T.G. [ Glas Amerike ]

VRHOVNI SUD SAD

Promjena odluka o abortusu može uticati na ranije presude

U svom nacrtu mišljenja kojim bi se poništila istorijska presuda u slučaju Rou protiv Vejda, kojom je legalizovan abortus u SAD, konzervativni sudija Vrhovnog suda Semjuel Alito naglasio je da je ta odluka ograničena na abortus, i da neće uticati na druga prava.

Dokument je prvi nacrt i mogao bi da se promijeni prije nego što sud donese konačnu odluku za nekoliko nedelja. Ali uprkos uvjeravanjima Alita, široka argumentacija koju je koristio da obrazloži ukidanje odluke iz 1973. i kasniju presudu iz 1992. kojom je potvrđena legalizacija abortusa, izazvali su veliku uznemirenost liberala da bi isti argumenti mogli da se upotrijebe za ukidanje drugih prava koja potpadaju pod odredbu klauzule o dužnom postupku iz 14. amandmana američkog ustava.

“Ako se podrži argumentacija za ovu odluku, kako stoji u objavljenom nacrtu, cijeli niz prava se dovodi u pitanje", izjavio je prošle nedjelje predsjednik Džo Bajden.

Ključni dio Alitovog argumenta je stara konzervativna primjedba da je u slučaju Rou protiv Vejda "vještački proizvedeno" pravo koje nema osnova u Ustavu. Potvrdom prava Norme Mekorvej, "Džejn Rou" u sudskoj postupku, da okonča trudnoću, sudije su sa 7 prema 2 zaključile da je abortus dio "fundamentalnog prava na privatnost" koje je zaštićeno 14. amandmanom američkog Ustava.

Alito je iznio tvrdnju da u Ustavu nema pomena abortusa niti privatnosti. U skladu sa još jednom konzervativnom kritikom odluke Rou protiv Vejda, napisao je da je presuda iz 1973. krajnje pogrešna, djelimično i zato što pravo na abortus nije "duboko ukorijenjeno u istoriji i tradiciji nacije." Zapravo, kako je dodao, mnoge države su abortus tretirale kao krivično djelo u vrijeme kada je donijet 14. amandman, posle američkog građanskog rata.

Postoje četiri odluke Vrhovnog suda na koje bi moglo da utiče poništenje presude Rou protiv Vejda. 

Prva je Grizvold protiv Konektikata. Ova presuda iz 1965. godine, koju mnogi vide kao prethodnicu odluke u slučaju Rou protiv Vejda, oborila je zakon Kontektikata kojim je bila zabranjena upotreba kontracepcije.

Tu je i istorijski slučaj koji se odnosio na Mildred Džiter, crnkinju, i Ričarda Lavinga, bijelca. Budući da nisu mogli da se vjenčaju u svojoj državi 1958. godine, otputovali su u Vašington. Kada su se vratili u Virdžiniju, uhapšeni su na osnovu državnih zakona kojima se brani brak pripadnika različitih rasa. Osuđeni su na godinu dana zatvorske kazne pod uslovom da napuste Virdžiniju i ne vraćaju se u nju 25 godina kao bračni par. Vrhovni sud je zaključio da takozvani status o miješanju rasa Virdžinije krši klauzulu o jednakoj zaštiti iz 14. amandmana američkog najvišeg pravnog akta. 

Tu je i istorijska presuda za gej prava, odluka iz 2003. godine, koja je označila poništavanje zakona Teksasa koji kriminalizuje seks između pripadnika istog pola, što je dovelo do ukidanja takozvanih "zakona protiv sodomije" širom zemlje.

Za aktiviste za prava LGBTQ populacije, odluka kojom je poništena presuda Vrhovnog suda iz 1986. godine, koja je podržala sličan zakon protiv sodomije u Džordžiji, bila je velika pobjeda.

Napokon, tu je i slučaj Obergefel protiv Hodžisa. Ovom odlukom iz 2015. gej brak je uspostavljen kao ustavno pravo. Tužbu je podnijela grupa istopolnih parova koja je osporila državne zakone koji im nisu dozvoljavali da se legalno vjenčaju. Ovom odlukom iz 2015. gej brak je uspostavljen kao ustavno pravo.