K. J. [ DW/ Euronews Serbia ]

memoari bivše njemačke kancelarke

Kako je rat promijenio pogled na Merkelinih 16 godina na čelu Njemačke

Njemački mediji pružili su kritički osvrt na memoare bivše kancelarke Angele Merkel pod nazivom "Sloboda", ističući da se ona nije dovoljno kritički osvrnula na brojne kontroverzne odluke i greške iz svoje šesnaestogodišnje karijere. Dok je obimno pisala o značajnim događajima koji su obilježili njen mandat, DW naglašava da joj je nedostajala analiza vlastitih politika.

Jedna od spornijih tema u njenim memoarima je "gasna zavisnost" Njemačke od Rusije, koju Merkel negira, smatrajući da nije odgovorna za taj problem. Izjavila je da je zavisnost od gasa postojala prije nego što je gas krenuo Sjevernim tokom 2, koji je njen kabinet odobrio.

Merkel se posebno osvrnula na svoj odnos sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, podsjećajući na čuveni susret iz 2007. godine kada je Putin uveo svog crnog labradora u sobu, iako je bilo poznato da Merkel ima fobiju od pasa. Naglasila je da je djjelovalo kao da Putin uživa u toj situaciji dok je ona pokušavala da ignoriše psa.

U memoarima, Merkel je izjavila da je bila šokirana kada je Putin otvoreno lagao o aneksiji Krima 2014. godine. Kada ga je suočila sa činjenicom da su na Krimu prisutni ruski vojnici, on je to negirao, što je dodatno pogoršalo odnose između Berlina i Moskve.

"Bio je to prvi put da je Vladimir Putin izrekao neistinu", navela je Merkel.

Bivša kancelarka se nije uzdržavala ni od kritike američkog predsjednika Donalda Trampa. Otvoreno je izrazila želju da Kamala Haris postane predsjednica. O Trampu je rekla da je o svemu prosuđivao iz perspektive trgovca nekretninama, naglašavajući da se divio diktatorima i moćnicima, a kada je slušao njene argumente, to je najčešće činio kako bi konstruisao nove optužbe protiv nje.

Merkel je također prokomentarisala rat u Iraku, nazivajući ga greškom koja je proizašla iz pogrešnih uvjerenja. U memoarima je podijelila i anegdotu o najnevjerovatnijem telefonskom razgovoru u svojoj političkoj karijeri, kada joj je tadašnji grčki premijer Aleksis Cipras rekao da će preporučiti Grcima da na referendumu glasaju protiv sporazuma koji je sa njom dogovorio.

U pozitivnom svjetlu prikazala je turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, naglašavajući njegovu ulogu u sprječavanju velikog talasa migranata u Evropu, što je dovelo do smanjenja smrtnih slučajeva utapanjem u Egejskom moru. Merkel je ukazala na kritike koje je dobila zbog ove posjete, a glavni povod za njih bila je stolica u kojoj je sjedela, koju je nazvala "zlatnim tronom".

U memoarima je značajnu pažnju posvetila i Zapadnom Balkanu, posebno napetostima između Beograda i Prištine, kao i situaciji u Bosni i Hercegovini.

Zaključila je da je jedini mogući put za zemlje Zapadnog Balkana članstvo u Evropskoj uniji.

Iako su čitatelji primijetili da u memoarima nije pomenula nijedno ime iz savremenog političkog konteksta, osim Zorana Zaeva, navela je imena trojice političara iz doba komunizma: Trajana Baseskua, Nikolae Čaušesku i Slobodana Miloševića.

Kritike na račun Merkel dolaze ne samo iz njemačke štampe, već i iz šire javnosti. Mnogi komentatori smatraju da u 700 strana nije uspješno odbranila svoju politiku, čime se dodatno otežava njen legat.

Miroslav Stojanović, nekadašnji dopisinik iz Nemačke, u emisiji Euronews svet osvijetlio je ključne aspekte memoara nekadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel.

Stojanović ističe da je Merkel zapad shvatala kao simbol slobode, a njen politički uspon započeo je događajem koji je obilježio kraj Hladnog rata—rušenjem Berlinskog zida.

"Kada je došlo do ujedinjenja Njemačke, imala je osjećaj da je dah slobode stigao", dodaje Stojanović.

On objašnjava da, iako se može činiti da Merkel nije uspijevala da odbrani svoje politike u knjizi, zapravo se sa novim svjetlom gleda na njenih 16 godina vlasti, tokom kojih su se strateški odnosi u svijetu drastično promijenili.

"Iz današnje vizure mnoge njene odluke su podložne reviziji, ali i žestokim kritikama," naglašava Stojanović.

Povodom optužbi da je kriva za rast desnice i migracija tokom njenog mandata, Stojanović navodi da bi situacija mogla biti drugačija da nije bilo rata u Ukrajini.

"Bez tog rata, famozni NATO samit u Bukureštu 2008. ne bi bio u žiži javnosti. Zelenski je optuživao Merkel i Sarkozija, govoreći im da su imali 'krvave ruke' zbog toga što su spriječili ulazak Ukrajine u NATO", ističe on, poredeći događaje u Buči sa onima u Račku.

Stojanović identifikuje četiri ključne kritike na račun Merkel: preveliku zavisnost od ruskih energenata, specifične odluke o izgradnji Sjevernog toka, otvorene granice za migrante 2015. godine i izazove u odnosima sa Putinom. On se sjeća da je, kao lider opozicije, Merkel bila kritična prema izgradnji sjevernih tokova, ali je kao kancelarka shvatila njihovu važnost za nemačku industriju.

"Njoj je Šreder pripremio teren, a ona je iskoristila njegovu reformu tržišta rada", navodi Stojanović.

Poglavlje o njenim odnosima sa Putinom ukazuje na napor da uspostavi dobar kontakt, što nikada nije postignuto na način na koji je to uradio Šreder. Stojanović dodaje da su komunikacija i interakcija između Merkel i Putina bile ograničene, uprkos znanju ruskog jezika sa njene strane.

Kada je riječ o anegdoti iz njenih memoara o Putinu i psu, Stojanović objašnjava: "Merkel je imala strah od pasa iz djetinjstva, a jedan od njenih savjetnika je to saopštio ruskoj strani. Putin je očigledno želio da demonstrira svoju moć i vidi kako se ponaša osoba u nevolji".

Stojanović zaključuje da memoari predstavljaju kompleksnu sliku Merkel i njenog mandata, koji ostavlja dubok trag u savremenoj njemačkoj i evropskoj politici.