Zoran Arbutina (po agencijama)  [ DW ]

07. 11. 2025. 08:52

„Mi smo Crkva“ – njemački katolički laici bore se za reforme

Reformama u Rimokatoličkoj crkvi ne bave se samo katolkinje i katolici – Crkva je, s obzirom na svoju dvije hiljade dugu istoriju i veliku rasprostranjenost, globalni igrač. Jedni tu instituciju vide kao uštogljenu, zastarelu i muški dominiranu. Drugi pak misle da bi sve trebalo da ostane kako jeste, možda čak da postane i strože.

Organizacija „Mi smo Crkva“ već 30 godina vodi borbu za jasno definisane ciljeve: ukidanje obaveze svešteničkog celibata, pristup žena svešteničkoj službi, manje hijerarhije, više učestvovanja vjernika i manje fokusiranja na pitanja seksualnog morala. To je reformski paket koji potresa same temelje institucije.

Ali šta su donjele te tri decenije pritisaka, protesta, otvorenih pisama, peticija i intervjua? Crkvenopravno, priznaje Kristijan Vajsner iz njemačkog ogranka tog pokreta, nijedan od ključnih zahtjeva još nije ostvaren.

Crkveni pokret laika „Mi smo Crkva“ nastao je iz Crkvene narodne peticije pokrenute u Austriji 1995. godine i zalaže se za obnovu Rimokatoličke crkve na osnovu Drugog vatikanskog koncila (1962-1965), kao i za teološka istraživanja i pastoralnu praksu na toj osnovi.

Barem se razgovara

Uoči skupa povodom 30. godišnjice osnivanja, koji počinje ovog petka 7. novembra u Nirnbergu, Vajsner ipak ističe da je barem počelo da se razgovara. Postignuto je to da se intenzivno raspravlja o reformama u duhu Drugog vatikanskog koncila, a koje je već odavno trebalo sprovesti. Ali treba napomenuti da je do tog dijaloga došlo tek nakon 2010. kada je Crkvu potresao skandal sa seksualnim zlostavljanjem.

„Od kraja 2019. godine se konačno – iako veoma kasno – o našim reformskim temama ozbiljno raspravlja na ’Sinodalnom putu’ u Njemačkoj. To je reformni projekat Rimokatoličke crkve u Njemačkoj, pokrenut 2019. kao odgovor na seksualno zlostavljanje. Njega su biskupi pokrenuli zajedno sa Centralnim odborom njemačkih katolika (ZdK)“, podsjeća Vajsner. „’Sinodalni put’ donjeo je mnoge odluke od velikog značaja – a sada bi ih napokon trebalo sprovesti.“

„Sinodalni put“ je oblik zajedničkog traženja koraka prema obnovi i jačanju hrišćanskog svedočenja u kojem laici i biskupi ravnopravno učestvuju. Centralne teme uključuju moć i podjelu vlasti, seksualnu etiku, sveštenički život i ulogu žena u Crkvi.

Centralni odbor njemačkih katolika (ZdK) je tijelo koje predstavlja interese laika u Rimokatoličkoj crkvi u Njemačkoj i zalaže se za probleme katolika u javnoj sferi.

Njemačka biskupska konferencija i pokret „Mi smo Crkva“

Rimokatolička crkva, barem u Njemačkoj, pokret laika „Mi smo Crkva“ danas zaista uzima ozbiljno – što potvrđuju i reči predsjednika Njemačke biskupske konferencije (DBK), Georga Becinga povodom godišnjice: „Trideset godina ’Mi smo Crkva’ znači trideset godina kritičkog, ali konstruktivnog saputništva Crkve u Njemačkoj i naročito Biskupske konferencije. Taj put nije bio lak, ali je uvjek bio uz dijalog i zasnovan na međusobnom poštovanju. Organizacija je istrajala na svojim temama do danas. To zaslužuje poštovanje.“

Predsjednica Centralnog odbora njemačkih katolika, Irme Šteter-Karp, dodaje da joj je drago što postoji angažman pokreta „Mi smo Crkva“: „Odatle su veoma rano dolazili važni podsticaji koji i dalje čekaju svoje sprovođenje u Crkvi.“

Novi polet zahvaljujući papi Franji

Reformističke snage, naročito za vrijeme pape Franje, osjećale su vjetar u jedrima – njegovo interesovanje za izbjeglice i siromašne, kao i poziv na zaštitu okoline, savršeno su se podudarali s onim za šta se zalaže i „Mi smo Crkva“. Jer taj pokret smatra da bi, umjesto „parališuće opsednutosti seksualnim moralom“ koja odlikuje Crkvu, ona trebalo više da naglašava teme kao što su socijalna pravda i očuvanja stvorenog svijeta.

Ali šta je s ostalim pitanjima? Franja jeste doduše sazvao svetsku sinodu, ali konkretni efekti na svakodnevni život u Crkvi su izostali. Put do sveštenstva i dalje vodi kroz obavezni celibat, a ženama je i dalje zabranjeno da postanu čak i đakoni, dakle treći i najniži sveštenički red. Učešće vjernika u odlučivanju je ograničeno na – kako ironično primjećuju kritičari – „dogovor o broju torti za župno slavlje“.

A šta radi papa Lav?

U međuvremenu broj članova Crkve i novih sveštenika i dalje pada, a rovovi između tradicionalista i reformista postaju sve dublji. Još je neizvijesno u kojem će smjeru krenuti novi papa Lav XIV koji je izabran u maju.

Ipak, u pokretu „Mi smo Crkva“ nada ne posustaje – naprotiv. „Sve više biskupa zalaže se za ukidanje obaveznog celibata i za pristup žena svešteničkim službama“, kaže Vajsner. Naročito s izborom Franje 2013. godine prestale su razne „zabrane mišljenja i govora“. Novi papa, kako dodaje Vajsner, od početka se zauzeo za nastavak reformskog procesa koji je Franja započeo, „pa se s pravom nadamo da će se korak po korak sprovoditi i crkvenopravne promjene“.

Nove reformske grupe u zemlji

„Glas pokreta ’Mi smo Crkva’ danas se čuje“, kaže teolog i penzionisani profesor sa Univerziteta u Dortmundu, Norbert Mete. Duhovna i intelektualna klima u Rimokatoličkoj crkvi u poslednjih 30 godina znatno se promijenila – sada o mnogim temama može da se raspravlja slobodnije i otvorenije, bez straha od sankcija.

Koliko pokret ima pristalica u Njemačkoj – o tome se ne vodi evidencija. Namjerno se, kažu, izbjegava oblik klasičnih udruženja s članstvom, kako se ne bi stvarala konkurencija ZdK-u.

Ali, u Njemačkoj je u međuvremenu nastalo mnogo drugih reformskih grupa, jer želja za promjenom unutar Rimokatoličke crkve jača. A to se osjeća i van zemlje – mnoge te inicijative dobro su umrežene i na međunarodnom nivou.