STAV

Ustavobranitelji

Što se podrazumijeva pod pojmom "istaknuti pravnik"? Pitanje sa više nepoznatih i bez makar jednog relevantnog odgovora, a odgovori nam trebaju, uslov su za izbor sudija Ustavnog suda.

Пише: Види све колумне

Piše: Milutin Tomašević

Objektivno, teško je definisati taj pojam. Prate ga brojne nejasnoće i nedorečenosti. Odsustvo relevantnih kriterijuma ostavlja širok prostor za zloupotrebe, političke najčešće. U mutnom stanju našeg pravosuđa partijska podobnost, nepotizam i lična poznanstva ostaju glavne preporuke za karijerno napredovanje. Tu se priča o nezavisnom crnogorskom sudstvu završava, zapravo ta priča nikada nije ni počela.

Formalno-pravni uslovi za kandidaturu istaknutih pravnika postoje, međutim, nijesu precizno i egzaktno razrađeni.

Nije dovoljno konkursom propisati potrebno iskustvo, godine života i slično, a ne tražiti reference o vrhunskim pravnim kvalitetima, natprosječnim sposobnostima, visokom moralnom integritetu – na kraju ili bolje na početku, o ličnoj i profesionalnoj hrabrosti utemeljenoj na znanju, etici i osjećaju za pravdu.

Nažalost, crnogorskom Justicijom upravlja se kao u pozorištu lutaka. Politički konci opasno klate vagu i mač Boginje pravde. Porazno je što će se i prije glasanja u Skupštini znati ko su "naše“, a ko "njihove“ sudije. Još poraznije je što se to tokom minule tri decenije uvijek i znalo. Otud je očekivana i opravdana sumnja dobrog dijela javnosti u stručni autoritet i kredibilnost same institucije Ustavnog suda.

Institucije koja je često ćutala, a gotovo uvijek kasnila sa odlukama, koje su po pravilu ostajale bez pravnog dejstva i promjene faktičkog stanja.

Jasno je da zakonodavci rukovođeni uskostranačkim interesima ne doprinose kompetentnosti te institucije. Neprijatno je svjedočiti kako „istaknuti pravnici“ čekaju da ih "prepozna teren“, znate već koji. Nijesu čak ni na terenu. Sa tribina gledaju kako političari žongliraju njihovim imenima, biografijama, reputacijom, sudbinama.

Biti učesnik svojevrsnog realiti programa svakako nije nešto što bi privuklo pravnike sa znanjem i umijećem, profesionalnim dignitetom i javnim ugledom. Čast izuzecima, iliti borcima sa vjetrenjačama.

Činjenica je - gotovo svuda u svijetu ustavne sudije bira politika i malo gdje se dozvoljava situacija „vladavine sudija“ bez političke kontrole, ali u uređenim državama sudska "aristokratija“ prirodnu time i neizbježnu političku pristrasnost potiskuje stručnošću, kompeticijama, odgovornošću - sviješću da je Ustav iznad zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, sviješću da je sudija Ustavnog suda iznad svih predsjednika, premijera, stranačkih lidera...

Sudija mora imati "hladnu glavu, toplo srce i čiste ruke“, napisao je profesor Zvonimir Lauc. “Takav kandidat, čak i kad ga predlažu stranke, imaće svijest da političkim činiocima ne duguje ništa. On duguje samo profesiji čiji je elitni predstavnik i 'služi' samo jednom gospodaru Ustavu“, poruka je profesora Vladana Petrova.

Ipak, poruke sa akademskih katedri su teorija, u stvarnosti nikada pravosuđe u Crnoj Gori nije bilo apolitično. Uvijek su sudije i tužioci imali u svijesti da su ih birali političari, da im od tih "veza“ zavisi napredovanje u karijeri.

Podrška neophodne kvalifikovane skupštinske većine za izbor sudija trebalo je da bude mehanizam za apolitizaciju procesa, ali se pretvorila u ultrapolitizovani postupak. Umjesto da obaveza dvotrećinske podrške tjera poslanike na zdravi konsenzus, prisustvujemo rovovskoj borbi vlasti i opozicije.

Istina, politički ulog je ogroman. Otud ogorčeni, za cjelokupno društvo već i opterećujući, sukob predsjednika države sa pobjednicima parlamentarnih izbora oko prevlasti u Ustavnom sudu, prevlasti od koje u konačnom zavisi proglašenje vlastodržaca na državnom i lokalnom nivou.

Dok političari prebrojavaju i krvna zrnca kandidata, građani su gotovo nezainteresovani za njihova imena. Čast Šavniku i Šavničanima, ali su tamošnji beskonačni lokalni izborni krugovi svekolikoj crnogorskoj javnosti važniji od toga ko će nam braniti Ustav, dakle državu, ljudska prava i slobode, ko će postavljati brane - granice izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti.

Koliko nas zna imena sudija aktuelnog, krnjeg saziva? Znamo li imena kandidata koji nijesu izabrani na prošlim zasjedanjima Parlamenta? Koliko poznajemo aktuelnih kandidata? Naravno ne treba da ih znamo onako kako prepoznajemo sportiste, glumce, muzičare, ali njihove stručne reference - svakako da. O tome se na primjer u SAD i Njemačkoj organizuju široke i iscrpne javne debate .

Kako god se ova priča završi, teške posljedice dugotrajne ustavne krize biće isto tako dugorajne. Ključna je što građani ostaju bez glavnog faktora zaštite njihovih prava i sloboda. Odsustvo "ustavnog morala“ jedan je od uzroka opšte devastacije sudske vlasti koja je kulminirala pritvaranjem pojednih nosilaca najodgovornijih funkcija u sudstvu i tužilaštvu, pod sumnjom za teška krivična djela i zloupotrebu položaja.

Logičan slijed je gubitak povjerenja u sudsku vlast uz relanu opasnost da postajemo "besudna" zemlja. Bojati se da pritisak zapadnih partnera da se kako tako izabere makar jedan sudija predstavlja samo guranje prašine pod tepih. Bez sistemskih rješenja i temeljne rekonstrukcije izbornih procedura - džabe ćemo krečiti.

(Autor je urednik Prvog programa Radija Crne Gore)