Jelena Đukić-Pejić (Niš)  [ DW ]

15. 11. 2025. 07:56

Zašto strani investitori bježe sa juga Srbije?

Jelena svoje godine rada u Leonijevoj fabrici u Malošištu opisuje kao „teške“. Sada više nije na platnom spisku. Naime, njemačka fabrika je u julu najavila da obustavlja proizvodnju u tom pogonu do kraja godine.

Tako se Jelena ovog ljeta prijavila za sporazumni raskid ugovora čim je dobila tu mogućnost. „To je to. Uopšte više nisam ni razmišljala, nisam više željela njima da se bavim, sve mi je to, iskreno rečeno, postalo mučno“, kaže ona za DW.

Jelena je jedna od 420 osoba koja je završila angažman u Leoniju. Kompanija je kao glavni razlog za zatvaranje pogona navela da je fabrika u Malošištu radila sa značajnim gubitkom.

Kombinacija faktora

„Razlozi našeg poslovanja su kombinacija internih i eksternih faktora, odnosno privrednih uslova u zemlji i krize u evropskoj auto-industriji“, kaže Radmila Vesković, iz odjeljenja za komunikacije ove kompanije, navodeći da će još 1.480 radnika do kraja godine završiti svoj rad u Malošištu.

Otpremnina, kako objašnjava, iznosi pola mjesečne zarade po godini staža – za najjednostavnija mjesta u proizvodnji to je oko 400 evra po godini staža. Kako Vesković naglašava, to je za 50 odsto više od minimalne otpremnine koju predviđa srpski zakon.

Zatvaranje pogona u Malošištu samo je djelić talasa koji posebno pogađa jug Srbije ove godine. Ove godine su zatvoreni Beneton gdje je bez posla ostalo 900 radnika, i Džonson Elektrik sa 350 radnika. U posljednjih mjesec dana zatvorena je i slovenačka firma Fairecat protection u Babušnici i danska kompanija Kentaur iz Vranja gdje je takođe 250 radnika ostalo bez posla. Prema pisanju medija, sličan scenario preti i Trandteksu iz Bele Palanke.

Ostali pogoni Leonija nastavljaju

Radmila Vesković iz Leonija kaže da se i u drugim mjestima njihova kompanija suočava sa rastom troškova – u Prokuplju, Nišu i Kraljevu, ali da te fabrike nastavljaju sa poslovanjem – uz fokus na „povećanje efikasnosti“ i prilagođavanje tržištu i kupcima.

Kriza u automobilskoj industriji, ali i uslovi poslovanja u Srbiji doveli do gašenja jednog od četiri ogranka i na taj način zadali vrlo težak udarac i radnicima koji su ostali bez posla, samoj kompaniji, ali i lokalnoj zajednici, ističe Vesković.

Za kritičare, istrošio se ionako loš ekonomski model na kojem su insistirale vlasti Aleksandra Vučića – jeftina radna snaga, visoke subvencije za investitore, prosti, ali naporni poslovi koji se lako mogu ugasiti i preseliti drugdje.

U Njemačko-srpskoj privrednoj komori kažu drukčije – Srbija predstavlja stabilan investicioni okvir za njemačke kompanije. „Imamo jasno strukturisano tržište, predvidivu makroenomosku politiku i rastući broj stručnih tehnički obrazovanih kadrova“, kaže Milan Grujić, predsjednik Njemačko-sprske privredne komore i generalni direktor ZF Srbija.

„Ono što je nekada bila odluka zasnovana primarno na nižim troškovima rada, danas postaje strateško opredjeljenje zasnovano na kvalitetu, efikasnosti i dugoročnoj pouzdanosti partnerstva“, dodaje on.

Promjene u svijetu

Grujić ono što se trenutno dešava u pojedinim njemačkim fabrikama poput Leonija vidi kao dio širih promjena u globalnim lancima. Kaže, traže se električna vozila, digitalizacija, održivost, a to mijenja strukturu proizvodnje.

„Dakle, ne govorimo o povlačenju kapitala, već o reorganizaciji modela poslovanja koja teži većoj fleksibilnosti i višoj tehnološkoj sofisticiranosti, a Srbija u toj transformaciji i dalje ima važno mjesto“, smatra Grujić. Smanjenje broja zaposlenih je, dodaje, kratkoročno. Dugoročno se pak otvara prostor za drukčije poslove i napredne tehnologije.

Ekonomista i bivši guverner Narodne banke Srbije Dejan Šoškić za DW kaže da je prosta radna snaga u Srbiji postala skupa za strane investitore jer su ekonomske politike postavljene pogrešno, i vode rastu duga zemlje. „Pojavne forme su ne samo otpuštanje radnika, već i pretjerani uvoz poljoprivrednih proizvoda i smanjivanje domaće poljoprivredne proizvodnje“, smatra ekonomista.

Za njega je ozbiljno pitanja pokrivanje deficita u tekućem delu platnog bilansa jer u odnosu na prošlu godinu Srbija bilježi znatan pad stranih direktnih investicija.

Smanjene strane investicije jer su uslovi loši

Šoškić kritikuje što su niske domaće privatne investicije koje bi trebalo da budu okosnica. Strane direktne investicije pak, na koje se mahom oslonilo, nigdje u svijetu nisu dovele do društvenog bogatstva, kaže on.

Njemačka je među najznačajnijim takvim investitorima u Srbiji. To što sada neki investitori povlače nogu, Šoškić vidi kao ishod slabe produktivnosti u Srbiji, više inflacije i nerealno jakog dinara.

„U Srbiji se u praksi godinama primjenjuje fiksni kurs, rastu plate, a ne raste produktivnost, pa onda rastu i jedinični troškovi rada u svakom proizvodu i usluzi. To čini domaću proizvodnju manje isplativom i konkurentnom. Otpuštanje radnika je realna posljedica neadekvatnih ekonomskih politika koje sprovode Vlada i Narodna banka, a koje direktno obaraju konkurentnost srpske privrede“, tvrdi Šoškić.

Uz to, kaže on, obeshrabruje se nabavka domaćih repromaterijala jer i oni u uslovima fiksnog kursa i inflacije postaju sve manje konkurentni. „Ovo izaziva ne samo smanjivanje ekonomske aktivnosti domaćih izvoznika, već i domaćih snabdijevača.“

Prilika za bolje plaćena radna mjesta

Ipak, rješenje vidi u investicijama u rast produktivnosti kroz kvalitetno obrazovanje radne snage i podizanje tehnološkog nivoa privrede uz otvaranje bolje plaćenih radnih mjesta.

Predsjednik Njemačko-srpske privredne komore Milan Grujić upravo ističe te potencijale, i navodi da kompanije iz sektora zelene tehnologije, logistike, IT-a i automatizacije razmatraju Srbiju ne samo kao proizvodnu bazu već kao regionalni razvojni centar.

„Interesovanje njemačkih kompanija mijenja karakter“, naglašava Grujić. „Postoji jasan signal da će se u narednim godinama ulagati u manje, tehnološki sofisticiranije projekte, sa većim fokusom na lokalni razvoj i inovacije. Drugim riječima, faza kvantiteta je završena – sada ulazimo u fazu kvaliteta njemačkih ulaganja u Srbiji.“

Za sada nije jasno kako će tržište rada izgledati narednih godina, ali za nekoliko hiljada radnika koji će ove godine ostati bez posla i primanja, slika nije dobra.

Jelena sa početka priče je upravo počela da radi na novom radnom mjestu. Ne zna šta je čeka, ali kaže da se osjeća odlično. Rad u fabrici za nju je bio ružno iskustvo kojem, kako kaže, ni fizički nije bila dorasla.