ŠTA DONOSI IZBOR MELONI

"Italija će se pomjeriti udesno, pitanje je samo koliko udesno"

Đorđa Meloni je vrlo kasno došla na  glasanje. Bio je mrak kada je stigla na biračko mjesto, a obasjali su je blicevi kamera i telefona. Ona je u fokusu.

Piše: Adam Parsons za Sky news 

Prije četiri godine, Meloni i njena stranka Braća Italije takođe su se kandidovali na poslednjim opštim izborima. Sada su oni najveća stranka i ona će sigurno biti imenovana za sljedećeg premijera zemlje - prva žena u istoriji Italije koja će preuzeti taj posao. Italija će se pomjeriti udesno. Pitanje je samo koliko udesno a da biste na to odgovorili morate pokušati da shvatite šta je Meloni - a šta nije.

Prvo, da se razumijemo – ona nije fašista. Da, logo njene stranke je ima neke elemente fašističkog porijekla i, da, kao tinejdžerka Meloni je jednom izrazila svoje divljenje Musolinijevim liderskim kvalitetima. Ali ne, ona nije fašista, to je riječ koja se koristi previše nemarno.

Ona ima jaka desničarska mišljenja - društveno je konzervativna, na primjer, protivi se usvajanju djece od strane gej parova i idealizuje model klasične jake i podržavajuće italijanske porodice. Nasuprot tome, odgajala ju je samohrana majka i kaže da je bila maltretirana kao dijete.

Ona povezuje ilegalnu imigraciju sa kriminalom i prostitucijom, kaže da je protiv "probuđene politike“, protestuje protiv efekata globalizma i da je smislila „Mejd in Itali“ kao sopstveni slogan domaćeg populizma.

Ali da li je njena politika zaista ekstremna ili čak neobična? Kada smo razgovarali, rekla mi je da se divi Ronaldu Reganu i Margaret Tačer. Ona je stvorila prijateljske veze sa američkim republikancima i željela bi da se približi britanskoj Konzervativnoj stranci. Poput Liz Tras, ona smatra smanjenje poreza zavažan prvi korak u dokazivanju svojih sposobnosti.

I, baš kao i britanska premijerka, ona će morati da pronađe način da plati tu velikodušnost. To je problem za Tras, ali mnogo veći za  Meloni - nacionalni dug Italije već iznosi oko 150% BDP-a.

Meloni je govorila o izgradnji infrastrukture kao obliku ekonomskog podsticaja, poboljšanju programa obuke za mlade i kaže da će zadržati podršku Italije Ukrajini. Nijedan od tih planova nikoga neće uplašiti.

Čak je sklopila i malo vjerovatno prijateljstvo sa odlazećim premijerom Mariom Dragijem, koji joj je nudio svoja razmišljanja o tome kako da upravlja italijanskom ekonomijom i održava pristojne odnose sa Evropskom unijom. Prilično je teško zamisliti Dragija, još izuzetno popularnu ličnost, da pruži ruku pomoći nekome koga je smatrao opasnim po naciju.

Istina je da je nju teško shvatiti. Na nekim skupovima može zvučati bijesna na svijet; na drugima, optimistično. Kada sam razgovarao sa njom ranije ove nedjelje, Meloni mi je rekla da sebe vidi kao političarku desnog centra i insistirala je na tome da su jedini ljudi koji treba da je se plaše rivalski političari sa ljevice. Svakako, ona je bliža centru nego njen koalicioni partner, Mateo Salvini.

Kontrolisanje mahinacija Salvinija, koji će željeti da preuzme funkciju ministra unutrašnjih poslova i tako ostavi trag na imigraciji, biće jedan od njenih glavnih izazova. Ona će takođe morati da kontroliše još jednog svog koalicionog partnera, Silvija Berluskonija, koji će uskoro proslaviti svoj 86. rođendan i još je šoumen italijanske politike.

Ali Meloni će sve ovo učiniti sa pozicije moći. Italijanska javnost je sita većine njihovih političara, što se ogleda u razočarenju koje je obilježilo ovu predizbornu kampanju i kasniju sumornu izlaznost – najgoru u istoriji Italije.

Pokret "Pet zvezdica", koji je nekada djelovao tako remetilački, pretrpio je pad popularnosti a postojalo je i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo što je Dragi, koji nije bio povezan ni sa jednom stranom, primoran da napusti funkciju.

Lijevo krilo političkog spektra nije uspjelo da smisli ni koaliciju ni ubjedljivu viziju.

To je značilo da su, uprkos tome što su imali do 12 partija da biraju, mnogi Italijani došli do zaključka da ne žele nijednu od njih i tako su ostali kod kuće.

Ali jedina grupacija koja je izgledala oduševljena izlaskom na izbore bili su oni koji su željeli Meloni i njenu desničarsku koaliciju. Izlaznost je bila veća na sjeveru, tradicionalno konzervativnom, nego na jugu, koji ima tendenciju da glasa za ljevičarske stranke.

Poznato složeni politički proces Italije sada će se pokrenuti, prije nego što Meloni bude imenovana za premijerku i ostavljena da ispuni svoja obećanja.

Zatim ćemo saznati kojim putem ona ide - populista kao što je Viktor Orban, koji namjerava da ostvari još veću kontrolu; borac kao što je Poljak Mateuš Moravjecki, ili poznatiji konzervativni glas kao što je Liz Trus? Ili nešto sasvim drugo?

O Meloni je napisano mnogo spekulacija, pohvala, kritika i tračeva, i to s pravom. Ona će voditi jednu od najbogatijih i najuticajnijih nacija svijeta - članicu G7 i treću najveću ekonomiju u EU. Italija je važna, pa je u redu da se pitamo šta je Meloni zapravo.

Ali, u narednim mjesecima, saznaćemo.

(Autor je evropski korespondent za Sky news)