[ M.V. ]

KAVARIĆ

Očuvan zakonodavni i ustavni kapacitet Skupštine

Odlukom Skupštine Crne Gore na sjednici od 30. septembra 2022. godine o odbijanju predloga za razrješenje predsjednice Skupštine Crne Gore Danijele Đurović u potpunosti je očuvan zakonodavni i ustavni kapacitet Skupštine, kao temeljne institucije u državi, ali i dostojanstvo i garancija opstanka i održivosti cijelog sistema, rekao je advokat Dalibor Kavarić.

On navodi da je aktuelna predsjednica mjesto koje pokriva, ali i Skupštinu Crne Gore, promovisala i prikazala u najboljem mogućem svijetlu, istovremeno primjenjujući sve odnosne pravne propise u optimalnom vremenskom i legislativnom okrivu. Kaže da je ispunila cilj uspostavljanja redovnog stanja u ustavnom poretku države, sa tekućim procesima imenovanja i postavljanja nedostajućih sudija i članova tijela sudske vlasti koji su procesi u toku.

"U potpunosti je nejasan i autodestruktivan pristup pojedinih političkih subjekata i poslanika, koji su pokušali da dovedu državu u vanredno stanje, da izazovu krizu još i zakonodavne grane vlasti, autistično prenebregavajući činjenicu da imamo ozbiljnu krizu preostale dvije grane vlasti u zemlji: sudske i izvršne. Da imamo vanredni institucionalni status, u kome je izglasano nepovjerenje Vladi kao izvršnoj vlasti, stanje v.d. predsjednika Vrhovnog suda, v.d. predsjednika Ustavnog suda, nepostojanja dovoljnog broja sudija i kvoruma u Ustavnom sudu, v.d. stanja Vrhovnog državnog tužioca i nepostojanja kvoruma u Sudskom savjetu Vrhovnog suda. Ko, elementarno razuman, može u ovako osjetljivom momentu i pomisliti da bi mu bilo „korisno“ da se intenzivira institucionalni haos i da se postigne paraliza cijelog državnog sistema vlasti i administriranja", naveo je Kavarić. 

On smatra da se pri ovome ne smije zaboraviti na veoma osjetljivo društveno stanje borbe države sa međunarodnim kriminalnim narko bandama, radi čega bi potencijalno, dalje slabljenje institucija očekivano dovelo i do ugrožavanja nacionalne bezbjednosti, kapitulacije države pred organizovanim kriminalnim grupama. Takođe, ističe, i ugrožavanja života i zdravlja ljudi, naprije sudija, tužilaca i policijskih službenika kao boraca na prvoj liniji odbrane u borbi protiv kriminala, ali, zatim, i života i zdravlja svih građana Crne Gore jer bi se stekao utisak stanja slabosti i ranjivosti sistema.

"Podsjećam, iako je opštepoznato, da nije bilo potrebe ni za ostrašćenom i bezvizionom smjenom premijera Abazovića i njegove Vlade, a da autori takvog projekta nisu unaprijed ponudili alternativu svom, veoma rizičnom naumu, pri čemu se rekonstrukcijom Vlade premijera Abazovića (20. avgust) mogao u potpunosti postići cilj kome se navodno težilo njegovom smjenom", kaže Kavarić.

Kako je rekao, da ne bude dileme, u odnosu na ključna pitanja - razrješenje predsjednika Crne Gore i raspuštanje Skupštine, treba znati da je u parlamentarnim demokratijama sa republikanskim oblikom uređenja država izvor najvišeg legislativnog suvereniteta i zakonodavnog kapaciteta i ujedno izvor najviše državne vlasti kada je u pitanju tumačenje i donošenje Ustava, zakona i drugih propisa.

"Crna Gora nije ni država sa predsjedničkim oblikom uređenja, niti parlamentarna monarhija, zbog čega predsjednik države nema ovlašćenja koja pokušava manifestvovati kada prijeti da „ukazom“ raspusti Skupštinu Crne Gore. Raspuštanje Skupštine je propisano članom 92 Ustava Crne Gore: "Skupština se raspušta ako ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik Crne Gore prvi put predloži mandatara, ako Skupština duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom i ukazom predsjednika Crne Gore". Međutim, ovdje se gubi iz vida od strane predsjednika da Skupština Crne Gore uredno radi i obavlja sve svoje dužnosti, kao što se gubi iz vida i da „ukaz“ predsjednika nije konstitutivni, već samo deklarativni pravni akt", cijeni Kavarić.

Tim aktom, navodi, on potvrđuje opšte ili pojedinačne pravne akte koje su već u zakonom propisanoj proceduri donijeli drugi organi.

"Dokaz za ovo je situacija sa donošenjem zakona koje predsjednik potvrđuje ukazom, ali to što predjsednik ukazom potvrđuje zakone ne znači da predsjednik ima ustavni kapacitet i ovlašćenja da donosi same zakone. Dozvoljavanjem predsjedniku da „raspušta Skupštinu“ dozvolio bi se ustavni puč, jer bi se na taj način mimo Ustava i zakona predsjedniku dala imperatorska, kraljevska ovlašćenja koja kraljevi više nemaju ni u ustavnim monarhijama. Osim ovoga, predsjednik države je u nesumnjivom i neospornom ustavnom prestupu jer odbija da ispunjava svoje ustavne nadležnosti time što odbija da povjeri mandat poslaniku - licu koga je potrebna skupštinska većina delegirala za funkciju mandatara, na taj način proizvodeći hibridnu političku i institucionalnu krizu i pokušavajući da politički program svoje partije plasira zloupotrebom državne funkcije i državnih institucija", naglasio je Kavarić.