Mi.M. [ Beta ]

Vođa OVK odbio da svjedoči na procesu Tačiju, negirao raniju izjavu da je OVK otimala i ubijala

Bivši starješina OVK Ismet Tara odbio je danas, pred sudom u Hagu, da odgovara na pitanja tužilaca, negirajući raniju izjavu Unmiku da je OVK, za vrijeme i poslije rata na Kosovu, otimala i ubijala osumnjičene za saradnju sa srpskim vlastima. Dvoje srpskih svjedoka je Taru, kao vođu OVK u Orahovcu, optužilo za otmice i ubistva Srba u tom gradu poslije povlačenja srpskih snaga sa Kosova, u ljeto 1999.

Tužioci su jutros Taru izveli kao svjedoka na suđenju nekadašnjem vođi OVK Hašimu Tačiju i saoptuženima za ratne zločine na Kosovu i u Albaniji, 1998-99.

Za zlodjela nad Albancima, proglašenim za "kolaboracioniste", Srbima i Romima u više od 40 pritvora OVK, zajedno sa Tačijem, optuženi su Kadri Veselji, Redžep Seljimi i Jakup Krasnići.

U ranijim svjedočenjima na ovom procesu, dvoje srpskih svjedoka je Taru, kao vođu OVK u Orahovcu, u optužilo za otmice i ubistva Srba u tom gradu poslije povlačenja srpskih snaga sa Kosova, u ljeto 1999.

Pošto je položio zakletvu da će govoriti istinu i odgovorio na nekoliko pitanja zastupnice optužbe, Tara je danas u sudnici insistirao da mu se pokaže dokument tužilaštva u kojem je, kako je tvrdio, bio prikazan kao "izdajnik mog naroda, OVK i palih žrtava" i zbog kojeg su on i njegova porodica bili dovedeni u opasnost.

Svjedok je tvrdio da time traži da mu se omogući da "spere ljagu sa svog imena".

"Neću odgovarati na pitanja dok mi ne pokažete taj dokument, a vi dobro znate koji je", uporno je ponavljao Tara, uprkos upozorenjima predsjedavajućeg sudije Čarlsa Smita da je obavezan da odgovara na pitanja.

Tužiteljka Vega Jodiče (Iodice) predočila je svedoku dokument Unmika iz 2001. u kojem piše da je "Tara priznao da je OVK otimala i zlostavljala kolaboracioniste...bez obzira da li su Albanci, Srbi ili Romi".

Po istom dokumentu Unmika, Tara je tada rekao i da su "osumnjičeni" za kolaboraciju bili "ubijani" i da su "njihova tijela nekada spaljivana". OVK je "morala da ih ubije, jer ako bi pobjegli, predstavljali bi fizički dokaz šta je OVK radila", citirala je u sudnici tužiteljka dokument Unmika.

"Ne, ja to nikada nisam rekao, to je napisao novinar s kojim se nikada nisam sreo", odgovorio je Tara, negirajući da je i to dokument čije je prikazivanje postavio kao uslov za svedočenje.

Tužiteljka je svedoku pokazala i niz dokumenata iz njegove izjave haškom tužilaštvu na više od 400 stranica, date 2019., ali je Tara tvrdio da ni među njima nije dokument koje on traži da komentariše.

Uprkos naporima sudija i tužiteljke da ga privole da svjedoči, Tara je ostao pri stavu da neće da odgovara na dalja pitanja, nipodašatavajući u nekoliko navrata sud povišenim glasom.

On je rekao da "sud kalja ime OVK", da je sud "korumpiran", da "nije "vjerodostojan" i da "želi da nas kazni kao narod i kao OVK".

Raspravno vijeće odbilo je, uprkos tome, da protiv Tare pokrene postupak za nepoštovanje suda, iako su to tražili branioci Tačija i Veseljija, ali ne i tužilaštvo.

Zbog odbijanja svjedoka da sarađuje, sudije su, na kraju prijepodnevnog zasijedanja, odlučile da u dokaze uvedu Tarine ranije izjave, a branioci će sjutra pokušati da ga unakrsno ispitaju.

Optužen za otmice i nestanke orahovačkih Srba

U svjedočenju na suđenju Tačiju i saoptuženima, u decembru 2023., Taru je za otmicu sina Bobana, koga je OVK kasnije ubila, optužio svjedok optužbe Predrag Dedić.

Kao odgovornog za otmice orahovačkih Srba u ljeto 1999., Taru je označila i svjedokinja Stamena Jelić, kojoj je OVK tada otela i ubila supruga Marka.

Svjedok Dedić (91) rekao je da, po okončanju sukoba na Kosovu u junu 1999., nije želio da napusti Orahovac sa srpskim snagama, kao što je učinila većina Srba, i da je, s porodicom, ostao da živi u albanskom dijelu grada.

Ubrzo su, međutim, u svjedokov stan došli vojnici OVK i njihov lokalni komandant Ismet Tara.

Tražili su oružje, prijetili i zlostavljali Dediće, a sutradan im je Tara zatražio ključ od stana i poručio im da odu za 15 minuta, što su i učinili.

Predrag Dedić posvjedočio je da mu sina Bobana pripadnici OVK odveli 18. juna 1999. dok je bio s majkom Božanom, kojoj su rekli da moraju da s njim obave "informativni razgovor".

Svjedok je izjavio da je pokušao da dođe do sina u policijskoj stanici i u obližnjem vatrogasnom domu, ali da mu vojnici OVK to nijesu dozvolili.

Kod Dedića su, ubrzo potom, došli komandant OVK Tara i njemački pripadnik Kfora po imenu Stefan.

"Tara mi je rekao da mi je sin bezbjedan i da će sjutra biti pušten", opisao je svjedok.

To se, međutim, nije dogodilo, a na Dedićevo pitanje gdje mu je sin, Tara je odgovorio da "ne zna" i preporučio mu "da se gubi što prije".

Dedić je naglasio da za otmicu sina smatra odgovornim Taru, koga je od prije rata poznavao kao vlasnika ćevabdžinice.

Tara mu je rekao i da je pripadnik Kfora Stefan "prekomandovan u Prizren".

"Pretpostavljam da je Stefan želio da mi vrati sina, ali da je OVK bio moćniji i odlučivao je o tome. Iako je Kfor trebalo da nas štiti. OVK mu nije dao to pravo", naglasio je Dedić.

Boban Dedić više nije bio viđen živ.

OVK otela Marka Jelića pred djecom 

Stamena Jelić posvjedočila je, u oktobru prošle godine, da su trojica pripadnika OVK, 9. avgusta 1999., upala u porodičnu kuću u Orahovcu i odvela njenog supruga Marka (31), pred trogodišnjim sinom i dvogodišnjom ćerkom.

Jelićeva je posvjedočila da njen muž više nikada nije vidjen živ.

"Nikada ga nijesmo pronašli. Najviše bismo voljeli da znamo šta se desilo; da nađemo bar neku kost da ga dostojanstveno sahranimo; da znamo gdje je da odemo da se isplačemo kad nam je teško", rekla je u sudnici svjedokinja.

Prema optužnici protiv Tačija, Marko Jelić je ubijen poslije otmice, tokom koje su pripadnici članove njegove porodice "podvrgli fizičkom i psihičkom zlostavljanju".

"Pošto su uhapsili Marka, vojnici OVK su teško prebili njegovog oca, napali njegovu majku, maltretirali njegovu suprugu i uništili im i zaplenili ličnu imovinu", piše u optužnici.

Jelićeva je pred sudijama potvrdila i da su iz njenog komšiluka pripadnici OVK prethodno, u junu 1999, otjeli nekoliko Srba i pritvorili ih u policijskoj stanici i vatrogasnom domu u Orahovcu.

Kasnije je, po Jelićevoj, pronađeno samo beživotno tijelo otetog Pante Grkovića.

Kao odgovornog za sve te otmice i nestanke orahovačkih Srba, svjedokinja je označila vodju OVK u tom gradu Ismeta Taru.

Optužnica u 10 tačaka tereti Tačija (56), Veseljija (57), Seljimija (53) i Krasnićija (74) za: progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje (dvije tačke) i ubistva (dvije tačke).

Navedene zločine, pripadnici OVK pod komandom optuženih počinili su, po optužnici, nad Albancima, proglašenim za "kolaboracioniste", Srbima i Romima u 42 nelegalna pritvora OVK na Kosovu i u Albaniji.

Pripadnici OVK počinili su zločine nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 102 ubijeno, od marta 1998. do septembra 1999, piše u optužnici.

U optužnici je identifikovano 75 žrtava - 51 srpska, 23 albanske i jedna romska.

Šest tačaka optužnice tereti Tačija, Veseljija, Seljimija i Kransićija za zločine protiv čovečnosti, a četiri tačke za ratne zločine.

Prema optužnici, Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Cilj tog zločinačkog poduhvata bilo je preuzimanje kontrole nad cijelim Kosovom nasiljem nad svima koje je OVK smatrala "protivnicima".

Kao saučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i oficiri OVK: Azem Sulja, Ljah Brahimaj, Fatmir Ljimaj, Sujelman Seljimi, Rustem Mustafa, Šukri Buja, Ljatif Gaši i Sabit Geci.

Svi optuženi izjavili su da nijesu krivi. Oni su u pritvoru u Hagu od hapšenja na Kosovu u novembru 2020.