Milutin Tomašević, urednik Prvog programa RCG

OSVRT

Dok radi Radio

Nevidljiva sveprisutnost dobrog duha Radija Crne Gore traje osam decenija.

Piše: Milutin Tomašević, urednik Prvog programa RCG

U drugoj polovini prošlog i početkom ovog vijeka, izdržao je ekspanziju televizije i interneta. Brži od drugih. Ozvučio je prostore do kojih ne dopiru vizuelni mediji. Koristio je mobilnost tranzistora, postao nenametljivi saputnik u automobilu, ušao u radne sobe, kancelarije, ateljeje, na tribine... Slikao je predjele zvukom.Nije dao noćnim čuvarima da zaspu. Budio je “ ranoranioce”, ignorisao “ kasnokasnioce “.

"You’ll never walk alone", mogla je biti radijska, a ne himna navijača Liverpula.

Osamdeset godina kasnije, novi izazovi. FM fenkvencijski spektar u Evropi je popunjen. Živimo eru digitalizacije, medijskih platformi, online kanala. Sporije nego što su najavljivači tehnoloških revolucija predvidjali, ali izvjesno, digitalni radio potiskuje klasični. Digitalno emitovanje radio programa, (Digital Audio Broadcasting) omogućava: savršen kvalitet zvuka, prosljedjivanje više programa posredstvom jednog kanala, korišćenje iste frekvencije na teritoriji koju pokriva digitalni predajinik, a tu je i radio prijemnik sa ekranom na kojem se može pročitati niz dodatnih podataka...

Radio sa ekranom?! Razočarani i sjetni, radio nostalgičari nijesu čekali gašenje analognog signala , već su svoje prijemnike - oldtajmere, pohranili na police pored gramofona i vinil ploča.Ipak, radio je medij optimizma i životnosti. Kao i u životu, i ovdje valja naći mjeru, sačuvati specifičnosti radija i prilagoditi ih novim tehnološkim rješenjima. Mjeru valja naći i u stepenu interakcije radio poslenika i publike; voditi računa o željama slušalaca (prosumera), ali im ne prepustiti doslovno kreiranje programa, makar ne na javnim servisima.

Radio nije u sukobu sa novim tehnologijama, nikad nije ni bio, naprotiv.Digitalne platforme nužnost su, realnost i budućnost. Radio konstantno mora biti prisutan na svim društvenim mrežama, mora biti “vidljiv” jer su nedostatni tradicionalni formati radijskog izraza.

Radio tako, postaje multimedijalan. Zvuk prate tekstovi, videozapisi, fotografije. Hibridna forma -kombinacija- klasičnog radija sa internetom i digitalnim platformama je neminovnost, zapravo, već je realnost.

Hibridni radio iziskuje i takozvano hibridno novinarstvo. Ružno zvuči – zar ne! Ali, više nije dovoljno samo umijeće radijskog izvještavanja i poznavanje tehnike montiranja rubrika. Traže se vješetine karakteristične za rad na televiziji, u novinama, portalima.

Definitivno su izbrisane granice elektronskog, štampanog i internetskog novinarstva.

Konvergencija – plasiranje sadržaja preko različitih platformi je neminovnost. Digitalizacija nema alternativu, preduslov je opstanka i konkurentnosti. Sa druge strane, radio i na digitalnim platformama i internet mrežama mora ostati medij “ljudskog glasa”, kojem nove tehnologije omogućavaju da se dalje i bolje čuje. Osnovna uloga radija i dalje će biti da u stvarnom, što bliže realnom, vremenu plasira sadržaje prema (masovnoj) publici. Dodatna, nova rola, koju omogućava konvergencija je komunikacija pomoću mrežnih stanica i mobilnih aplikacija sa svim raspoloživim, dostupnim korisnicima, što podrazumijeva i dvosmjernu komunikaciju koja slušaocima daje priliku i mogućnost da učestvju u kreiranju programa.

Uz zadržavanje tradicionalnih vrijednosti i primjenu tehnoloških dostignuća, opstanak i budućnost radija su neupitni. Prema istraživanjima (2023/24), više od tri četvrtine Evropljana sluša radio dva ipo sata dnevno.Nezamjenjiv je radio posebno u vanrednim situacijama, kakvih je na žalost sve više. No, ratovi i prirodne katastrofe razaraju najmoćnije tehnološke izume, ne i radio talase.Podsjetimo - slušanost u Crnoj Gori i na globalnom nivou naglo je porasla tokom covid pandemije. Kada se desio katastrofalni zemljotres na Crnogorskom primorju niko pod ruku nije ponio televizor, ali je bezmalo svako imao tranzistor.

U eri buke, površnosti, otudjenosti, radio ostaje medij intime, topline, lične komunikacije, povjerenja... Povjerenje je ključno. Povjerenje proizilazi iz iskrenog i otvorenog odnosa sa slušaocima,pravovremenih i provjerenih informacija u kojima nema spektakla, banalnosti, senzacionalizma i tabloidizacije.”Bilo je na radiju” - rečenica je koja se često kod nas mogla čuti kao neoboriv dokaz,čak i na sudu.

Podaci iz istraživanja Evropske radiodifuzne zajednice (EBU), da 56 odsto gradjana Evropske Unije najviše vjeruje radiju (slijede televizija i štampani mediji, pa tek onda internet portali i društvene mreže), dovoljno govore o koliko se značajnom i istrajnom mediju radi.

Relevantna istraživanja i respektabilni analitičari ukazuju da pojava novih platformi neće ugroziti stabilnost radija, ona će samo podstaći da radio kao medij slijedi trendove i da se prilagodi novim potrebama auditorijuma.Nesumnjivo je da se radio uspješno digitalizuje.Otvoreno je pitanje kako će odgovoriti na dolazeću epohu vještačke inteligencije!?