Šabnam fon Hajn  [ DW ]

25. 11. 2025. 10:29

Sankcije protiv Irana ugrožavaju zdravlje stanovništva

„Mnogi ljekovi koji spasavaju život gotovo više nisu dostupni", kaže jedna apotekarka u Iranu koja želi da ostane anonimna. Ona svedoči i da je poslednjih mjeseci sve to postalo još mnogo gore.

Prema iranskoj državnoj Agenciji za hranu i ljekove, više od 90 odsto ljekova zapravo se proizvodi u domaćim fabrikama. Međutim, farmaceutskoj industriji nedostaju sirovine koje se moraju uvoziti, a specijalni ljekovi, naročito oni za oboljele od raka, gotovo da više ne mogu da se dopreme u zemlju od aktiviranja mehanizma „snapback“ – automatskog vraćanja sankcija protiv Irana u slučaju kršenja dogovora.

Ne mogu sebi više da priušte lijek

Mohamed Džamalian, član parlamentarnog Odbora za zdravstvo, požalio se nedavno novinskoj agenciji ILNA da „mnogi ljudi prekidaju liječenje zbog troškova. To je ozbiljan problem jer prijete teške komplikacije ako se ljekovi ne uzimaju.“

Obnavljanje svih sankcija Ujedinjenih nacija trebalo bi režim u Iranu da izloži pritisku tamošnje javnosti i sopstvenog stanovništva i da ga natera na promjenu politike. U praksi, korumpirana politička elita je jedva pogođena, ali „obično“ stanovništvo jeste.

„To je dio koncepta sankcija – da se stanovništvo stavi pod pritisak“, objašnjava nam profesor Jerg Gutman sa Univerziteta u Hamburgu. „Pritisak treba da natera donosioce odluka da promjene politiku. Pri tome se svjesno prihvata da će to biti na teret stanovništva.“

Međutim, sankcije nikako nisu bile zamišljene tako da onemogućavaju pristup ljekovima koji spašavaju život.

Nema mnogo pameti u „pametnim sankcijama“

„Često se govori o takozvanim ‘pametnim sankcijama’“, piše Reza Madždzedah, profesor na Visokoj školi zdravlja i socijalne zaštite Univerziteta Eseks, za DW. „Ako se pogleda zdravstveni sistem, taj argument ne stoji.“

Madždzedah godinama istražuje efekte sankcija na zdravstvene sisteme u zemljama kao što su Iran i Avganistan.

„Uprkos veoma oskudnim podacima, posebno u Avganistanu gdje gotovo da ne postoje pouzdane zdravstvene statistike zbog slabe naučne infrastrukture, trend je jasan: siromaštvo se širi, a zdravstvena zaštita se urušava.“

Madždzedah i Gutman su među autorima istraživanja objavljenog početkom novembra u časopisu The Lancet. Ispitivali su kako ponovo uvedene sankcije Ujedinjenih nacija utiču na zdravstvenu zaštitu u Iranu. Njihov zaključak je da te sankcije, koje bi trebalo da služe sprovođenju međunarodnih obaveza u vezi sa nuklearnim ambicijama Teherana, zapravo mogu da imaju ozbiljne neželjene posledice po javno zdravlje. Najveći problem je ograničen pristup važnim ljekovima i medicinskoj opremi – ili sve to postaje mnogo skuplje. Ranija iskustva iz Irana pokazuju da su neki ljekovi poskupjeli i do 300 odsto.

Jedinu korist imaju – kriminalci

Iran ima i dovoljno unutrašnjih problema: državna uprava je hronično loša, inflacija je podivljala, i u svemu tome najviše stradaju finansijski najslabiji. Ko može, traži pomoć rodbine i prijatelja u inostranstvu, dok siromašne porodice ljekove očajnički traže jedino na crnom tržištu. Od toga najviše koristi imaju kriminalci koji po visokim cijjenama prodaju sumnjive ljekove bez ikakve kontrole kvaliteta, a mnogim ljekovima je već istekao rok upotrebe. „Postoje brojni forumi sa po nekoliko hiljada članova u kojima se nude lekovi“, kaže iranska apotekarka. „Mnogi od tih preparata više nisu za upotrebu.“

Stručnjaci poput Madždzedaha traže obavezujuća međunarodna pravila koja ne samo da predviđaju humanitarne izuzetke, već ih i efikasno sprovode. Na primjer, transparentne i nezavisne mehanizme nadzora kako bi se na vrijeme uočili nedostaci u snabdjevanju u situacijama sankcija – kroz tesnu saradnju s međunarodnim organizacijama poput Svetske zdravstvene organizacije.

Gutman smatra da je kratkoročno teško otkloniti nedostatke nastale zbog finansijskih sankcija koje otežavaju pristup međunarodnim tržištima.

Ipak, uvjeren je da će sankcije vjerovatno i ubuduće ostati instrument kojim države sprovode međunarodna pravila i političke interese. „Objektivno gledano, jednako je upitno potpuno ukinuti praksu sankcija kao i slepo verovati političarima u njihovoj primjeni. Važno je informisati javnost o koristima i rizicima kako bi se donosile odgovorne političke odluke.“