Lucija Šulten  [ DW ]

25. 09. 2025. 09:59

Zbog mađarskih blokada – kraj jednoglasnog odlučivanja u EU?

Odlazak iz sale na „pauzu za kafu“, komplikovane pravne konstrukcije kako bi se iskoristile kamate od zamrznute ruske imovine, završne izjave šefova država i vlada bez mađarskog premijera Viktora Orbana – svi ti primjeri pokazuju na koje sve načine je Evropska unija neke odluke morala da donosi bez Mađarske ili mimo nje.

U spoljnoj i bezbjednosnoj politici to, međutim, postaje sve teže. Na primjer, 19. paket sankcija protiv Rusije koji je trenutno u fazi pregovora moraju da odobre sve članice Unije. Pa i u poreskoj politici, ili kada je riječ o pristupanju novih članica EU, jedna jedina država svojim vetom može da spriječi svaku odluku.

To „nije moralno pogrešno“, kaže za DW Nikolaj fon Ondarca iz njemačke Fondacije za nauku i politiku. Uostalom, tu je riječ o „ključnim oblastima nacionalnog suvereniteta“. Države ne žele da budu nadglasane onda kada su u pitanju njuhovi sopstveni interesi, objašnjava politikolog. Kod Njemačke je to, na primjer, slučaj kada je riječ o politici EU prema Izraelu.

Problemi nastaju, kako to navodi Fon Ondarca, zato što Mađarska često ne djeluje zbog same suštine pitanja, već koristi svoje pravo veta da „ucjenjuje“ druge članice po drugim pitanjima.

U žargonu EU, to se zove „taktički veto“. Orban često blokira odluke upravo kada je riječ o politici EU prema Ukrajini. Tako, na primjer, pomoć Ukrajini u iznosu od oko 6,6 milijardi evra iz Evropskog fonda za mir i dalje ne može da bude isplaćena. Budimpešta se takođe protivi i mogućem članstvu Ukrajine u EU, a kao razlog, između ostalog, navodi i strah da bi EU mogla da budu uvučena u rat sa Rusijom. Pa ipak, vlada Viktora Orbana na kraju je pristala na svih 18 do sada usvojenih paketa sankcija Rusiji.

Retko se dešava da neke druge članice primjenjuju tu taktiku, kaže Fon Ondarca. Kipar je, recimo, 2021. blokirao sankcije Belorusiji kako bi postigao oštriji pristup prema Turskoj.

Kakva su to „inovativna rešenja“?

Evropska unija ima ustavnopravni problem, rekao je danski ministar spoljnih poslova Lars Loke Rasmusen nedavno na neformalnom sastanku u Kopenhagenu: „Najsporiji brod u koloni određuje brzinu. Mi bi trebalo da pronađemo načine da se većinska pozicija u Evropi nametne.“ EU bi zato trebalo da traži „inovativna rešenja“.

Međutim, na tom sastanku održanom krajem avgusta nije razmatrano kako bi te metode rada mogle da izgledaju. To bi „definitivno“ trebalo da se uradi u narednim mjesecima, rekla je visoka predstavnica EU Kaja Kalas. Za Uniju je, kaže, tu riječ o „pitanju kredibiliteta“.

„Grupa prijatelja“ želi manje jedinstvo

Još 2023. godine je, na njemačku inicijativu, osnovana „Grupa prijatelja za poboljšano odlučivanje u okviru Zajedničke spoljne i bezbjednosne politike“. Prema podacima Savjeta EU, u njoj već učestvuje dvanaest država. Pored Njemačke, to su Belgija, Danska, Finska, Francuska, Italija, Luksemburg, Holandija, Rumunija, Slovenija, Španija i Švedska.

„Grupa prijatelja“ je, na primjer, predložila da se odluke o sankcijama, izjave o pitanjima ljudskih prava ili angažovanje civilnih misija donose kvalifikovanom većinom. Ona se postiže kad se za odluku izjasni najmanje 15 država-članica koje predstavljaju najmanje 65 odsto stanovništva EU. Ujedno bi trebalo da postoji neka vrsta „sigurnosne mreže“ za ključne nacionalne interese država-članica. Ali ovakvi predlozi bi, međutim, morali da budu odobreni od svih 27 šefova država i vlada EU.

Prema riječima jednog diplomate EU, neke države iz te grupe žele da prošire raspravu i na poresku politiku, kako bi i tamo ublažile princip jedinstva. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen se u govoru o stanju EU početkom septembra takođe zalagala za reformu procesa odlučivanja, kako bi se izbjegle blokade. Poručila je tako da bi EU u nekim oblastima trebalo da se oslobodi „okova jednoglasnosti“.

Promjena Ugovora EU je moguća – ali je malo vjerovatna

Još jedna mogućnost za ublažavanje principa jedinstva u EU jeste promjena Ugovora EU, na primjer u okviru pristupanja nove članice, kaže Fon Ondarca. Za to je takođe potrebna saglasnost svih 27 država-članica i zato njemački politikolog trenutno smatra da je takva saglasnost „politički malo vjerovatna“.

Ako bi članice, međutim, nastavile da šire svoju „grupu prijatelja“, mogle bi da izvrše veći pritisak na ostale države, kako bi većinska odluka kasnije bila sprovedena. Ipak, po riječima Fon Ondarca, Mađarskoj bi i ubuduće vjerovatno morala da se plati veoma visoka cijena kako bi ona predala moćno oruđe veta.

I u Briselu se „grupa prijatelja“ smatra sredstvom za vršenje pritiska, rekao je jedan diplomata EU za DW. Mađarska je sve više izolovana. Trenutno Evropska komisija radi na planu kako da se zamrznuta ruska imovina iskoristi za obnovu Ukrajine. Kako prenosi agencija Rojters, Komisija od samog starta traži načine da zaobiđe mađarski veto.