[ Danijel Garić ]

VUŠANOVIĆ

Elektroenergetiku da vode eksperti, a ne političari

Nijedan subjekt u državi se neće ponašati racionalno sve dok je energija dostupna i po prihvatljivoj cijeni koju su korisnici spremni da plate, kazao je redovni profesor UCG i član Centra za energetiku Mašinskog fakulteta Igor Vušanović. Umjesto da akcenat bude na štednji građana i privrednih subjekata, potrebno je prije svega da se populizam i neznanje hitno uklone iz svih sektora energetike, na način da se na rukovodeća mjesta u energetskim komanijama biraju ljudi sa znanjem, iskustvom i integritetom, a ne predstavnici političkih partija koji državna preduzeća posmatraju kao plijen nakon svakih izbora, kazao je Vušanović u intervjuu za RTCG.

 Mnoge zemlje Evrope pripremaju ozbiljne mjere za suzbijanje energetske krize na jesen. Očekuje li Crnu Goru energetska kriza?

Najbolji odgovor na to može dati Elektroprivreda Crne Gore, kao najveći proizvođač električne energije u Crnoj Gori. S obzirom na dinamiku remonta hidropostrojenja Perućica i Termoelektrane Pljevlja, koja bi trebalo unaprijed da bude poznata čelnim ljudima EPCG, od njih je jedino moguće dobiti preciznije informacije o stanju i planovima isporuke električne energije u crnogorski elektro-energetski sistem i odgovor na pitanje da li će ili ne biti krize u snabdijevanju.

Kakav je dosadašnji crnogorski elektroenergetski bilans i koliko se razlikuje u odnosu na prošlu godinu?

Bilanse energije zajedno sa EPCG utvrđuje Vlada CG i o tome donosi odgovarajuću odluku svake godine, a o njenom izvršavanju stara se nadležno ministarstvo. Bilansi se rade svake godine I tada se prave i planovi o proizvodnji i plasmanu električne energije. Crnogorski elektro-energetski sistem značajno zavisi od hidropotencijala (60 odsto) dok ostatak od 40 odsto pokriva TE Pljevlja. Prema usvojenom bilansu za 2022. godinu, proizvodnja je planirana na 3.519,15 GWh odnosno za oko 4,68 odsto manje od projektovanog ostvarenja u 2021. godini. Planirana bruto potrošnja je 3.571,93 GWh što je za 0,79 odsto više od plana, odnosno za oko dva odsto više od projektovanog ostvarenja za 2021. godinu. Planirani deficit, odnosno razlika između proizvodnje i potrošnje, za 2022. godinu je 52,78GWh. Instalisana snaga svih elektrana u Crnoj Gori, koje su u pogonu na kraju 2021. godine je bila 1049,71MW i to: TE Pljevlja 225 MW, HE Piva 342 MW, HE Perućica 307 MW, vjetroelektrane 118 MW, male hidroelektrane 55,14 MW i solarne elektrane 2,57 MW.

Da li u Crnoj Gori odgovorno i održivo upravljamo i poslujemo električnom energijom? 

Crna Gora je nekada imala dvije energetski intezivne industije metala i to aluminijsku i industriju čelika, sa većim brojem pratećih kompanija u tzv. repro lancima. Obje su danas u veoma nezavidnom položaju, KAP sa veoma malom primarnom proizvodnjom, a samim tim i potrošnjom električne energije. Primarna proizvodnja aluminijuma je bazirana na instalisanoj snazi od cca. 50-60MW što na godišnjem nivou iznosi u potrošnji između 440 i 530 GWh, što je svega 25 odsto od nekadašnje nominalne proizvodnje iz 70-ih i 80-ih godina 20. vijeka. Bilo bi sada lijepo da javnost zna kako su realizovana sredstva od ovogodišnjih viškova električne energije iz perioda januar-maj, kada su dotoci bili značajni i kada smo imali značajne viškove električne energije? Pitanje na koje treba tražiti odgovor je da li je bilo bolje ovu energiju valorizovati na tržištu kroz prodaju na berzi, ili je ponuditi, na primjer, domaćoj aluminijskoj industriji da od nje stvori finalni proizvod u vidu aluminijuma, čija industrija u repro lancu zapošljava veliki broj firmi i ljudi u Crnoj Gori. Za mene lično nema dileme da je trebalo plasirati u indistriju alumnijuma gdje i dalje radi veliki broj ljudi, zajedno sa repro lancem koji ga prati. Vidjeli smo iz javnosti da je odluka državne EPCG bila da se ne podrži domaća izvozna kompanija Uniprom KAP, već da se viškovi realizuju prodajom na berzi, čime je ova državna kompanija akumulirala i raspolagala sa značajnim novčanim sredstvima. Dobijeni novac od te prodaje su sredstva svih nas, jer je EPCG državno preduzeće pa bi bilo lijepo znati na šta su ona utrošena ili planirana. Jesu li, dakle, utrošena na izgradnju i planiranje novih energetskih objekata ili na zapošljavanja u novoj kompaniji “Solari” koja je gromoglasno najavljena kao veliki projekat? Jesu li utrošena na kupovinu nedostajućih količina energije za jul, avgust, septembar i mjesece koje slijede ili na kupovinu drugih preduzeća i njihovih zaposlenih kao što je željezara Nikšić?  

Koristimo li u Crnoj Gori adekvatno i održivo energetske potencijale, zna li država u kojem smjeru ide kad je razvoj elektroenergetike u pitanju, jasno i nedvosmisleno? 

U Crnoj Gori nema razvoja energetskog sektora i novih izvora energije, jer osim dva vjetro parka koja su izgrađena kroz koncesione ugovore kao i nekoliko malih hidroelektrana, od strane stranih i domaćih lokalnih investitora, nema drugih značajnijih energetskih objekata. Javnost u Crnoj Gori, a posebno tzv. ekološki sektor vodi, rekao bih, bjesomučnu kampanju protiv izgradnje novih energetskih objekata, nesvjesni da na taj način vode kapmanju i protiv sopstvene države i svih njenih građana, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. To je pogubno po naš razvoj, a posljedice takve nepromišljene politike ćemo tek da osjetimo u vremenu pred nama. Usudio bih se reći da neki od tzv. ˝zelenih˝ imaju i skrivenu agendu koja podrazumnijeva da Crna Gora bude energetski zavisna, od energetskih lobija iz inostranstva kojima nije u interesu da budemo energetski nezavisni, jer je teško objasniti nivo opstrukcije i saplitanja na svakom koraku kada se krene u priču o novim energetskim objektima.

U kojem smjeru bi, po Vama, crnogorska elektroenergetika trebalo da se razvija? 

Crna Gora kao potpisnica Pariskog klimatskog sporazuma iz 2018. godine se obavezala na tzv. nultu emisiju GHG gasova do 2050. godine. TE Pljevlja i saobraćaj su dva jedina značajna zagađivača u Crnoj Gori i oni moraju biti eliminsani. Kako? Pravljenjem novih tzv. obnovljivih vidova energije, prije svega iskorišćavanjem hidro potencijala Komarnice i Morače, izgradnjom vjetro parkova Krnovo, Brajići i još nekih drugih, kao i izgradnjom velikog solarnog parka Briska gora od 250MW instalisane snage, koji je skoro pa zaboravljen i o kojem sada niko više i ne priča! Saobraćaj u Crnoj Gori mora da doživi svoju dekarbonizaciju postepenim eliminisanjem automobila na fosilna goriva sa električnim vozilima, ali je to proces koji će ići polako sa razvojem i povećavanjem uslova za njihovu primjenu. 

Kako spriječiti energetsku krizu, koje mjere smatrate najprihvatljivijim?

Nijedan subjekt u državi se neće ponašati racionalno sve dok je energija dostupna i po prihvatljivoj cijeni koju su korisnici spremni da plate, što je odgovor na pitanja grijanja, rasvjete i klimatizacije. Prema tome, umjesto da akcenat bude u štednji na građane i subjekte, potrebno je prije svega da se populizam i neznanje hitno uklone iz svih sektora energetike, na način da se na rukovodeća mjesta u energetskim komanijama biraju ljudi sa znanjem, iskustvom i integritetom, a ne predstavnici političkih partija koji državna preduzeća posmatraju kao plijen nakon svakih izbora. Energetika je veoma osjetljiva privredna grana gdje mora da dođe do izražaja stručnost i znanje, od energetike kao javne djelatnosti zavise životi i standard svih nas pa joj je potrebno posvetiti punu pažnju.