A.J. [ Euronews ]

SAD i Iran na ivici rata: Dok se gomila američka vojna sila, kruži simulacija totalnog sukoba

Nakon što je američki predsjednik Donald Tramp upozorio Iran da ima rok dva mjeseca da prihvati nuklearni dogovor sa SAD i zaprijetio "dosad neviđenim bombardovanjem", počelo je masovno razmiještanje američkih brodova, aviona i druge vojne tehnike u bazama na Bliskom istoku i u Indijskom okeanu.

SAD su istovremeno započele kampanju vazdušnih napada na Teheranu bliski jemenski pokret Ansar Alah (Hute) jer su nastavili svoje udare na brodove Izraela i zapadnih zemalja u Crvenom moru u znak otpora prema bombardovanju Gaze. Posljednjih nedjelja Amerika je nagomilala najviše vojne opreme na Bliskom istoku od početka rata između Izraela i Palestinaca u oktobru 2023.

Dok se čekaju ili istek ultimatuma ili eventualni pregovori, najmanje 140 američkih transportnih aviona sletjelo je u Katar, Bahrein, Ujedinjene Arapske Emiratime, Saudijsku Arabiju, Kuvajt i Jordan tokom marta. Većina je bila natovarena opremom, prema podacima prenetim u toku leta, piše izraelski list Haaretz.

Gomilanje vojne opreme je otprilike 50 odsto veće u odnosu na prethodni mjesečni vrhunac u broju letova američke vojske u region Bliskog istoka, dodaje Haaretz.

Avioni za transport i dopunu goriva u vazduhu, identifikovani na platformama za praćenje letova i u komunikacijama o vazdušnom saobraćaju, pratili su dolazak brojnih borbenih aviona iz baza u SAD i Evropi. Među njima je eskadrila jurišnih aviona A-10 koja je raspoređena u Jordan i stelt avioni F-35 koji su poslati u Saudijsku Arabiju.

Satelitski snimci iz američke baze na ostrvu Dijego Garsija u Indijskom okeanu pokazuju najmanje šest stelt bombardera B-2 stacioniranih na ostrvu. Dodatni bombarderi su otkriveni na putu do baze, a moguće je da su neki smješteni u hangarima, skriveni od satelita. Ono što je primijećeno čini trećinu flote B-2 američkog ratnog vazduhoplovstva.

Povrh toga, više od 20 teretnih aviona stiglo je iz Japana i Fort Sila u Oklahomi, vjerovatno noseći protivvazdušne baterije Patriot i THAAD za podršku američkim snagama u Persijskom zalivu protiv potencijalnog iranskog napada.

Penzionisani američki pukovnik Daglas Mekregor, koji je bio u prethodnoj Trampovoj administraciji, kaže da nema sumnje da je Iran jedina moguća meta za stelt bombardere B-2.

"Ne morate da koristite B-2 bombardere da biste udarili na Hute u Jemenu, pobogu. To je veoma, veoma sofisticirana letjelica dizajnirana da preživi integrisanu protivvazdušnu odbranu na 35.000 do 40.000 stopa (10.600 do 12.100 metara) visine i precizno bombarduje. Tamo postoji samo jedan cilj za koji bi oni u ovom trenutku oni bili korisni Sjedinjenim Državama, a to je očigledno Iran... Ne mislim da je to samo prijetnja. Ne mislim da je to besmisleni gest. Ovu vrstu opreme ne pomjerate tek tako, a to je samo vrh ledenog brijega. Ovo je samo ono što vidite. Osim toga, u regionu se sada okuplja mnogo više vatrene moći, što je normalno", rekao je Mekregor u geopolitičkoj emisiji "Redacted".

Da Izrael i SAD trenutno planiraju zajedničke udare na iranska nuklearna postrojenja, koji bi mogli da počne u narednih "nekoliko nedjelja", objavio je u autorskom tekstu novinar britanskog tabloida Daily Mail Den Hodžis u srijedu.

Hodžis je bio u Tel Avivu i navodno uzeo izjave dobro obaviještneih izvora iz političkih, diplomatskih i vojnih krugova. Po njima, svrha napada će biti da se "iskoreni prijetnja” koju predstavlja navodni iranski program nuklearnog naoružanja.

Ovdje treba napomenuti da američke obavještajne agencije nisu našle dokaze da Teheran trenutno radi na programu nuklearnog oružja. To se navodi u Godišnjem izvještaju o prijetnjama od 18. marta.

"I dalje procjenjujemo da Iran ne pravi nuklearno oružje i da Hamnej nije ponovo odobrio program nuklearnog naoružanja koji je obustavio 2003. godine, iako je na njega vjerovatno pojačan pritisak da to učini. U protekloj godini došlo je do erozije višedecenijskog tabua o javnoj raspravi o nuklearnom oružju što je ohrabrilo zagovornike nuklearnog oružja unutar iranskog državnog aparata. Hamenej ostaje taj koji donosi konačne odluke o iranskom nuklearnom programu, uključujući svaku odluku o razvoju nuklearnog oružja", piše u izveštaju.

Visoki izraelski diplomatski izvor rekao je Hodžisu da je tokom Trampovog mandata najbolje vrijeme za udar na Iran.

"Iz perspektive Izraela, sa Trampom u Bijeloj kući, ovo predstavlja optimalan trenutak za obračun sa Iranom. Neće biti bolje šanse", rekao je zvaničnik.

Za to vrijeme se iza kulisa ipak odvija određena komunikacija sudeći po izvještaju Axiosa da Bijela kuća "ozbiljno razmatra" iranski predlog za "indirektne" nuklearne pregovore, iako nastavlja sa gomilanjem snaga za vojni udar.

Tramp je tokom vikenda dobio zvaničan odgovor Irana na pismo koje je poslao ajatolahu Aliju Hamneiju prije tri nedelje, rekao je jedan američki zvaničnik Axiosu.

Navodno, Tramp je predlagao direktne nuklearne pregovore, dok Iranci pristaju samo na indirektne, uz posredovanje Omana. Američki zvaničnik je navodno dodao da Trampova administracija misli da bi direktni pregovori imali veće šanse za uspjeh, ali ne isključuje format koji su Iranci predložili i ne protivi se tome da Oman služi kao posrednik, kao što se to dešavalo i u prošlosti.

Oba američka zvaničnika su navodno rekla da nikakva odluka nije donijeta i da su interne rasprave u toku.

"Nakon razmjene pisama, sada istražujemo sljedeće korake kako bismo započeli razgovore i izgradnju povjerenja sa Irancima“, rekao je jedan od izvora Axiosa.

Takođe zabrinjava reakcija iranskih medija, koji pored snimaka podzemnih utvrđena i raznih raketa velikog dometa, među kojima su i hipersonične, objavljuju detaljne vojne planove i simulacije u slučaju izbijanja rata.

Portal Tabnak u svojoj analizi navodi da bi posljedica američkog napada bila da natjera Iran da zaista napravi nuklerano oružje, kao što je prethodno predlagao Hamnejev savjetnika dr Ali Laridžani.

Laridžani predlaže da se Iran u slučaju napada pretvori u "silu odvraćanja" nalik Sjevernoj Koreji, koja je dosad bila pošteđena direktne vojne intervencije, mada je trpela ogromne ekonomske pritiske.

"Ovo odvraćanje bi moglo da smanji vojne prijetnje od zemalja poput Izraela ili Sjedinjenih Država, jer bi cijena napada na zemlju sa nuklearnim oružjem bila previsoka. Na primjer, Izrael, za koji neki izvori kažu da ima do 400 nuklearnih bojevih glava, mora biti oprezniji prema nuklearno naoružanom Iranu, jer bi svaka vojna akcija mogla da dovede do razornog nuklearnog sukoba", navodi on.

Analizirajući šta bi bio najbolji odgovor Irana, Tabnak navodi da bi težište konflikta trebalo prebaciti iz vazduha na zemlju, tačnije da se Teheran fokusira na asimetrične udare na američke i izraelske mete, umjesto na obaranje aviona iz vazduha.

Naravno, okosnica toga su balističke i krstareće rakete dometa do 2.000 kilometara, kao i sada već čuveni Šahed-136 kamikaza dronovi. Inače, Iran raspolaže i sa kopijom američkih MQ-9 Riper i RQ-170 dronova koji se zovu Šahed-149, odnosno Šahed-171.

Iako je ranije bilo glasina da je Rusija isporučila PVO sisteme S-400 Iranu, oni nisu navedeni na Tabnakovom opširnom spisku naoružanja, ali je tu Bavar 373, koji je suštinski kopija S-300 i dobro se pokazao 2019. oborivši skupoceni američki dron RQ-4.

SAD imaju najmanje 19 dobro poznatih baza na Bliskom istoku, s tim da procjene ukupnog broja vojnih postrojenja idu i do 60. Broj vojnika krajem 2024. u ovom regionu bio je oko 40.000, ali se naravno ne zna koliko ima drugih manjih položaja, poput onih u Siriji, i kojom tačno tehnikom Amerikanci raspolažu. To znači da Iran raspolaže obiljem meta u slučaju da se odluči za kontraudar, po uzoru na raketni baraž protiv Izraela.

Međutim, prema hipotetičkom scenariju Tabnaka moguć je udar na sam Izrael sa 1.000 dronova, koji ovaj put ne bi bio simboličan ili u znak upozorenja.

"Bespilotna letjelica Šahed-136, sa dometom od preko 2.000 km (dovoljno da stigne do Izraela iz zapadnog Irana, oko 1.000-1.200 km), brzinom od 180-200 km/č, sa bojevom glavom od 40-50 kg i malom visinom leta (50-150 m), je jeftina opcija (oko 20.000 dolara) i masovno se proizvodi. Shahed-149, sličnog dometa, veće bojeve glave (do 500 kg) i brzine od oko 350 km/č, i Shahed-129 sa dometom od 1.700 km, opremljen vođenim bombama (Sadeed-345), kao i Karar sa dometom od 1.000 km, su druge opcije. Prednosti Irana uključuju masovnu proizvodnju, nisku cijenu i sposobnost leta na malim visinama kako bi se otežalo otkrivanje radarima. Napad roja od 1.000 letjelica mogao bi da zasiti odbrambene sisteme", piše u analizi.

Iranski medij priznaje da Izrael ima jedan od najnaprednijih višeslojnih sistema protivvazdušne odbrane na svijetu, dizajniran da se suprotstavi raketama i bespilotnim letjelicama.

"Davidova praćka ima domet od 40-300 km za rakete kratkog dometa i velike bespilotne letjelice, svaki lanser po 12 projektila, i ima ih u ograničenom broju (moguće 10-15 jedinica). Gvozdena kupola ima domet od 4-70 km, dizajnirana je za rakete, minobacače i male dronove, sa oko 10 aktivnih baterija (ima oko 600-800 projektila) i stopom uspjeha od 90 odsto protiv malih ciljeva. Strela (Strela-2 i Strela-3) ima domet od 90-150 km i više, ciljajući balističke rakete velikog dometa, ali je manje pogodna za dronove. Izraelsko vazduhoplovstvo ojačalo je odbrambene sposobnosti lovcima F-35I Adir i F-16I Sufa opremljenim AESA radarom i raketama vazduh-vazduh (Piton-5, AIM-120) i sistemima za elektronsko ratovanje (ometanje i lažiranje), za ometanje ili skretanje dronova. Prednosti Izraela uključuju višeslojni sistem, visoko operativno iskustvo (odbijanje raketnih napada Hamasa i Hezbolaha) i koordinaciju sa naprednim radarima (Super Green Pine) i američku podršku (AN/TPY-2)", pobrojani su izraelski sistemi.

U scenariju se dalje predviđa da će dronovi letjeti preko Iraka i Sirije, gde će ih oko polovinu oboriti izraelski i američki avioni i PVO, ali da bi Gvozdena kupola, kao posljednja linija odbrane, sa svojim ograničenim kapacitetom municije, mogla da obori 70 do 80 odsto preostalih dronova. U tom slučaju bi 100-150 pogodilo svoje mete u Tel Avivu, Haifi i vojnim bazama. Tabnak takođe ostavlja mogućnost koordinacije napda sa krstarećim, ali ne balističkim raketama, kako bi se povećala šteta na infrastrukturi, vojnim objektima i urbanim zonama.

Interesantno je da kao faktor rizika Iranci navode moguću rusku reakciju na dronove iznad Sirije.

Kao još jednu mogućnost navodi se aktiviranje saveznika u regionu kako bi se SAD i Izrael naterali na kopnene operacije u Iraku, Jemenu i Libanu.

Iranski analitičari se takođe uzdaju da bi u slučaju kopnene invazije mogli da iskoriste planinski i nepristupačan teren u pojedinim djelovima zemlje za zasjede, na osnovu iskustava iz rata sa Irakom.

U slučaju eskalacije rata, kako se navodi, Teheranu ostaje i opcija blokada protivbrodskim raketama i minama Ormuskog moreuza, kroz koji prolaze saudijski i emiratski naftni tankeri, kao i brodovi sa tečnim gasom iz Katara. Ideja je da bi se tako neprijatelj naterao na kopneni rat, u kojem je Iran sposoban da nanese velike gubitke.

Ipak, Tabnak upozorava na velike rizike pokušaja prebacivanja težišta sukoba na kopno.

"Sjedinjene Države, sa lovcima pete generacije kao što su F-35 i naprednim vođenim bombama, mogu da nanesu smrtonosne udare bez potrebe za kopnenim snagama. U slučaju rasprostranjenih i istovremenih napada, iranska protivvazdušna odbrana može biti poremećena. U slučaju sukoba velikih razmjera, postoji mogućnost intervencije NATO-a ili Izraela, što bi povećalo pritisak na Iran", navodi se u analizi iranskog portala.