Туфик Софтић

ČEKA SE DATUM

Fabrika peškira biće stavljena na prodaju

Fabrika peškira u selu Bor kod Petnjice, koja se nalazi u stečajnoj masi beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž, biće stavljena na prodaju, ali stečajna uprava još nije odredila kada će to biti.

Stečajni upravnik Lado Šekularac Portalu RTCG je kazao da će sva ostala imovina Simon vojaža biti oglašena na prodaju.

On je u petak oglasio na prodaju dio imovine ove komapnije u stečaju, i to autobusku stanicu sa objektima i zemljištem, koja ne radi već dvije i po godine, zbog čega u ovom gradu, koji predstavlja najprometnije čvirište autobuskog saobraćaja na sjeveru države, vlada haotično stanje.

Na pitanje šta će biti sa ostalom imovinom Simon vojaža, a prije svega sa fabrikom peškira, stečajni upravnik je odgovorio da još nije odredio datum prodaje.

“Sva imovina stečajnog dužnika će biti na prodaju, pokretna i nepokretna. Tako će i imovina za koju pitate, biti oglašena, a kada, još nisam odredio”, kazao je Šekularac.

Pitanje koje se logično nameće je kako se to nekakva fabrika peškira našla u stečajnoj masi autoprevoznog preduzeća?

Kada je prije nekoliko godina, pred prethodne lokalne izbore u Petnjici, one koji su održani 2017. godine, predsjednik Opštinskog odbora DPS u toj varoši i predsjednik Skupštine opštine, Mehmed Adrović, otvorio fabriku peškira u svom selu Bor, niko još nije mogao znati da je to učinio od sredstava koja pripadaju kompaniji Simon vojaž, čiji je bio suvlasnik.

On je tada, nekoliko dana pred te izbore, primio oko dvadeset radnika, što su sve druge stranke ocijenile kao dio izborne kampanje.

Fabrika je trebalo da posluje u okviru kompanije “Euro Bor”, a Adroviću je u ovom poslu partner bio turski biznismen Ismail Arslani.

“Ako znamo da će fabrika za stalno uposliti tridesetak radnika, znači da smo uspjeli da isto toliko porodica zadržimo na prostoru Bihora. Već imamo u magacinu proizvoda koji su spremni za domaće tržište. Kako budemo osvajali nova tržišta, tako ćemo povećavati obim proizvodnje što zahtijeva i nova zapošljavanja. Ubijeđeni smo da će peškiri Euro Bor ubrzo postati brend i da nećemo imati problema s plasmanom”, kazao je tada Adrović.

Umjesto da peškirima sa Bora bude “preplavljeno crnogorsko tržište”, kako je najavljeno, fabrika je, međutim, radila svega tri mjeseca, kada je proizvodnja prekinuta iz nepoznatih razloga, i više nikada nije pokretana.

Tek kada je Simon vojaž otišao u stečaj, i objavljen prvi oglas za prodaju, saznalo se da se fabrika nalazi u stečajnoj masi ovog preduzeća, odnosno da su tačne tvrdnje radnika Simon vojaža da je Adović podigao kredit da bi pravio fabriku u svom selu, a za taj kredit založio radnu jedinicu Tehnički pregled kompanije iz Berana.

Četrdesetdvogodišnjem turskom biznismenu Asrlaniju, kome sada nema ni traga, ispjevani su hvalospjevi. Ko je, odakle je, kakav mu je takozvani portfolio, da navodno radi za Ujedinjene nacije, i tome slično.

Ni on domaćinima u Petnjici nije ostao dužan. Saopštio je da je sa kolegama obišao sjever Crne Gore, da je imao mnogo sastanaka, od kojih su, kako je kazao, neki bili promašaji.

“Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”, kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo”, pričao je Arslani.

Najviše ga je “dojmilo” gostoprimstvo Bihoraca, ali je, kako je kazao, bilo i onih koji nijesu bili naklonjeni i koji su njegovo prisustvo i saradnju sa Adrovićem koristili u svrhu političkih nadgornjavanja, izražavajući nadu da će skori početak proizvodnje odbaciti sve sumnje u iskrenost i valjanost ovog projekta.

“Mnogi moji prijatelji, privrednici znaju da sam ovdje i prate šta radim. Čekaju da vide kako ću proći, tako da će moj uspjeh biti i uspjeh Bihora i Crne Gore. Moram dobiti ovu bitku da bih se opravdao i ovdje, a i u Turskoj”, rekao je tada Arslani.

Gdje je danas Arslani, niko ne zna. Negdje se moglo načuti kako se u nekom društvu požalio da je prevaren, ali se nikada više nije pojavio u Petnjici.

U međuvremenu se sa kompanijom Simon vojaž, gdje je Adroviću suvlasnik bio držaljanin Luksemburga Simon Bernard, izdešavalo sve što je odvelo u stečaj.

Tada se saznalo i da je Bernard, preko svog advokata u Crnoj Gori podnio krivičnu prijavu protiv Mehmeda Adrovića zbog više krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala, kao i falsifikovanja i zloupotrebe njegovog potpisa. Predmet je neko vrijeme bio u

Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a onda ga je preuzelo Specijalno državno tužilaštvo.

Adrović je ranije izjavio da krivična prijava koju je partner iz Luksemburga podnio protiv njega nema nikavog smisla i demantovao sve što mu se stavlja na teret.

Da je fabriku peškira gradio iz sredstava Simon vojaža, nije demantovao. Ta fabrika je sada u stečajnoj masi ove beranske kompanije i biće oglašena na prodaju.