A.J. [ N1/CNN ]

odustali od kandidature

Posljednji put kada je predsjednik SAD odlučio da ne traži drugi mandat

Predsjednik SAD Džo Bajden je prvi predsjednik u više od jedne generacije koji je odlučio da se ne kandiduje za drugi mandat.

Ipak, Bajdenova situacija je jedinstvena u američkoj politici. Planirao je da se kandiduje i računo na skoro sve delegate na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji koja treba da se održi sljedećeg mjeseca, piše CNN.

Pitanja o njegovim godinama i oštrini uma, naročito nakon debate, dovela su do brojnih poziva da se Bajden povuče iz predsjedničke trke, na koje je na kraju odgovorio.

Podržao je potpredsjednicu Kamalu Haris da bude njegova nasljednica na mjestu demokratskog predsjedničkog kandidata.

Bajden je svoju odluku objavio u pismu na društvenim mrežama i time postao jedan od nekolicine predsjednika koji su odlučili da se povuku, radije nego da traže reizbor.

Lindon B. Džonson

Međutim, dok je ova odluka bila donekle očekivanja, 1968. godine Lindon B. Džonson (LBDŽ) je šokirao zemlju kada je iznenada najavio da se neće kandidovati. Objava je došla na kraju govora u Ovalnom kabinetu o njegovom planu da ograniči američke vojne operacije u Vijetnamu.

„Sa američkim sinovima na udaljenim poljima, sa izazovima pred budućnosti Amerike ovde kod kuće, sa našim nadama i nadama svijeta u mir i ravnotežu svakog dana, ne vjerujem da treba da posvetim sat ili dan svog vremena za bilo koje lične ili stranačke ciljeve ili za bilo koje druge dužnosti osim strašnih dužnosti ove kancelarije – predsjedništva vaše zemlje. Shodno tome, neću tražiti, i neću prihvatiti, nominaciju moje stranke za još jedan mandat za vašeg predsjednika“, rekao je svojevremeno on.

Džonson je imao nepunih 60 godina u vrijeme kada je održao taj govori i tada je djelovao mnogo starije. Umro je 1973. godine, u 64. godini.

U vrijeme kada je povukao iz trke, Džonson se, za razliku od Bajdena, suočavao sa višestrukim izazovima za nominaciju demokrata u proljeće 1968. godine. Rasni sukobi u SAD i podijeljenost javnosti zbog rata u Vijetnamu, naštetili su Džonsonovoj popularnosti.

Početkom 1968. godine, Tet ofanziva u Vijetnamu pokazala je da su tamošnje komunističke snage jače nego što je američka vojska tvrdila, a američke žrtve su se povećavale.

Ranije tog marta, Džonson je za malo pobijedio na predizborima u Nju Hempširu protiv antiratnog kandidata senatora Judžina Makartija.

Senator Robert F. Kenedi, brat čovjeka čije je ubistvo uzdiglo Džonsona u Bijelu kuću, ušao je u predsjedničku trku 16. marta.

Zdravlje bilo prioritet za Džonsona

Vijetnam je podijelio stranku 1968. godine, ali rastući razdor među demokratama oko rata nije bio jedini razlog zašto se Džonson povukao iz trke, kaže Mark Apdegrouv, istoričar predsjedništva i izvršni direktor LBDŽ fondacije.

Za CNN on je 2022. godine rekao da bi Bajden, kao i LBDŽ, trebalo da razmotri svoje zdravlje prije nego što ZAtraži još jedan četvorogodišnji mandat u Bijeloj kući.

„Postoji pogrešno shvatanje da je LBDŽ odlučio da se više ne kandiduje isključivo zbog rastuće kontroverze i podjela oko rata u Vijetnamu. To je možda bio dio toga, ali njegova glavna briga je bilo njegovo zdravlje. Imao je skoro fatalni srčani udar 1955. godine, a njegova porodica je imala istoriju srčanih bolesti. Nije želio da dovede zemlju u krizu kroz koju smo prošli sa iznenadnom smrću Frenklina D. Ruzvelta 1945. i moždanim udarom Vudroa Vilsona 1919, koji ga je ostavio nesposobnim“, dodao je Apdegrouv.

Godina nevjerovatne neizvjesnosti

Godina 1968. je neslavna u istoriji SAD, a Džonsonova objava od 31. marta započela je period nasilja i neizvjesnosti.

Manje od nedelju dana nakon što je Džonson objavio odluku da se ne kandiduje za reizbor, na Martina Lutera Kinga Mlađeg je pucao iz snajpera 4. aprila. Njegova smrt izazvala je talas nasilja i nereda koji su opustošili mnoge američke gradove, uključujući Vašington, Baltimor i Čikago.

Džonson je rasporedio 58.000 pripadnika nacionalne garde i vojske u američke gradove.

U junu te godine, Robert F. Kenedi je ubijen u Kaliforniji, što je stvorilo još veća previranja. Njegov sin Robert F. Kenedi Mlađi se sada kandiduje za predsjednika kao nezavisni kandidat.

Godine 1968, demokrate su na kraju zaobišle Makartija, i u prvi plan stavili Džonsonovog potpredsjednika, Huberta Hamfrija, kao svog kandidata na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji – koja je, kao što će biti ovog ljeta, održana u Čikagu te godine.

Dok je Hamfri prihvatio nominaciju u kongresnoj sali, neredi su ispred bjesneli na ulicama.

Tog novembra, Hamfri je bio blizak Ričardu Niksonu, republikancu i konačnom pobjedniku izbora, ali je nezavisni kandidat Džordž Volas, bivši demokrata, pobijedio u više južnih država sa populističkim i segregacionim pozivima. Volas je takođe vjerovatno odvukao glasove Hamfriju u ključnim državama.

Džonson – jedan od predsjednika koji su najviše izmijenili SAD

Džonson je iskoristio period jedinstva nakon smrti Džona F. Kenedija da bi usvojio značajne zakone o građanskim pravima, uključujući Mediker (zakon o zdravstvu), Zakon o glasačkim pravima, kao i više zakona za suzbijanje siromaštva.

Ta dostignuća u oblasti građanskih prava nisu bila univerzalno slavljena u SAD i ubrzala su dovela do prestrojavanja američkih političkih partija u kojima su njegove demokrate prešle iz dominantne u manjinsku stranku na američkom jugu.