim je konferencija najavljivanja, uz pokoji skromni komentar  ovog  pisca: „Sve  je  više  ljudi  kojima  je  kristalno  jasno  da  je  nepošten  i zastarjeli monetarni sustav baziran na dugu primarni uzrok većine problema na ovoj planeti. (To je svakako točno, a dok ovo čitam sve mi se čini da je i sam spomenuti monetarni sustav dio igre ‘problem-reakcija-rješenje’. Prvi korak, ‘stvaranje problema’, je iza nas, op. K.M.) Sasvim je očigledno da čovječanstvo mora promijeniti novac kojim se koristi, novac je logični ključ cijele ekonomije. (Ovdje smo u drugom koraku koji traži reakciju.Osim toga, zaključak je pogrešan. Ako je problem novac temeljen na dugu, onda prestanite proizvoditi novac na sadašnji način, da bude dug, i vratite državama pravo primarnih emisija novca koji ne dolazi u opticaj kao dug već kao neopterećen njime ,sam po sebi novac je praktičan izum op. K.M.) Monetarna reforma koja će uskoro nastupiti, (Eto nas i u trećem koraku, ‘rješenju’, op. K.M.) trenutno se zasniva na istraživanju i eksperimentiranju u potrazi za izvedivim projektima boljih, poštenijih i prije svega održivih valutnih sustava.

‘Energetska Valuta - Prva Međunarodna Konferencija O Društvenoj Transformaciji’,  inicijativa  je  koju  pokreću  organizacije The  40  Foundation, New Economics Foundation,i Global Round Table. (Vidi, vidi, poznata imena,   Op, K.M. Cilj održavanja događaja je proučavanje alternativnih monetarnih sustava plasirati unutar glavne struje ekonomskih  razmišljanja  i  ubaciti  globalnu  monetarnu  reformu  u  politički dnevni red. Aktualna svjetska financijska kriza probudila je interes za globalnom monetarnom reformom. Evolucija prema održivom i socijalno pravednom globalnom gospodarstvu postat će moguća tek nakon što se eliminiraju temeljni uzroci sustavnih ekonomskih neuspjeha. No na koji način bi trebalo reformirati monetarni sustav? Kakav bi trebao biti novi novac, u koju svrhu bi trebao služiti i koje funkcije bi trebao ispunjavati? Ova i slična pitanja potragu za boljim monetarnim sustavom čine ključnom zadaćom današnje ekonomije.

‘Prva Međunarodna Konferencija O Društvenoj Transformaciji – Energetska Valuta‘, susret je kojem će u Splitu prisustvovati neki Nobelovci, Predsjednik Opće skupštine UNESCO-a, i mnogi utjecajni europski političari.”

Jasno vam je, pitanja su samo retoričke naravi. Ti dečki već imaju spreman odgovor, čak su ga stavili u naslov svoje konferencije.

Mikročip kao osobna iskaznica

U srpnju 1937. Howard Scott je u članku objavljenom u časopisu Technocracy magazine vrlo detaljno opisao karticu za raspodjelu energije. Napisao je da je upotreba takvog instrumenta kao “računovodstvenog sredstva dio tehnokratskog prijedloga promjene uređenja našeg socioekonomskog sustava.” Scott je napisao: “Certifikat će se izdavati izravno pojedincu. Neprenosiv je i neunovčiv; prema tome, ne može ga se ukrasti, izgubiti, pozajmiti ni darovati. Nije akumulativan; prema tome, ne može ga se štedjeti, ne može ga se gomilati niti donosi kamate. Ne mora se potrošiti, ali gubi valjanost nakon određenog vremenskog razdoblja.”

To se 1937. možda činilo znanstvenom fantastikom, međutim na websiteu organizacije Tehnokracija d.d. stoji: “Danas je moguće koristiti plastičnu karticu sličnu kreditnoj kartici u kojoj je ugrađen mikročip. Taj čip mogao bi sadržavati sve podatke potrebne za kreiranje kartice za raspodjelu energije kakva je opisana u ovoj knjižici.“ Ta kartica bit će i univerzalna osobna iskaznicai sadržavat će mikročip, u skladu s tehnokratskom filozofiju da se svaka osoba u društvu mora pedantno nadzirati kako bi se pratilo što troši u smislu energije i također kako pridonosi procesu proizvodnje.

Suvremeni sustav karbonskih bodova izum je protokola iz Kyota, počeo je dobivati na zamahu 2002, a 2005. to je tržište regulirano međunarodnim zakonom. Predviđa da će do 2020. godine ili ranije dosegnuti promet od tri bilijuna američkih dolara. Tko su predvodnici u toj trgovini? Tvrtke J.P. Morgan Chase, Goldman Sachs i Morgan Stanley, naši stari znanci i vrlo opaki tipovi. S obzirom na puku snagu tih svjetskih bankarskih giganata koji stoje iza trgovanja ugljikom, ne čude predviđanja da će karbonsko tržište uskoro nadmašiti trgovinu svim drugim robama.

Društvo potpunog nadzora i pametne mreže

Naravno, valuta je tek sredstvo za ostvarivanje cilja. Tko god upravlja valutom upravlja i ekonomijom i političkom strukturom koja ide uz nju.  Ako globalna elita odredi da karbonska valuta zamijeni nacionalne valute, tada će se također zauvijek fundamentalno promijeniti svjetski ekonomski i politički sustavi. Prema knjizi Tečaj iz tehnokracije,distribucija energetskih resursa mora se nadzirati i mjeriti kako bi sustav funkcionirao – i to je ključno: nadzor i mjerenje. Hubbert i Scott napisali su da sustav mora „na stalnoj bazi, dvadeset i četiri sata dnevno, evidentirati ukupnu konverziju energije“; između ostalog, „osigurati posebnu evidenciju potrošnje svakog pojedinca, kao i podatke o pojedincu i njegov opis...“

Pomalo mi sviće zašto su nas u zadnjih godinu dana svi isporučioci kućanskih računa počeli tražiti da im pošaljemo OIB. Isprva sam se pitao što će HEP-u ili Vodoopskrbi moj porezni broj, do sada smo sasvim dobro funkcionirali bez njega. Onda mi je rečeno da je to potrebno radi efikasnijeg i bržeg provođenja ovrha. Sad postaje jasno – preko tog jedinstvenog broja već sada se mogu skupljati na jednom mjestu ne samo podaci o prihodima i porezima već i o energetskoj potrošnji. U zadnje vrijeme, s ulaskom u korporatističku tvorevinu zvanu EU, došao nam je i zakon o ugrađivanju razdjelnika na radijatore, koji daljinski (poput mobitela) šalju podatke o potrošnji, temperaturi itd radijatora, ne znam točno tehnički kako funkcionira ta stvarca koju i ove sekunde vidim kraj sebe na radijatoru. No, službeno je objašnjenje da je tako pošteno jer će svatko plaćati točno onoliko koliko se i grije. Zvuči lijepo, ali u kontekstu ovog teksta ti razdijelnici jedan su mali korak prema ostvarenju ideje karbonske valute.

U 1930-ima takva tehnologija nije postojala. No, danas postojii ubrzano se implementira kako bi provodila točno ono što su Scott i Hubbard odredili: konkretno, da iscrpno nadzire, mjeri i kontrolira svaki kilovat energije isporučen potrošačima i tvrtkama u čitavom sustavu. To se zove “pametna mreža”. Pametna mreža je široki tehnički izraz koji obuhvaća proizvodnju, distribuciju i potrošnju električne energije, može obuhvatiti i plin i vodu, a uključuje instalaciju novih digitalnih brojila u svim domovima i tvrtkama. Sa žaljenjem sam već konstatirao - upravo onakva kakva imam na svojim radijatorima. Ta digitalna brojila osiguravaju danonoćno praćenje moje potrošnje energije i koriste dvosmjernu komunikaciju između komunalne službe i mog stana. U budućnosti, brojila će komunicirati s električnim uređajima unutar kuće kako bi prikupljala podatke o potrošnji i izravno kontrolirala određene uređaje bez intervencije potrošača.

2003. je, pod predsjednikom Georgom W. Bushem, osnovan Ured za isporuku energije (u sklopu Ministarstva energetike), navodno da bi modernizirao električnu mrežu, a 2007. godine status mu je povišen stvaranjem položaja pomoćnika ministra za isporuku električne energije i energetsku pouzdanost, koji mu je sada na čelu. 27. listopada 2009. godine Obamina administracija predstavila je plan za implementaciju pametne mreže i dodijelila 3,4 milijarde za sto projekata za provedbu pametne mreže. U dokumentu “samo za internu upotrebu”, napisanom u kolovozu 2009. godine, piše: “Tehnologija pametne mreže uključuje sve, od interaktivnih kućanskih aparata do pametnih brojila, automatizacije električnih međustanica i senzora na dalekovodima.”

Sveopće umreženje pametnim mrežama

Ono što je World Wide Web ljudima, to je Network of Things (“Mreža stvari”) kućanskim aparatima. Ta potpuno nova tehnologija stvara bežičnu mrežu između širokog raspona neživih predmeta, od cipela do hladnjaka. Prema tehnokratskoj zamisli, u pametnoj mreži svi kućanski aparati, brojila i međustanice međusobno komunicirati.

Na primjer, godine 2008. Nacionalni laboratorij sjeverozapadnog Pacifika (PNNL) razvio je mali električni sklop, kontroler, zvan Grid Friendly Appliance (upravljački sklop, odnosno kontroler za “uređaje prilagođene mreži”).  To je ustvari jednostavni kompjutorski čip koji se može ugraditi u obične kućanske aparate poput perilica za suđe, perilica za rublje, sušilice, hladnjake, klimatizacijske uređaje i grijala za vodu, a detektira poremećaje u mreži i isključuje aparate na nekoliko sekundi ili minuta kako bi omogućio mreži da se stabilizira. Kontroleri se također mogu programirati da odgode ponovno uključenje kućanskih uređaja.

Riječ je o automatskom djelovanju koje će se aktivirati izravnom interakcijom između predmeta, bez ljudske intervencije. Pravila će napisati programeri po naputcima tehnokrata koji razumiju sustav, i zatim će ih se, po potrebi, učitati na kontrolere. Prema tome, promjene pravila moći će se  izvoditi u bilo kojem trenutku i bez znanja kućevlasnika. Tvrtka koje se bave razvijanjem tog sustava, PNNL, nije privatna tvrtka već je u “vlasništvu” američkog Ministarstva energetike i pod upravom instituta Batelle. Sva ta tehnologija bit će opremljena Wi-Fi sklopovima koji su identični onima u Wi-Fi mrežnim modemima i routerima koji se koriste u domovima i tvrtkama širom svijeta za bežično umrežavanje osobnih računala, mobilnih telefona, međusobno i s internetom. 

Dakle, dvosmjerni komunikacijski sustav pametne mreže koji će funkcionirati u stvarnom vremenu temeljit će se na bežičnom umrežavanju. 

Dok će se potrošače smirivati obećanjima o nižim cijenama usluga, komunalne kompanije će provoditi politike koje odrede regionalni, nacionalni i globalni regulatori. Ako premašite svoju dnevnu kvotu električne struje, energetski zahtjevni zadaci poput pranja i sušenja odjeće bit će vam ograničeni na noćne sate i sl.

U članku iz tjednika BusinessWeek pod naslovom “Kako je Italija prestigla svijet u pametnom umrežavanju”, objavljenom 16. studenog 2009., navedeno je: “Nakon nekoliko neuspjelih startova, 2010. bi konačno mogla biti godina u kojoj će doći do globalizacije pametnih brojila.” Doista je i bila: implementirala je tehnologiju pametne mreže u 85 posto domova širom zemlje. Kina pak ulaže 7,32 milijardi dolara u izgradnju pametne mreže u Aziji. Pilot-projekte za pametnu mrežu pokrenule su Njemačka, Francuska, Engleska, Rusija, Japan, Indija, Australija, Južna Afrika i mnoštvo drugih. Utemeljena su regionalna udruženja kao što je Smart Grids Africa (Pametne mreže Afrika) kako bi promovirala pametnu mrežu u manjim zemljama.

Ugradnja digitalnih brojila vratolomnom brzinom

Pri tom, po starom receptu Elite, sam moraš platiti za konopac koji će ti staviti oko vrata. Naime, razvoj pametne mreže ubrzavaju novčani poticaji državnih vlada. Drugim riječima, globalni dobavljači koriste novac poreznih obveznika, mada je vrlo malo otprije postojeće ili latentne potražnje za tehnologijom pametne mreže. Potražnju su umjetno stvorile vlade svake pojedine zemlje. Danas se razvoj i uvođenje tehnologije pametnih mreža – preuređivanje električnih mreža digitalnim brojilima električne struje s mogućnošću bežičnog umrežavanja – odvija vratolomnom brzinom. Tvrtke poput IBM-a, General Electrica i Siemensa ulažu maksimalne napore u “razvoj” koji će cijelu Ameriku konsolidirati u jedan, integrirani sustav za isporuku i nadzor električne struje koji može komunicirati, a njihovi planeri rade na standardima koji će čitavu Sjevernu Ameriku, uključujući Meksiko i Kanadu, integrirati u jedinstveni sustav pametne mreže. Evo što je rekao Boutros Boutros-Gali, bivši glavni tajnik UN-a: “Dok sam od 1977. do 1991. godine bio na čelu Ministarstva vanjskih poslova u Egiptu, zagovarao sam integraciju električnih mreža svih afričkih zemalja oko Nila.”

Uopće ne sumnjam. Ne postaje se slučajno glavnim tajnik UN-a, izgrađenog na zemljištu koje je darova Rockefeller.

Nadalje, u tijeku je ozbiljna inicijativa za uvođenje globalne pametne mreže koja će integrirati sve svjetske kontinente!

Institut za globalnu energetsku mrežu (GENI, Global Energy Network Institute) predstavio je kartu napravljenu iz perspektive Sjevernog pola koja prikazuje globalnu mrežu koja je trenutačno u izgradnji. Jedini dio planeta Zemlje koji je ostao nedirnut je Antarktik.

 

Website inicijative GENI navodi pokojnog R. Buckminstera Fullera (1895.-1983.) kao konceptualnog oca i tvorca globalne energetske mreže. U svojoj knjizi Critical Path iz 1981. Fuller je napisao: “Ta svjetska električna mreža će zbog svoje prednosti posvemašnje integriranosti svagdje, svima i u svakom trenutku moći isporučivati svoju električnu energiju po jednoj, zajedničkoj tarifi.

To će stvoriti svesvjetski uniformni sustav koštanja i cijena za sva dobra i usluge, realistički zasnovan na vremensko-energetskom promjenljivom obračunskom sustavu svemira. U tom kozmički uniformnom, zajedničkom sustavu energije i cijena za cijelo čovječanstvo, koštanje će biti izraženo u kilovatsatima, vatsatima ili vat-sekundama rada. Kilovatsati će postati glavni kriterij za određivanje cijene proizvodnje složenih promjenjivih angažmana po svakoj funkciji ili proizvodu. Ta uniformna vrednovanja energije zamijenit će sve svjetske monetarne sustave, koji, takvi kakvi jesu, međusobno ekstremno variraju te su podložni raznoraznim spekulacijama i manipulacijama od strane najvećih energetskih sustava. Obračunski sustav zasnovan na vremenu i energiji eliminirat će sve nejednakosti do kojih sada dolazi u pogledu proizvoljno varijabilnog međunarodnog transporta dobara i obračunavanja međunarodnih trgovačkih bilanci i bankarskih izuma od strane najmoćnijih ekonomskih struktura. Eliminirat će sva zamršena izrabljivanja na bankarskom tržištu i na tržištu vrijednosnicama koja su danas prisutna kod svih aktivnosti u svim različitim svjetskim vremenskim zonama, a sasvim su nepoznata dvjema milijardama ljudi koji u svako doba spavaju.”

Lijepo rečeno, kao i uvijek.

Pametna mreža kao monumentalan globalni zadatak

Najopasnije zamisli uvijek stižu u kutiji s mašnom, pa i ekonomski  sustav koji neće biti zasnovan na cijenama već na “vremensko-energetskom sustavu obračunavanja” koji se temelji na kilovatsatima, vatsatima i vatsekundama.

Tu ideju podupire i utjecajni Svjetski ekonomski forum (svake se godine održava u Davosu u Švicarskoj, sudionici su mu većinom istaknuti pripadnici globalne elite) koji je napredovanje pametne mreže povezao sa smanjenjem emisija ugljika (zijev), obećavajući, opipljiv način za borbu protiv globalnog zatopljivanja. (zijeeeeev).

U siječnju 2011. Svjetski ekonomski forum objavio je veliki izvještaj o napretku Programa za partnerstvo energetske industrije u kojem piše: „U izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma ‘Ubrzavanje uspješnih pilot-projekata pametne mreže’, koji je sastavljen uz pomoć kompanije Accenture i stručnjaka iz industrije, centraliziranost pametnih mreža ističe se kao ključni faktor za nisko-karbonsku ekonomiju i rješenje za sve veće potrebe za energijom. (…) Imamo priliku pokrenuti novi val razvoja prema energetskom sustavu s nižim emisijama ugljika, i uspješni pilot-projekti pametnih mreža bit će ključni korak u tom procesu.”

Globalna energetska mreža, ili pametna mreža, funkcionirat će u skladu s univerzalno prihvaćenim standardima koji tokove energije i podataka čine kompatibilnima jedne s drugima.

Tko će određivati te standarde?

Institut inženjera elektrike i elektronike (Institute of Electrical and Electronics Engineers, IEEE).

Kao što navodi na svojim internetskim stranicama o pametnoj mreži: “Ne postoji globalna organizacija koja bi nadzirala preobrazbu energetskih sustava svih država – to je golemi pokret koji je trenutačno u povojima. S naših trideset osam društava i šest vijeća IEEE se pozicionirao kao predvodnik inicijative za pametnu mrežu. Uz pomoć njih i naših 395.000 članova, koji rade u svjetskim akademskim, vladinim i privatnim sektorima, IEEE dodiruje praktički sve aspekte pametne mreže. Mi svoje snažne temelje i sveobuhvatnu suradnju koristimo da bismo razvijali standarde, razmjenjivali najbolje metode, objavljivali dostignuća i pružali povezane edukacijske usluge s ciljem promicanja pametne mreže. Mi smo na čelu usavršavanja tehnologije i omogućavanja uspješnog uspostavljanja pametnih mreža širom svijeta.Radimo ruku pod ruku s vodećim organizacijama kako bismo stvorili jedan skup standarada za pametnu mrežu….”

Bravo, dečki!

Doduše, ova samohvala nije bez temelja. IEEE je doista jedina globalna organizacija sposobna za obavljanje tako monumentalnog zadatka.

Uostalom, tehnokracija i jest kolektivistički, utopijski političko-ekonomski sustav pod vođstvom inženjera, znanstvenika i tehničara.

Mogla bi biti daleko opasnija i nametnuti daleko veću kontrolu od komunizma, socijalizma ili fašizma.

A pametna meža je izdanak tehnokracije, a ne obrnuto.

Nije sasvim jasno tko će nadgledati pojedine ili sve aspekte globalne pametne mreže. Implicirana sugestija je da će to biti oni isti inženjeri i globalne korporacije koji je trenutačno razvijaju.

Iluminati pomno paze na tajming

U svijetlu ovih informacija, pogledajmo vijest iz travnja 2012. naslovljenu: „Planet pod pritiskom - Zemlji prijeti globalno izvanredno stanje!“ Ako se svjetski čelnici i stručnjaci na summitu u Rio de Janeiru u lipnju ne uhvate ozbiljno u koštac s problemima okoliša, čovječanstvo bi mogla snaći globalna humanitarna kriza, poručili su svjetski stručnjaci s konferencije 'Planet pod pritiskom' koja se održala u Londonu. U deklaraciji Stanje planeta istaknuli su da je Zemlja danas suočena s izazovima bez presedana - od nestašice vode, preko zagađenja i izumiranja vrsta do naglog porasta potražnje za hranom, razvoj situacije mogao bi intenzivirati gospodarsku, ekološku i društvenu krizu te stvoriti humanitarno izvanredno stanje globalnih razmjera, pa su pozvali sudionike predstojećeg summita da preispitaju upravljanje okolišem.

Skup je okupio gotovo 3000 znanstvenika, ekonomista, poslovnih ljudi i političara, a organiziran je kao uvod u UN-ovu konferenciju o održivom razvoju u Riju. U snimljenoj poruci glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon pozdravio je deklaraciju ističući da ona „nije mogla doći u bolje vrijeme“.

Osobno nikad nisam sumnjao u to da Iluminati pomno paze na 'tajming'. Striček Ki-moon je još rekao „kako razmišlja o uspostavljanju znanstvenog tijela ili imenovanju savjetnika koji bi o ovim problemima savjetovali njega i druge djelatnike UN-a.“.

Prema deklaraciji, globalizacija je donijela stabilnost i inovacije, ali i sustav koji je ranjiv za iznenadne poremećaje. (Koji su iznenadni samo za žrtve, ljude, za planere u njima nema ničeg 'iznenadnog'). „Za hvatanje u koštac s problemima okoliša“, rekli su, „trebat će nam opsežne reforme. Jedna od njih tiče se načina upravljanja.“ (naglasak dodan).

U izvješću stoji da se „postojeći međunarodni aranžmani ne bave dovoljno brzo globalnim izazovima kao što su klimatske promjene i nestajanje bioraznolikosti“ pa se poziva na „policentričan pristup što podrazumijeva raznovrsna partnerstva među lokalnim, nacionalnim i regionalnim vlastima te poslovnim grupacijama.“

Same igre riječi, pogotovo kad je se spominju pojam „regionalnih vlasti“. Nema tu ni primisli o nekoj „policentričnosti“.

Deklaracija je još istaknula da je „neophodno osloboditi se opsesije BDP-om kao jedinim pokazateljem napretka“ jer „važno je provesti transformaciju u kojoj ćemo odustati od prihoda kao glavnog stupa blagostanja i razviti indikatore koji mjere stvarna poboljšanja blagostanja u svim područjima“, (naglasci dodani) što je upravo na tragu tehnokratske ideje o odustajanju od valute temeljene na cijeni i zaokret prema valuti temeljenoj na energetskom otisku.

Sve u svemu, zamišljeno je da nam se ne piše nam se dobro -  ako se ubrzano ne proširi shvaćanje o prirodi mreže koja se plete oko čovječanstva.

 

Povezane vijesti

K.Mišak: Sitna riba u europskom moru

14. 04. 2014.  | 10

K.Mišak: Sitna riba u europskom moru

Na referendumu o članstvu u EU, upitne demokratičnosti

K.Mišak: Što bi Arhimed rekao o zelju?

31. 03. 2014.  | 10

K.Mišak: Što bi Arhimed rekao o zelju?

Dosta je etike i pravde poništeno u vrijeme kampanje

K.Mišak: Diktiranje slobode

17. 03. 2014.  | 15

K.Mišak: Diktiranje slobode

Europska unija je politički konstrukt, diktatura koja

K.Mišak: Ispravljanje krivog krastavca

03. 03. 2014.  | 14

K.Mišak: Ispravljanje krivog krastavca

Pogrešno je gledati na EU kao naddržavu kojom velike

Komentari 10

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se