Mi.M. [ cdm.me ]

Strazbur upozorava na slabosti crnogorskog pravosuđa: Dugotrajni procesi i neizvršene odluke  

U prvoj polovini 2025. godine pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu nastavljen je trend povećanja broja predstavki protiv Crne Gore, a izvještaj Kancelarije zastupnika otkriva duboko ukorijenjene sistemske slabosti pravnog sistema zemlje.

“Najveći broj novih predstavki (63 odsto) odnosi se na prekomjernu dužinu trajanja postupaka pred Ustavnim sudom Crne Gore. Ovaj problem već godinama dominira predmetima protiv države, što jasno ukazuje da nijesu uspostavljeni mehanizmi za ubrzanje rada najviše sudske instance niti djelotvorni pravni lijekovi koji bi spriječili obraćanje građana Strazburu”, navodi se u Izvještaju koji je nedavno usvojila Vlada.

Ovakva praksa stvara začarani krug: građani, iscrpljeni dugim čekanjem u zemlji, traže zaštitu u Strazburu, a presude Evropskog suda dodatno opterećuju državu i finansijski i institucionalno.

Pored trajanja postupaka, Crna Gora se suočava i sa problemom neizvršenja pravosnažnih odluka domaćih sudova. Najilustrativniji primjer je višedecenijski slučaj bivših radnika „Radoja Dakića“, gdje su odluke sudova u korist radnika ostale mrtvo slovo na papiru više od deset godina.

“Tek nakon intervencije Suda u Strazburu i pod pritiskom Komiteta ministara Savjeta Evrope, država je u roku od tri mjeseca morala da isplati više od 6,3 miliona eura za 606 radnika i dodatnih 7,7 miliona eura radi izmirenja potraživanja onih koji nijesu podnijeli predstavke”, ističe se u Izvještaju.

Ovaj slučaj jasno pokazuje da domaći mehanizmi izvršenja ne funkcionišu, već da tek međunarodna intervencija primorava državu na djelovanje.

Na kraju juna 2025. godine čak 14 presuda protiv Crne Gore bilo je pod nadzorom Komiteta ministara Savjeta Evrope. Posebno zabrinjava činjenica da se izvršenje sedam presuda nalazi pod pojačanim nadzorom, što znači da se radi o problemima koji nijesu izolovani, već strukturni i dugotrajni.

U pitanju su slučajevi koji se odnose na pravo na pravično suđenje i imovinu, a centralna tačka ostaje – neizvršenje domaćih sudskih odluka.

Tokom izvještajnog perioda država je po osnovu presuda i odluka Evropskog suda isplatila 43.679 eura na ime naknade štete i troškova. Iako ovaj iznos nije veliki u poređenju sa „Radoje Dakić“ slučajem, on ukazuje na stalni priliv novih obaveza koje proističu iz neefikasnog sistema.

Analiza izvještaja pokazuje da Crna Gora još nije uspostavila institucionalne mehanizme koji bi spriječili sistemske povrede prava građana. Sud u Strazburu ostaje korektivni faktor, a ne izuzetak – što ukazuje na slabosti u domaćem pravosuđu koje zahtijevaju hitne reforme.

Bez rješavanja pitanja dugotrajnih postupaka, izvršenja odluka i obezbjeđivanja djelotvornih pravnih lijekova, broj predmeta protiv Crne Gore će i dalje rasti, a cijenu će, osim države, plaćati i njeni građani – kroz izgubljeno vrijeme, povjerenje i novac.