A.M. [ HRT/Hina ]

Dovodi li se Šengen nakon 40 godina u pitanje?

Šengenski prostor dragulj je u kruni evropskih integracija, ali na njegovu 40. godišnjicu nekoliko država članica dovodi ga u pitanje što izaziva zabrinutost, piše Evropska novinska redakcija (ENR).

Početkom ljeta prije 40 godina predstavnici vlada Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga i Holandije okupili su se na brodu u malom luksemburškom selu. Na toj simboličnoj lokaciji – na rijeci Moseli, na tromeđi Francuske, Luksemburga i Njemačke – nalazi se Šengen.

Ondje je 14. juna 1985. potpisan Šengenski sporazum. Sporazum je imao za cilj ukidanje graničnih kontrola između država članica, utirući put slobodnom kretanju ljudi. U cijelosti je proveden 1995., čime je uspostavljena zona slobodnog kretanja u većem dijelu Evrope.

Šengenski prostor danas obuhvata 29 država: 25 država članica EU plus Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Irska i Kipar jedine su dvije države članice EU koje mu se nijesu pridružile. Irska to nije učinila jer ima zonu slobodnog kretanja sa Ujedinjenim Kraljevstvom pa bi to izazvalo glavobolje u pogledu granice, a Kipar je trenutno u procesu pristupanja.

Druge države također žele da mu se pridruže. Albanija, na primjer, njeguje pozitivnu i rastuću ekonomsku, političku i sigurnosnu saradnju sa državama članicama šengenskog prostora, profitirajući od slobodnog kretanja bez viza od 2010. i snažne podrške za integraciju u EU i šengenski prostor.

Često smatran temeljem evropskih integracija, šengenski prostor i dalje uživa snažnu podršku javnosti. Prema istraživanju Eurobarometra iz oktobra 2024., 72 odsto ispitanika reklo je da šengenski prostor smatra jednim od najvažnijih dostignuća EU.

Ekonomske koristi

Nedavno pristupanje Rumunije i Bugarske u januaru 2025. otkriva zašto je to tako. Nakon višegodišnjih odlaganja, dvije zemlje su konačno pristupile šengenskom prostoru, prvo za vazdušne i pomorske granice u martu 2024., ostvarivši značajne ekonomske koristi. Pristupanje je povećalo privlačnost Rumunije među stranim investitorima ubrzavajući kretanje roba i usluga, kaže rumunski ministar finansija Tánczos Barna.

Ukidanje graničnih kontrola pojednostavilo je logistiku, smanjilo čekanja i troškove i učinilo Rumuniju konkurentnijom na evropskim tržištima. Tadašnji bugarski premijer Nikolaj Denkov ocijenio je tu prekretnicu „najvećim uspjehom bugarske diplomatije" od ulaska zemlje u EU 2007.

Izvršni direktor Udruženja bugarskih drumskih prevoznika Dimitar Dimitrov istakao je da su čekanja na granici sa Rumunijom prije toga koštala sektor oko 300 miliona eura godišnje, a prosječno vrijeme čekanja bilo je 10 do 15 sati.

U prva tri mjeseca ove godine, saobraćaj između Rumunije i Bugarske značajno je porastao. Gotovo 160.000 automobila prešlo je granicu, u poređenju sa 128.000 u istom periodu 2024., prema podacima Rumunske agencije za upravljanje drumovima. Dimitrov je naglasio da članstvo u šengenskom prostoru jača stratešku vrijednost Bugarske kao saobraćajnog čvorišta između Turske i EU, ali i upozorio da je njena zastarjela infrastruktura i dalje velika prepreka.

Slična situacija je i u Hrvatskoj koja je ušla u šengenski prostor u januaru 2023. Članstvo u šengenskom prostoru uživa gotovo jednoglasnu podršku među hrvatskim građanima. Ukidanje unutrašnjih graničnih kontrola je veoma važno za zemlju kao turističku destinaciju, s obzirom na to da mnogi turisti u Hrvatsku dolaze automobilom. Od ulaska u „šengen“, kilometarske kolone na graničnim prelazima sa Slovenijom i Hrvatskom u ljetnjim mjesecima su nestale, naročito vikendom.

Potkopava li se šengenski prostor?

Iako su mnoge koristi od šengenskog prostora neosporne, postoje i izazovi, naročito u poslednjoj deceniji. Nekoliko zemalja je ponovo uvelo unutrašnje granične kontrole, obično da bi suzbile migracije i terorizam.

Iako su privremene kontrole vraćene na neke šengenske granice, to ne znači rutinska zaustavljanja svih vozila pa mnogi putnici ne doživljavaju nikakve zastoje. Tokom pandemije kovida-19 mnoge zemlje su također privremeno zatvorile granice.

Kao odgovor na terorističke napade u novembru 2015., Francuska je ponovo uvela kontrole na kopnenim, pomorskim i vazdušnim granicama sa drugim državama u šengenskom prostoru. Od tada obnavlja tu mjeru svakih šest mjeseci, zadnji put za period do 31. oktobra 2025.

Godine 2015., Austrija je uvela privremene granične kontrole sa Slovenijom i Mađarskom kao odgovor na velike migracije, ali one su nekoliko puta produžene, što je izazvalo ekonomske poteškoće i probleme za prekogranične putnike i preduzeća.

Slovenija uvela kontrole Hrvatskoj

U oktobru 2023., Slovenija je uvela kontrole na granici sa Hrvatskom, koja je pristupila šengenskom prostoru manje od godinu dana ranije, te sa Mađarskom. Ta odluka je donesena nakon što je Italija takođe ponovo uvela granične kontrole sa Slovenijom zbog pogoršanja situacije na Bliskom istoku, povećanih migrantskih tokova na balkanskoj ruti i sigurnosnih razloga. Te granične kontrole između Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Italije i dalje su na snazi.

U Hrvatskoj se neko vrijeme strahovalo da će se stvari vratiti na staro kada je Slovenija odlučila uvesti nasumične kontrole ubrzo nakon što je Hrvatska ušla u šengenski prostor. Međutim, to se pokazalo neutemeljenim jer se ne provode sistematske kontrole svakog putnika i vozila, pa se saobraćaj i dalje odvija uglavnom nesmetano.

EU kaže da su privremene granične kontrole dozvoljene „u slučaju ozbiljne prijetnje javnim politikama ili unutrašnjoj sigurnosti“, ali samo u krajnjoj nuždi, u izuzetnim situacijama.

Države članice mogu uvesti granične kontrole ako imaju valjano opravdanje i one se mogu produžavati svakih šest mjeseci, obično do dvije godine. Opravdanje se tada mora promijeniti da bi kontrole ostale na snazi.

Trenutno su Slovenija, Austrija, Holandija, Danska, Francuska, Norveška, Švedska, Njemačka, Bugarska i Italija privremeno ponovo uvele granične kontrole u određenoj mjeri.

„Šengenski prostor mora preživjeti“

Nova njemačka vlada povećala je granične patrole otkako je prošlog mjeseca preuzela dužnost, uprkos frustracijama nekih susjednih zemalja.

„Moramo izbjeći ponovno podizanje granica u ljudskim umovima. Šengenski prostor mora preživjeti“, rekao je luksemburški ministar unutrašnjih poslova Léon Gloden na sastanku sa njemačkim kolegom krajem maja.

Gradonačelnica Strazbura i njen kolega iz Kehla, preko puta Rajne u Njemačkoj, požalili su se na pojačane granične kontrole između dva grada u protestnom pismu njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu. Gradonačelnici su upozorili da to otežava svakodnevni život i smanjuje broj građana Strazbura koji dolaze u kupovinu u Kehl.

U posljednjih deset godina, Njemačka je postepeno uvodila privremene kontrole na kopnenim granicama da bi smanjila neregularne migracije. Ali nova vlada, koja je preuzela dužnost 6. maja, od tada je intenzivirala kontrole te dozvolila graničnim čuvarima da odbiju migrante koji žele zatražiti azil.

Poljski premijer Donald Tusk također je kritikovao tu odluku, naročito zbog toga što su hiljade migranata vraćene preko granice iz Njemačke. U srijedu je zaprijetio da će uvesti privremene granične kontrole sa Njemačkom, rekavši da će „vrlo vjerovatno“ biti uvedene ovog ljeta ako se nastavi pritisak na te pogranične regione.

Neke države izbjegavaju uvođenje graničnih kontrola

Iako je privremeno uvođenje graničnih kontrola u šengenskom prostoru zadnjih godina postalo česta pojava, mnoge države to nijesu učinile.

Belgija je, na primjer, pooštrila granična pravila. Zapravo je to učinila samo tokom pandemije kovida-19 u zimu 2021. To je značajno s obzirom na to da je Belgija, kao i njeni susjedi, bila pod velikim pritiskom sekundarnih migracionih kretanja i sigurnosnih incidenata, kao što su teroristički napadi u Briselu 2016.

Kad god su Francuska, Njemačka i Holandija uvodile granične kontrole, Belgija je uvijek branila slobodu kretanja roba i pokušavala osigurati da trgovina ne bude previše pogođena.

Portugal je sličan slučaj. Osim za neke velike događaje, kao što su Papin posjet Lisabonu 2010. i pandemija kovida-19, nije uvodio granične kontrole. Portugalska javnost uglavnom podržava članstvo u šengenskom prostoru, smatrajući ga simbolom evropskih integracija i slobode kretanja, premda je sve više svjesna pratećih izazova kada je riječ o sigurnosti i kontroli migracija.

Promjena stava

Promjenu stava nekih država prema šengenskom prostoru primijetila je kustosica muzeja tog evropskog projekta u luksemburškom gradu gdje je sve počelo.

Obnovljeni muzej biće ponovo otvoren u subotu u sklopu proslave 40. godišnjice šengenskog prostora.

Mnogo toga se promijenilo od kada je muzej otvoren 2010., rekla je direktorica muzeja Martina Kneip. „Otvorene granice su se tada zaista slavile“, rekla je. Ali kada su se dogodile pandemija kovida-19 i izbjeglička kriza, iznenada se vikalo: „Šengen je mrtav i niko ga više ne želi, kriv je za sve.“

Muzej je želio da odgovori na tu promjenu percepcije i to je jedan od razloga zbog čega je krenulo u njegovu obnovu.

U muzeju se svako može uvjeriti „koliko je vrijedna i smislena ideja ‘šengena’“, rekao je načelnik Šengena Michel Gloden. „Uspjeli smo ukloniti granice između država i ne smije se dozvoliti da se one ikada vrate u ljudskim umovima.“