ртцг.ме

ZAMJENIK MINISTARA INOSTRANIH POSLOVA

"Poljska traži hiljadu i trista milijardi eura odštete od Njemačke"

Hiljadu i trista milijardi eura za ratnu reparaciju iz Njemačke? Od strane Poljske je to još i jeftino. Varšava ne odustaje od zahtjeva za ratnom reparacijom od Berlina. Zamjenik ministra inostranih poslova Arkadiusz Mularczyk boravi u Berlinu kako bi predao svoj izvještaj o tome. I objašnjava zašto bi zahtjev za obeštetu za zločine u Drugom svjetskom ratu mogao biti itekako veći.

WELT: Gospodine Mularczyk, poljska vlada je 3. oktobra 2022. poslala notu saveznoj vladi Njemačke u kojoj je prvi put zvanično postavila zahtjeve za ratne reparacije. Rečeno je da je riječ o oko hiljadu i trista milijardi eura. U Berlinu ćete se sastati sa poslanicima Bundestaga da biste im predali izvještaj o reparacijama – po prvi put na njemačkom, što je formalni uslov. Da li Vaša vlada time potvrđuje zahtjev za ratne reparacije?

Arkadiusz Mularczyk: Ambasador Poljske u Njemačkoj, Dariusz Pawlos, organizovao je niz sastanaka za mene u Berlinu. Cijela stvar je rezultat razgovora njemačkog povjernika za Poljsku Dietmara Nietana (SPD) i mene. Uključen je i bivši generalni sekretar CDU Paul Ziemiak. Naglasio sam ambasadoru da mi je važno da mogu da razgovaram sa predstavnicima svih poslaničkih grupa u Bundestagu o teškim njemačko-poljskim pitanjima. Mora se uspostaviti dijalog između nas i svih političkih formacija u Njemačkoj kako bi postalo jasno da pitanje ratnih reparacija nije pitanje samo između dvije vlade, već između dvije zemlje.

WELT: U Njemačkoj se zahtjevi za reparacije koje postavljate Vi i Vaša vlada u međuvremenu doživljavaju kao dio antinjemačke kampanje ili izborne kampanje poljskih nacionalnih konzervativaca. Kako glasi Vaš odgovor na te kritike ?

Mularczyk: U intenzivnom sam dijalogu sa različitim organizacijama i ljudima u Njemačkoj. Želim da se novinari i diplomate, ali i njemačko stanovništvo uopšte, upoznaju sa temom reparacija. Ako neko na njemačkoj strani želi da o tome priča, uvijek sam spreman, i lično ja a i poljski Institut za Ratnu Štetu. Nedavno je grupa advokata iz Düsseldorfa kontaktirala Institut kako bi dobila određene informacije. Sa zadovoljstvom pružamo informacije. Vidim da u Njemačkoj raste interesovanje za tu temu i da se svijest o tome polako formira. Intervju koji je Dietmar Nietan nedavno dao poljskim medijima jasno mi je stavio do znanja da dio političke klase u Njemačkoj ne smatra da je pitanje reparacija okončano i da je zainteresovan za istinski dijalog. To je pozitivno.

WELT: To je svakako tačno. Takođe, nijedan razuman Njemac ne poriče zločine koje su Njemci počinili u Poljskoj. Ali ipak postoje rezerve u vezi sa Vašim zahtjevom. Kritičari tvrde da to pitanje zaoštrava njemačko-poljske odnose – posebno u vrijeme dok Rusija vodi rat u Ukrajini, a Njemačka i Poljska su saveznici u podršci Ukrajini. Ne bi li Evropa sada trebalo da ujedinjenije nastupi nego ikada ranije?

Mularczyk: Tajming za zahtjev za ratnu reparaciju nikada nije dobar. Poljska je do 1989. godine bila država pod okupacijom Sovjetskog Saveza. Nismo bili suvjereni i nismo mogli da postavljamo bilo kakve zahtjeve. Kasnije je poljska diplomatija imala druge prioritete. Htjeli smo da uđemo u NATO i EU. Sada se moramo vratiti temeljima naše zajedničke civilizacije. To znači da ako neko vodi brutalni agresorski rat, čini strašne ratne zločine, onda za to mora biti kažnjen i mora platiti ratne restitucije i obeštećenje. Pored navedenih pozitivnih primjera, u Njemačkoj postoji široko rasprostranjen otpor po pitanju plaćanja reparacija, što za mene ima nešto šizofreno: Njemci vole da sebe vide kao posebno moralne, kao uzore za demokratiju i vladavinu prava u Evropi. A onda bježe od odgovornosti za zločine svojih predaka. Pogledajte samo pojedinačne, privatne zahtjeve za odštetu, za preživjele. Njemačka se od njih brani na sudu. To se ne odnosi samo na Poljsku, već i na Grčku i Italiju. Njemcima je važniji pravni imunitet od ljudskih prava. Dopustite mi: ako je neko vodeći moralno taj se ne krije, a ako se krije - onda ne može da za sebe zahtjeva lidersku ulogu. U mojim je očima njemački autoritet u Evropi teško narušen i oštećen.

WELT: Pomenuste Grčku. Grčka vlada poslala je takozvanu verbalnu notu Berlinu 2019. godine. Njemačka je, kao i Vama, odgovorila odrečno pozivajući se na sporazum “Dva plus Četiri” o ujedinjenju Njemačke – dakle, da je cijela stvar pravno već okončana. Grčki zahtjevi su, međutim, znatno niži od Vaših. U Njemačkoj je prije svega sa čuđenjem primijećen astronomski visok iznos od 1,3 biliona eura koji Poljska traži od Berlina. Kako Berlin može da prikupi toliko novca?

Mularczyk: Naravno, svjestan sam da ta suma na prvi pogled djeluje gigatski. Ali, Vi ste pročitali naš izvještaj. Ako pogledate brojke, morate priznati da su naše kalkulacije prilično konzervativne. Pokušali smo da zločine pretvorimo u brojke. Dakle, uzeli smo 20.000 dolara za ljudski život, plus naveli ukradena ili uništena kulturna dobra. Dopustite mi: onda je ovo –a to može zvučati brutalno- još i jeftina ponuda za Njemce. Brojke bi mogle biti pet do deset puta veće. Za slike Pikasa, renesansnih umjetnika ili poljskih umjetnika, koji su bili u Krakovu ili drugim gradovima prije rata, koristimo vrijednost slike u vrijeme krađe ili uništenja, a ne moguću ili procijenjenu tržišnu vrijednost danas.

WELT: To su nezamislivi zločini. Tako da razumijem da govorite o konzervativnim proračunima. Samo suma i dalje ostaje nezamislivo visoka. U Njemačkoj se upravo u vladi svađaju oko novca. Posle teških pregovora, savezne njemačke države su dobile od Berlina eto milijardu eura za pomoć izbjeglicama. Kako onda njemačka savezna vlada može da prikupi 1,3 biliona eura?

Mularczyk: Mi smo pragmatični. Svjesni smo da bi bilo koja zemlja u svijetu teško isplatila toliki iznos za godinu ili pet godina. Međutim, postoje načini za plaćanje u dužim vremenskim periodima. Takođe očekujemo dijalog i da će naša stvar biti shvaćena ozbiljno.

WELT: 1939. Njemačka je napala Poljsku sa zapada a Sovjetski Savez sa istoka. Zašto i od Moskve ne tražite ratne reparacije?

Mularczyk: Pa mi trenutno i radimo na izvještaju o rarnim reparacijama za Rusiju. Ali nam je posve jasno da je Rusija teroristička država. Od Rusije se ne može ništa očekivati, dijalog sa Rusijom nije moguć. Njemačku stoga ne treba da se poredi sa Rusijom. Njemačka je pravna država i civilizovana zemlja.

WELT: Da možda nemate dvostruke aršine u pogledu reparacija: tražite novac od Njemačke, ali Vaša vlada odbija zahtjeve jevrejskih organizacija za nadoknadu imovine nacionalizovane u Poljskoj.

Mularczyk: Polovina Jevreja ubijenih u Holokaustu bili su državljani Poljske. To komplikuje stvari. Poljski državljani nikada nisu dobili adekvatnu odštetu od agresora. Jevreji iz drugih zemalja dobili su djelimičnu naknadu. Da, moramo da razgovaramo. Mora postojati poljsko-jevrejski dijalog o tom pitanju. Ali nepravda je došla iz Njemačke. Zato za jednim stolom ne treba da sjede samo Poljaci i Jevreji, već i Njemci.

WELT: Da li to znači da tražite i odštetu za tri miliona poljskih Jevreja koje su ubili Njemci?

Mularczyk: Naš izvještaj navodi zločine počinjene u Poljskoj pod okupacijom Njemačkog Rajha nad poljskim građanima: i nad Jevrejima i nad Poljacima. Poslije rata, Poljska je postala satelitska država Sovjetskog Saveza. Nismo mogli da se brinemo o tim problemima u to vrijeme. U slučaju Izraela, koji nije bio iza Gvozdene Zavjese, bilo je drugačije.

WELT: U redu, nije isplaćena adekvatna nadoknada. Ali Njemačka je isplaćivala prinudne radnike. Bivši njemački ambasador u Poljskoj Rolf Nikel se time bavio.

Mularczyk: Osobe koje su bile žrtve eksperimenata u koncentracionim logorima i prisilni radnici dobili su jednokratne isplate. To, dopustite, nisu kompenzacije. U Trećem Rajhu je bilo 2,1 milion prinudnih radnika iz Poljske. Koji su, u prosjeku, tamo robovali tri godine. I sad zamislite: radite kao rob za njemačku kompaniju tri godine a onda godinama kasnije dobijete jednokratnu isplatu od 500 eura. To nije pravda. To nije ništa drugo do majušni gest. U Izraelu, barem neki ljudi primaju mjesečne penzije. Ne znam da li je to dovoljno. Ali bolje je nego 500 eura jednom i zdravo potom. Njemci uz to danas tvrde da su i njih oslobodili od nacista, ali i dalje isplaćuju mjesečne penzije bivšim oficirama SS i Wermachta: nečuveno !

TOO WELT: Vi sad aludirate na tvit Olafa Scholza (SPD) u kom je kancelar je napisao da su Njemačka i svijet oslobođeni od nacionalnog socijalizma, što je u Poljskoj izazvalo zgražavanje. To nije ništa novo. Ove riječi sežu do bivšeg njemačkog saveznog predsjednika Richard von Weizsäckera, koji je prvi pričao o oslobođenju Njemačke od nacional-socijalizma, ali ni pod kojim okolnostima nije želio da oslobodi Njemce njihove krivice i odgovornosti.

Mularczyk: Znate, sa poljske tačke gledišta, to je smiješno, skoro pa vickasto. Njemci su poraženi, a ne oslobođeni. Podržavali ste Hitlera i rat. Biznismeni i farmeri imali su koristi od prinudnih radnika iz Istočne Evrope, znali su za ratne zločine i logore smrti. Njemci su pljačkali, ubijali i podržavali Hitlera sve dok su imali koristi od njegovog sistema. Vjerovati da su nacionalni socijalisti bili manjina i da većina Njemaca nije kriva, pa to je alternativna stvarnost.

Intervju vodio: Philipp Fritz, korespondent u Varšavi