Iva Manojlović (Beograd)  [ DW ]

04. 08. 2025. 07:43

Srbija kuburi: Teško je naći dobrog majstora

Kada se Vanji (27) prvi put pokvario bojler, majstor je došao već sjutradan, iako je bio vikend. Ispostaviće se da je napravio više štete nego koristi.

Loše povezane žice na novom bojleru izazvale su dva kratka spoja, te se bojler na kraju zapalio. Bilo je potrebno još par intervencija i nekoliko nedjelja bez tople vode.

„Dobar majstor – zlata vrijedan“

Vanjin slučaj nije rijetkost. Iskustva velikog broja ljudi svjedoče o tome da je prave majstore sve teže naći. Uobičajeno je da se na krečenje ili zamjenu pločica u kupatilu čeka po barem mjesec dana.

Nacionalna službe za zapošljavanje i Privredna komora Srbije nisu odgovorile na upit DW o tome koliko zanatlija nedostaje u zemlji. Neki njihovi raniji podaci kažu da nedostaje najmanje 30.000 majstora svih profila.

To sugerišu i podaci sajta Poslovi Infostud, koji pokazuju da su među najtraženijim poslovima u prvoj polovini ove godine bili oni zanatski.

U pokušaju da obezbijede radnike, poslodavci su često nudili natprosječne plate, pa su zidari u prosjeku mogli da zarade 185.000 dinara, autolimari 162.000, a mehaničari oko 135.000 dinara.

Zašto ljudi beže od zanata?

Iako su plate natprosječne, a potražnja velika – radnika nema dovoljno.

„Godinama unazad svjedočimo padu interesovanja mladih za upis u tehnička i zanatska zanimanja, što dijelom dolazi iz uvjerenja da su ta zanimanja manje poželjna, kako u pogledu statusa, tako i u pogledu uslova rada“, kaže nam Miloš Turinski sa Infostuda.

„Roditelji često imaju odlučujuću ulogu u profesionalnom usmjeravanju svoje djece, a njihova očekivanja često nisu u skladu sa stvarnim potrebama tržišta“, objašnjava on.

Tome, napominje, doprinosi i izmijenjena demografska slika, jer broj učenika u srednjim školama opada, dok oni koji su već kvalifikovani često odlučuju da znanje i vještine unovče u inostranstvu.

„Na sve to se nadovezuje i promjena životnih ambicija – mladi teže poslovima koji nude fleksibilnost, rad na daljinu i ravnotežu između privatnog i poslovnog života, što su zahtjevi koje tradicionalna zanatska zanimanja teško mogu da ispune“, priča Turinski za DW i dodaje:

„Sve to zajedno čini da je broj raspoloživih zanatlija sve manji, i da se taj jaz iz godine u godinu produbljuje.“

Tračak nade

Iz Foruma srednjih stručnih škola pak kažu da je od prošle godine primetan porast interesovanja za ove škole, naročito u manjim gradovima, ali da je to i dalje nedovoljno za tržište.

Obrazovanje za poslove iz oblasti automobilske industrije, ugostiteljstva, turizma i zdravstvenih usluga sve je popularnije, ali je deficit i dalje prisutan na smjerovima poljoprivrede, kožarstva i građevinarstva, kaže Milorad Antić, predsjednik Foruma.

„Dualno obrazovanje nije dovoljno zaživjelo. Centri za obuku praktične nastave još se nisu otvorili, a nema ni dovoljno poslodavaca da bi obuka bila kvalitetna. Takođe, fali i propagiranje zanata kao struke u kojoj ste cijenjen i obrazovan radnik, a ne neko ko je stalno zamazanih ruku i odijela, što je uobičajena stereotipna slika“, ističe Antić.

Kakva je uloga države?

Ipak, nije samo obrazovni sistem kriv, smatra Dragan Todorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Beograda. Dio krivice je u nedostatku kontrolnih mehanizama koje država ima prilikom kontrole uslova rada.

„Prije nekoliko godina nam se dešavalo da su neke kompanije otpuštale naše radnike da bi zaposlile strane. Kad pošaljete takvu poruku domaćem stanovništvu, svako gleda gdje može da ode, i to najčešće preko. Država još uvijek nema kontrolne mehanizme da to sve proprati i onda smo u začaranom krugu“, ocjenjuje on.

„Mi ćemo uvijek moći da nađemo jeftinu radnu snagu i dovedemo ih iz Azije, Afrike. Ali graditi društvo na tim temeljima definitivno nije dobro. Šta imamo od toga što otvaramo radna mjesta, ako nam radnici odlaze iz zemlje?“, ističe Todorović za DW.

Simbioza države, radnika i poslodavaca

Sagovornici DW saglasni su da je početni korak vraćanje ugleda zanatima.

„To ne podrazumijeva samo bolju promociju, već i konkretne korake ka poboljšanju uslova rada, uvođenju savremenijih tehnologija u svakodnevni posao i većoj sigurnosti u zapošljavanju. Ako mladima pokažemo da zanatska zanimanja nisu poslednja opcija, već karijere koje nude stabilnost i dobar prihod, možda će i slika o njima početi da se mijenja“, smatra Miloš Turinski sa Infostuda.

On ističe da u pronalasku rješenje važnu ulogu ima država, i to kroz „stvaranje stimulativnog okruženja kroz subvencije, programe samozapošljavanja i jačanje infrastrukture stručnog obrazovanja“.

„A to je proces koji zahtijeva vrijeme, sistemske promjene i zajednički napor svih“, zaključuje Turinski za DW.