M.L.B.

EKO-TIM

Prihvaćen zahtjev za zaštitu gornjeg toka Ćehotine u PP do 2040.

Zahtjev za uključivanje gornjeg toka rijeke Ćehotine na teritoriji opštine Pljevlja u planirana zaštićena područja prihvatilo je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Ovaj zahtjev, koji su podnijeli Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Da zaživi selo, EnvPro, Legalis i Crnogorsko društvo ekologa, bio je dio procesa javne rasprave o nacrtu Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine.

Ova informacija potvrđena je u izvještaju sa javne rasprave o nacrtu Prostornog plana koji je zajedno sa izvještajem o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu nadležno Ministarstvo dostavilo na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine.

Ovaj rezultat predstavlja značajan korak u očuvanju biodiverziteta i prirodnih resursa Pljevalja. Ujedno, ovo je jedinstvena prilika za razvoj napuštenih sela koja gravitiraju gornjem toku rijeke Ćehotine.

“Pozivamo Opštinu Pljevlja da nastavi proceduru uspostavljanja parka prirode “Gornji tok rijeke Ćehotine”, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Usvajanjem Prostornog plana Crne Gore stvoriće se svi neophodni preduslovi za formalizaciju zaštite. Pohvaljujemo i napore Opštine Bijelo Polje, koja sprovodi postupak zaštite dijela toka rijeke Ćehotine na svojoj teritoriji. Ova dva procesa su komplementarna i omogućavaju integralnu zaštitu rijeke Ćehotine, osiguravajući očuvanje kvaliteta vode u Otilovićkom jezeru, ključnom za vodosnabdijevanje stanovništva”, ističe Milija Čabarkapa, izvršni direktor nevladine organizacije Eko-tim.

Zaštita prirode na ovom području ne isključuje održivi razvoj. Predložene zone omogućavaju održivo korišćenje resursa, razvoj poljoprivrede, turizma i infrastrukture, u skladu s važećim zakonodavstvom.

“Podsjećam na to da predložena površina Parka prirode 'Gornji tok rijeke Ćehotine' obuhvata 1.323 hektara, od čega se preko 90% nalazi u III zoni zaštite. Ova zona omogućava održivo korišćenje resursa u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, uključujući razvoj naselja, infrastrukture i poljoprivrede. To znači da zaštita neće ograničavati već će stimulisati razvoj lokalne ekonomije”, navodi Čabarkapa.

Čak 99% ovog područja je, kako kaže, u državnom vlasništvu, što eliminiše potencijalne konflikte s privatnom imovinom.

“Od ukupne površine, samo 10 katastarskih parcela u privatnom vlasništvu nalaze se u III zoni i ni na koji način nisu opterećene dodatnim restrikcijama u odnosu na postojeće zakonske odredbe. Dodatno, predložene administrativne granice Parka prirode i zaštitna zona ne zadiru u područja prepoznata kao nalazišta mineralnih sirovina, poput Otilovića, Maoča i Mataruga. Na taj način, zaštita ovog područja ne dolazi u konflikt s potencijalnom eksploatacijom uglja i drugim razvojnim planovima”, ističe Čabarkapa.