[ Klix.ba ]

Na današnji dan prije 62 godine, tri pucnja su promijenila svijet: Ko je ubio JFK-a?

Na današnji dan 1963. godine, Sjedinjene Američke Države i cijeli svijet ostali su u šoku. U 12:30, po lokalnom vremenu u Dalasu, pucnji su odjeknuli Dili Plazom, presjekli kolonu predsjedničkih automobila i okončali život tadašnjeg američkog predsjednika Džona Fitzdžeralda Kenedija.

Iako je prošlo više od 60 godina, atentat na JFK-a ostaje jedan od najkontroverznijih i najistraživanijih događaja modernog doba, slučaj koji i danas izaziva žustre rasprave, teorije i sumnje.

Kennedy je u Bijelu kuću ušao 1961. godine kao najmlađi izabrani predsjednik u istoriji SAD-a. Harizmatičan, energičan i otvoreno ambiciozan, postao je simbol nove ere optimizma, ali i lider koji je vladao u vremenu ogromnih geopolitičkih tenzija.

Amerika je tada, usred hladnoratovskog nadmetanja sa SSSR-om, prolazila kroz krizu menadžmenta, rasnu segregaciju, Kubansku raketnu krizu, utrku u naoružanju i rastuće unutrašnje političke polarizacije. Kenedijevi potezi, od suočavanja sa Fidelom Kastrom do planova povlačenja iz Vijetnama, stvorili su i veliki broj neprijatelja.

Upravo zbog toga, atentat 22. novembra 1963. godine već tada je izgledao kao nešto mnogo dublje od „solo akcije“ jednog čovjeka.

Sam događaj: tri pucnja koja su promijenila svijet

Predsjednik je tog dana boravio u Teksasu na političkoj turneji s ciljem pomirenja unutrašnjih struja Demokratske stranke. Kolona automobila kretala se kroz Dalas, a Kenedi, vidno raspoložen, pozdravljao je masu iz otvorenog kabrioleta.

Prema zvaničnoj verziji, u 12:30, iz šestog sprata Teksas School Book Depository zgrade, Li Harvi Osvald ispalio je tri hica iz puške „Carcano“. Prvi hitac promašio je vozilo, drugi ranio predsjednika i teksaškog guvernera Džona Konalija, dok je treći, famozni „fatalni metak“, pogodio Kenedija u glavu.

U 13:00, u bolnici Parkland Memorial, Kenedi je proglašen mrtvim.

Vorenova komisija, koju je formirao predsjednik Lindon B. Džonson, došla je do zaključka da je Osvald djelovao sam. Ipak, mnogi elementi zvanične verzije ostali su nedorečeni: balistička analiza koja ne uklapa sve povrede u samo tri metka, tzv. „magični metak“ koji je navodno prošao kroz dva tijela i zadržao gotovo savršen oblik, te kontradiktorni iskazi svjedoka i neobično brz lanac hapšenje pa osuđivanje javnog mnijenja bez suđenja. 

Dodatni sloj misterije unio je čin Džeka Rubija, vlasnika noćnog kluba, koji je dva dana kasnije, uživo pred kamerama, ubio Osvalda tvrdeći da je to učinio „iz bijesa“.

Zbog brojnih nelogičnosti, atentat je postao plodno tlo za desetine teorija o zavjeri. Najčešće spominjani akteri su:

CIA, navodno nezadovoljna Kenedijevim pristupom Kubi i Vijetnamu,

mafija, kojoj je smetao obračun s organizovanim kriminalom, FBI i J. Edgar Huver, zbog navodnih političkih sukoba,

kubanska vlada, kao osveta za pokušaj invazije u Zalivu svinja,

Sovjetski Savez, zbog hladnoratovskih tenzija, moćni naftni lobiji u Teksasu, zbog Kenedijeve poreske politike

Ipak, nijedna teorija nikada nije dokazana. Istraživačke komisije, uključujući i one iz 1970-ih, priznale su mogućnost "druge puške“ ili „postojanje zavjere“, ali bez nedvosmislenog zaključka.

Uprkos hiljadama deklasifikovanih dokumenata, veliki broj materijala ostaje djelimično zatamnjen ili potpuno povjerljiv. Sumnje potpiruje i činjenica da su određeni ključni dokumenti nestali, a pojedini svjedoci umrli pod misterioznim okolnostima.

Kenedijev atentat je više od istorijskog događaja – postao je simbol pukotina u američkoj političkoj strukturi, ali i trajna rana u kolektivnom pamćenju društva. Sve dok ne bude potpunog uvida u arhive, slučaj ostaje otvoren u svijesti ljudi.