Jan Verner Miler [ Peščanik ]

STAV

Za i protiv Trampove kandidature

Odluka Vrhovnog suda države Kolorado da ne dozvoli Donaldu Trampu da učestvuje u izborima za republikanskog predsjedničkog kandidata u ovoj državi izazvala je sasvim predvidljiv otpor u određenim krugovima, ali i kritike iz krugova od kojih se to manje očekivalo.

Пише: Види све колумне

Piše: Jan Verner Miler

Sljedbenici bivšeg predsjednika vide u njemu figuru velikomučenika, Make America great again pokreta kome zlonamjerne elite pokušavaju da uskrate pravo na povratak na vlast i osvetu, sada u toj vašarskoj predstavi Vrhovni sud SAD, koji je već optuživan za kršenje načela demokratije, treba da odigra ulogu spasitelja koji će Trampu vratiti pravo da se kandiduje i konačni sud prepustiti glasačima.

Neki od liberala negoduju zbog mogućih političkih posljedica ove odluke, zabrinuti da će zabrana kandidature izazvati haos i nasilje. Nije zadovoljna ni ljevica koja liberale sumnjiči za "zavjeru protiv demokratije“, liberalima koji su pozdravili odluku o Trampovoj diskvalifikaciji zamjeraju spremnost da izazovu kratki spoj u političkom procesu – pokazujući tako duboko nepovjerenje u demokratiju ili bar defetizam u pogledu sopstvenih izgleda u otvorenom nadmetanju s Trampom.

Sve ove primjedbe su neosnovane.

Vrhovni sud Kolorada uspješno je pobio sve Trampove navode, posebno one koji su na ivici apsurda. Članovi vijeća strpljivo su obrazlagali zašto partije ne mogu donositi autonomne i još manje idiosinkratične odluke o tome koga će kandidovati – jer po toj logici za funkciju predsjednika mogu kandidovati i nekog desetogodišnjaka. Uspješno su osporili tvrdnje da treći član 14. amandmana već sadrži sve zamislive uslove koji se mogu postaviti pred budućeg predsjednika. Riječima očigledno biranim da pridobiju sudije Vrhovnog suda, objasnili su da jednostavan jezik i intencije autora amandmana jasno pokazuju da se učesnicima u pobuni, uključujući i one na najvišim položajima, ne smije dozvoliti da ponovo obavljaju važne funkcije, osim ako im Kongres ne izglasa amnestiju dvotrećinskom većinom glasova.

Takođe, većina sudija je stala iza mišljenja da izvještaj o napadu na Kapitol 6. januara ne predstavlja politički motivisan napad na sirotog Trampa i da se otuda može prihvatiti kao dokazni materijal, taj materijal su iskoristili da pokažu da je Tramp očigledno učestvovao u pobuni, nijesu morali da dokazuju da je lično predvodio napad (naravno da Tramp nije sam ušetao u Kapitol da "brani demokratiju“ – njegove riječi – već je revoluciju organizovao šaljući tvitove iz sigurnosti Bijele kuće).

Naravno, pripadnici Trampovog pokreta nijesu impresionirani dokazima. Zapravo, odbijanje da se uvaže dokazi je ulaznica za ovaj kult. Ali više uznemirava činjenica da mnogi liberali još vjeruju da politička razboritost nalaže da dozvolimo Trampu da se kandiduje i bude potučen na izborima.

To su oni isti liberali koji uvek ponavljaju da bezrezervno poštuju Ustavu i njegove odredbe. Sud u Koloradu im je ponudio utemeljeno tumačenje teksta Ustava. Da li to tumačenje treba zanemariti samo zato što nam sledbenici samoproglašenog diktatora prete nasiljem?

Neki liberali veruju da je Trumpov poraz na izborima u novembru 2024. jedini način da se njihova politička noćna mora najzad okonča. Ali od čoveka koji je već odbio da prizna jedan poraz i uporno nastavlja da širi „veliku laž“, pojačavajući usput autoritarnu retoriku, ne možemo očekivati da se povinuje volji birača. Da li to znači da i dalje moramo tražiti načine da umirimo i odobrovoljimo pripadnike pokreta Maga, iako zakon nalaže drugačije?

Najzanimljivija je kritika ljevičara koji optužuje liberale da su proizveli još jednu aferu sličnu onoj s Milerom. Oslanjajući se na sudove da zaštite demokratiju, pokazali su koliko malo vjeruju u glasače, kao da se nadaju da će iz neke tehnokratske "institucije“ izaći sijedi mudrac (obično su to muškarci slični Robertu Mileru) i nekom čarolijom proizvesti pravno rješenje za problem političke prirode.

Ali takva logika nameće sljedeće pitanje: mogu li biti legitimne bilo kakve mjere za zaštitu demokratiju u koje nije direktno uključeno kompletno glasačko tijelo? Da je Tramp bio smijenjen poslije 6. januara, da li bi sada neko istupio sa stavom da je to neprihvatljivo i da mu treba dozvoliti da se ponovo kandiduje?

Ideja da političare ili partije koji ugrožavaju demokratiju treba izbaciti iz demokratske utakmice prihvatljivija je u zemljama izvan Sjedinjenih Država. Prag za donošenje takvih odluka mora biti visoko postavljen – jer pokušaji spasavanja demokratije, naravno, mogu biti iskorišćeni i za nedemokratske svrhe. Odluku iz Kolorada teže je braniti od takve kritike: jedan od sudija koji su izdvojili mišljenje istakao je da Trampu nije data prilika da iskoristi pravo na propisani zakonski postupak, čak ni tužilac Džek Smit, velemajstor pravnih procedura, nije pokušao da podigne optužnicu protiv Trampa zbog organizovanja pobune.

U svakom slučaju, postoje tri faktora koji mogu ublažiti naše strepnje povodom prigovora da se demokratija ovdje brani nedemokratskim sredstvima: prvo, prije donošenje drastične odluke kao što je odluka o diskvalifikaciji, uslov je da osoba koja je predmet odluke pokazuje konzistentan obrazac ponašanja koje urušava demokratiju. Tramp taj uslov ispunjava.

Drugo, moramo ostaviti prostora za političku razboritost i donošenje političkih sudova, diskvalifikacija nije ni automatska ni doživotna. U ime demokratske utakmice Kongres uvijek može izglasati amnestiju za Trampa.

Treće, da je neka partija zabranjena u cjelini, onda bi građani određenih političkih preferencija imali pravo da tvrde da im je oduzet glas, ali, u ovom slučaju nije bilo pokušaja eliminisanja Republikanske stranke. Osim toga, na listi kandidata će ostati dvojica Trampovih epigona.

(Autor je njemački politički filozof i istoričar političkih ideja)