[ Pobjeda.me ]

Đukanović: Razlog za odbacivanje prijave je nepostojanje krivičnog djela

Da li smatram da je zastara krivičnih djela suštinski razlog odbacivanja krivične prijave MANS-a stare šest godina? Naravno, ne vjerujem. Razlog za odbacivanje je nepostojanje krivičnog djela. A pokretanje istražnog postupka je politikantski iskonstruisala osoba koja je svojevremeno imala potpisan ugovor sa EK koji je podsticao i veoma izdašno finansijski nagrađivao podnošenje krivičnih prijava protiv nosilaca javnih funkcija u Crnoj Gori - kazao je za Pobjedu bivši crnogorski predsjednik i premijer Milo Đukanović o zastari slučaja „Telekom“.

Nakon više od šest godina u Specijalnom državnom tužilaštvu, slučaj „Telekom“ je dobio epilog - specijalna tužiteljka Ana Perović-Vojinović odbacila je krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora protiv Đukanovića i njegove sestre sa obrazloženjem da je slučaj zastario. I dok politički oponenti prijete Anketnim odborom, Đukanoviću na pitanje Pobjede šta su to tužioci istraživali šest godina i iz kojih razloga nijesu preuzeli odgovornost da dovrše ovaj slučaj koji je bivšoj opoziciji, a sadašnjoj vlasti bio glavni adut godinama za političke napade, kaže da je u ovom predmetu bezmalo dvadeset godina sve rađeno na njegovu štetu.

- Pitanju, svakako, ima mjesta. Kao i sumnji, makar dijela javnosti. Na prvi pogled, da je neko uticajan ili obziran prema autoritetu dugogodišnjeg ranijeg Predsjednika i Premijera, tendencioznom pasivnošću doveo do zastarijevanja krivičnih djela obuhvaćenih krivičnom prijavom MANS-a protiv njega. Pa da na samom početku razočaram sve koje je površnost ili negativna emocija odvela u tom smjeru razmišljanja: sve što je u ovom predmetu urađeno tokom, ne samo šest, nego bezmalo 20 godina, rađeno je permanentno na moju štetu. Zaključno sa obrazloženjem da je krivična prijava protiv mene, moje sestre advokatice Ane Đukanović i još jednog broja građana odbačena zbog zastare. Ovo se najmanje odnosi na specijalnu tužiteljku Perović-Vojinović koja se vjerovatno odnedavno suočila sa ovim radnim zadatkom. Da li smatram da je zastara krivičnih djela suštinski razlog odbacivanja krivične prijave MANS-a stare šest godina? Naravno, ne vjerujem. Razlog za odbacivanje je nepostojanje krivičnog djela. A pokretanje postupka je politikantski iskonstruisala osoba koja je svojevremeno imala potpisan ugovor sa EK koji je podsticao i veoma izdašno finansijski nagrađivao podnošenje krivičnih prijava protiv nosilaca javnih funkcija u Crnoj Gori. Šta mislim o takvoj nakaradnoj, suštinski neokolonijalnoj i bahatoj praksi EU (i svih drugih, velikih i moćnih) prema državama poput balkanskih - bolje da vam ne govorim. Samo toliko: upravo zbog takve prakse makar posljednjih decenija, Zapadni Balkan je takav kakav je, a EU je tu gdje je: pod rastućim otvorenim ili latentnim terorom autoritarnih politika koje brutalno ruše doskora superiorni sistem evropskih vrijednosti. Za dokaze ove tvrdnje da ne idemo dalje od Ukrajine… i od vrednosno devastiranih društava našeg regiona - poručuje Đukanović.

Ističe da je nešto drugo važnije.

- Odluka ST je povod da jasnije osvijetlimo funkcionalnu sposobnost i odgovornost državnih institucija da zaštite vitalne nacionalne interese, od kojih je vladavina prava jedan od najvažnijih, a pravna sigurnost građana možda i najvažniji razlog postojanja svake države.

Dakle: je li Tužilaštvu Crne Gore stvarno falilo vremena da otkrije i procesuira krivična djela na koje je upućivala ne samo krivična prijava MANS-a iz 2019. nego i više prethodnih krivičnih prijava na istu temu, praktično tokom svih 20 godina od završene privatizacije Telekoma 2005. godine?

Naravno da nije. Ako se ne varam, centralna tema krivične prijave protiv mene kao Premijera bila je da li je Vlada imala pravo da donese odluku da iznosom od otprilike tri mil. eura podstakne manjinske akcionare Telekoma (privatizacione fondove i fizička lica) da i oni prodaju svoje udjele u ovoj kompaniji. Prethodno, na transparentnom međunarodnom tenderu Vlada je prodala državni paket vlasništva u kompaniji mađarskoj kompaniji MATAV, ćerki firmi njemačkog Dojč Telekoma za 114 mil. eura. Iz komunikacije sa novim većinskim vlasnikom znali smo za njegovu zainteresovanost da uveća svoja vlasnička prava kupovinom udjela manjinskih akcionara i izračunali da bi to izvjesno značilo priliv od još 40 mil. eura u platni promet Crne Gore. Prenijeli smo tu ideju nekim od manjinskih akcionara sa kojima smo imali kontakt. Shvatili smo da oni u tome vide svoj interes, ali da postoji rizik da taj dio posla izostane zbog, u suštini, minimalnog razlikovanja u cijeni između prodavaca i potencijalnog kupca. Vlada je, po meni, domaćinski odgovorno procijenila da od svog prihoda (114 mil. eura) odvoji potencijalno tri, suštinski, mislim da je potrošila manje od 2,5 mil. da bi Crna Gora dobila dodatnih 40 mil. eura. Ukupno, naša država je time prihodovala ne 114, nego oko 150 mil. eura. Kako rekoh, to je da ja znam ključna tačka „moje odgovornosti“ na koju ukazuje krivična prijava MANS-a i koja je nakon šest godina odbačena zbog zastare. Ovo podsjećanje je imalo za cilj da podstakne na razmišljanje: u čemu je zapravo problem? Zašto je bilo kom tužiocu trebalo šest godina da politikantski pamflet u formi krivične prijave baci u smeće i o tome obavijesti javnost? Ili da krivično-pravno procesuira onog ko je to zaslužio - poručuje Đukanović.

Prema njegovim riječima, problem je u nespremnosti jednog broja nosilaca državnih funkcija da donose na Ustavu i zakonima zasnovane odluke i da svojim profesionalnim i moralnim integritetom učvrste suverenost i autoritet države koju predstavljaju i vjeru građana u vladavinu prava u njoj.

- Zašto je to tako? Tek na ovu temu je bezbroj pretpostavki. Pomenuću samo tri. Čiji je zajednički imenitelj strah. I još ponešto.

Prvo, strah od neispunjenog očekivanja dijela javnosti. Često krvožedne. Koja je već čitajući i slušajući medije i dio civilnog sektora formirala svoj sud i odmjerila kaznu. I uplašena kalkulacija: bolje da ne iznevjerim očekivanja javnosti i time ne dospijem na naslovnice i ne budem u pretencioznim saopštenjima samozvane „sudske vlasti“ nego da učvrstim vjeru u snagu države. A o dostojanstvu neopravdano krivičnom prijavom napadnutog da i ne govorimo. Iako bi, da je sreće, to bio jedan od najvažnijih zadataka odgovorne države, posebno njenog pravosuđa.

Drugo, opet strah, nažalost mnogo učestaliji posljednjih godina da se država jedinstvenom odlučnošću vlasti, ustavno podijeljene, ali ujedinjene u prepoznavanju krucijalne opasnosti ne samo po evropsku budućnost nego i po sam opstanak države, odlučno odupre besprizornom pritisku velikosrpskog nacionalizma i njegove crkvene, političke i medijske posluge u našoj državi. U ovom slučaju ne samo strah, nego i svjesno i strašno služenje ideologiji najretrogradnijoj u Evropi poslije fašizma. Politika zasnovana na toj ideologiji koja prethodnih godina podržava rusku agresiju na Ukrajinu i koja u kontinuitetu, zaključno i ovih dana, bukvalno sve čini da pospješi novu veliku nesreću u Bosni, a koja je, kao što znamo odavno na prijekom nacionalističkom sudu izrekla kaznu najodgovornijem za „zločin“ obnove crnogorske nezavisnosti 2006. godine. I koja se ubi da permanentno zatrpava „svoju greškom odbjeglu provinciju“ raznim budalaštinama: od Telekoma, do „prvog miliona“ i Pandora papira. Džaba. Nema ponta u našoj vlasti da im se pošalje poruka da uzalud kojevitezaju i da naši državni organi efikasno i profesionalno rade svoj posao: optužuju ko je odgovoran, a odbacuju pamflete. Umjesto toga, kod nas zastarijeva. Da se niko ne naljuti. A valjda će i onaj kome zastari biti zadovoljan. Eto, poneko neće. Nego ima veća očekivanja od države. Ne za sebe, nego jednako za sve.

Treći je strah od „mentora demokratije“ u našem regionu. U ovom slučaju to nije bio beznačajan „argument“ hajkača, posebno medijskih. Bespogovorno presudan „argument“ moje krivice bila je izjava nekadašnje diplomatske predstavnice države, našeg važnog partnera. Koja nikad ne griješi i sa kojom se nije pametno konfrontirati. No, za nevolju jedan broj nas je imao priliku da pročita mišljenje američke komisije za berzansko poslovanje i da se osvjedoči da se njena ocjena o koruptivnosti privatizacionog aranžmana odnosila na privatizaciju Telekoma Makedonije, ne i Crne Gore.

Elem, šta god da je u pitanju, ovi ili neki slični razlozi su realnije objašnjenje za zastarijevanje nego nedostatak vremena za profesionalnu i efikasnu istragu. Ali ni to nije najvažnije. Plašim se da zbog ovakvog deficita integriteta i profesionalizma mnogi ljudi u našoj državi bivaju uskraćeni za svoje najvrednije dobro - slobodu i dostojanstvo; mnogi ljudi bespotrebno čame u pritvoru i mnogi od njih će nakon oslobađajućih presuda naplatiti milionske iznose iz državnog budžeta, a da to ni po prstu neće dotaći donosioce pogrešnih odluka; Crna Gora će sve dublje tonuti u bezdan provincije izgubljenog suvereniteta kojom upravljaju domaće ili inostrane, neprijateljske i negatorske ili partnerske interesne grupe. Možda ćemo, zahvaljujući geopolitičkim razlozima jednog dana i ući u EU, ali izvjesno, svakog dana ćemo ovakvom praksom, ako je ne budemo mijenjali, sve manje bivati država koja odgovorno vrši svoje funkcije, prije svega, zaštite prava svakog svog građanina - zaključuje Đukanović.