A.M. [ RTS ]

Nova studija: Genska terapija pomaže kod urođenih problema sa sluhom

Čak troje od hiljadu novorođenčadi ima gubitak sluha na jednom ili oba uha. Iako kohlearni implantati koji se ugrađuju, nude izuzetnu nadu za ovu djecu, zahtevaju invazivnu hirurgiju, a osim toga, ne mogu u potpunosti replicirati nijanse prirodnih zvukova.

Nedavno istraživanje pokazalo je da jedan vid genske terapije može uspešno vratiti sluh kod mališana i mlađih odraslih osoba sa kongenitalnom gluvoćom (prisutna od momenta rođenja).

Istraživanje koje je sproveo profesor Maoli Duan, viši konsultant na Univerzitetu Karolinska u Švedskoj, sa svojim timom, posebno se fokusiralo na mališane i mlade odrasle rođene sa gluvoćom povezanom sa OTOF-om. Ovo stanje je uzrokovano mutacijama u OTOF genu koji proizvodi protein otoferlin – protein ključan za sluh.

Protein prenosi slušne signale iz unutrašnjeg uha u mozak. Kada je ovaj gen mutiran, taj prenos se prekida, što dovodi do dubokog gubitka sluha od rođenja.

„Za razliku od drugih vrsta genetske gluvoće, ljudi sa OTOF mutacijama imaju zdrave strukture sluha u svom unutrašnjem uhu – problem je jednostavno u tome što jedan ključni gen ne funkcioniše ispravno. Zbog toga je ova vrsta poremećaja dobar kandidat za gensku terapiju: ako možete da popravite neispravan gen, postojeće zdrave strukture bi trebalo da budu u stanju da obnove sluh", navode istraživači.

„U našoj studiji, koristili smo modifikovani virus kao sistem za isporuku kako bismo preneli radnu kopiju OTOF gena direktno u slušne ćelije unutrašnjeg uha. Virus djeluje kao molekularni kurir, dostavljajući genetsku ispravku tačno tamo gdje je potrebna. Modifikovani virusi to rade tako što se prvo pričvrste za površinu ćelija dlačica, a zatim ubijede ćeliju da ih proguta cijele", objašnjavaju autori studije.

„Kada uđu u ćeliju, modifikovani virusi se dalje prenose transportnim sistemom ćelije sve do njenog kontrolnog centra (jedra). Tamo konačno oslobađaju genetske instrukcije za otoferlin slušnim neuronima", dodaje se u radu.

„Naš tim je prethodno sproveo studije na primatima i maloj djeci (petogodišnjacima i osmogodišnjacima) koje su potvrdile da je virusna terapija bezbjedna. Takođe smo bili u mogućnosti da ilustrujemo potencijal terapije da obnovi sluh – ponekad do skoro normalnih nivoa", tvrde naučnici sa Karolinska univerziteta.

Ipak, navode da su ključna pitanja ostala bez potpunog odgovora o tome da li terapija može da deluje kod starijih pacijenata – i koja je starost optimalna za pacijente da prime tretman.

„Da bismo odgovorili na ova pitanja, proširili smo naše kliničko ispitivanje na pet bolnica, uključivši deset učesnika uzrasta od jedne do 24 godine. Svima je dijagnostikovana gluvoća povezana sa OTOF-om. Virusna terapija je ubrizgana u unutrašnje uho svakog učesnika.

Pažljivo smo pratili bezbjednost tokom 12 mjeseci studije putem pregleda uha i analiza krvi. Poboljšanja sluha mjerena su korišćenjem objektivnih testova odgovora moždanog stabla i bihejvioralnih procena sluha", objasnili su švedski naučnici tok studije.

Slušalice, dugme, računar i tonovi različite visine

Iz testova odgovora moždanog stabla, pacijenti su čuli brze kliktajuće zvuke ili kratke zvučne signale različitih visina, dok su senzori merili automatski električni odgovor mozga.

U drugom testu, pacijenti su čuli konstantne, stabilne tonove različitih visina, dok je računar analizirao moždane talase kako bi se videlo da li automatski prate ritam ovih zvukova.

Za bihejvioralnu procjenu sluha, pacijenti su nosili slušalice i slušali slabe zvučne signale različitih visina. Pritisnuli su dugme ili podigli ruku svaki put kada bi čuli zvučni signal – bez obzira koliko je slab.

Kako navode autori studije, poboljšanja sluha bila su brza i značajna – posebno kod mlađih učesnika. U prvom mjesecu lečenja, prosečno ukupno poboljšanje sluha dostiglo je 62% na objektivnim testovima odgovora moždanog stabla i 78% na bihejvioralnim procenama sluha.

Dva učesnika su postigla skoro normalnu percepciju govora. Roditelj jednog sedmogodišnjeg učesnika rekao je da je njegovo dijete moglo da čuje zvukove samo tri dana nakon liječenja.

Tokom 12-mesečnog perioda studije, deset pacijenata je iskusilo veoma blage do umjerene neželjene efekte. Najčešći neželjeni efekat bio je smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca. Ključno je da nisu primijećeni ozbiljni neželjeni događaji. Ovo je potvrdilo povoljan bezbjednosni profil ove genske terapije zasnovane na virusima, ističu istraživači.

Sama studija je prva te vrste i prva praktična primjena ove nove metode, koja je postigla navedene, odnosno uspešne rezultate i kod adolescenata i kod odraslih pacijenata sa gluvoćom povezanom sa OTOF-om.

Nalazi takođe otkrivaju važne uvide u što bolje mogućnosti za liječenje, pri čemu djeca uzrasta između pet i osam godina pokazuju najizraženiju korist od ove nove terapije.

Studija otvara put ka usavršavanju metoda liječenja gluvoće

Kada je reč o odraslim osobama mlađe dobi, iako bi očuvan integritet i funkcija unutrašnjeg uha u ranom uzrastu teoretski trebalo da predvide bolji odgovor na gensku terapiju, nalazi ukazuju na to da sposobnost mozga da obradi novoobnovljene zvukove ipak može da varira u različitim uzrastima. Razlozi za to još uvek nisu shvaćeni.

Ovo ispitivanje naučnici smatraju prekretnicom i navode da se premošćavanjem jaza između studija na životinjama i ljudima i pacijenata različitog uzrasta, ulazi u novu eru u lečenju genetske gluvoće, uz naravno još otvorenih pitanja.

„Dok god traju efekti ove terapije, kako genska terapija nastavlja da napreduje, mogućnost lečenja – ne samo upravljanja – genetskim gubitkom sluha postaje stvarnost. Gluvoća povezana sa OTOF-om je samo početak.

Mi, zajedno sa drugim istraživačkim timovima, radimo na razvoju terapija koje ciljaju druge, češće gene koji su povezani sa gubitkom sluha", ističe tim istraživača uz napomenu da su „optimistični po pitanju toga da će u budućnosti genska terapija biti dostupna za mnoge različite vrste genetske gluvoće".