Kristof Štrak  [ DW ]

24. 07. 2025. 13:21

Njemačka mijenja stav prema Izraelu?

„Rat u Gazi mora odmah da se okonča.“ To je zaključak zajedničke deklaracije više od 25 država, koja je izazvala međunarodnu pažnju. U njoj se strane u sukobu pozivaju da se dogovore o „trenutnom, bezuslovnom i trajnom prekidu vatre“, i pozivaju na poštovanje međunarodnog humanitarnog prava.

Među tih 25 država potpisnica deklaracije su Francuska, Danska i Velika Britanija, ali ne i Sjedinjene Američke Države i Njemačka. I to uprkos činjenici da je od preuzimanja dužnosti početkom maja, njemački kancelar Fridrih Merc (CDU) više puta kritikovao izraelske akcije, kako u Pojasu Gaze, tako i na Zapadnoj obali.

Merc je takođe izričito naveo razlike u mišljenjima s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. „Takođe jasno i nedvosmisleno navodimo šta je neprihvatljivo, a ono što se trenutno tamo dešava više nije prihvatljivo“, rekao je kancelar prije nekoliko dana na tradicionalnoj ljetnjoj konferenciji za novinare.

Holokaust i odgovornost prema Izraelu

Kako objasniti taj poseban odnos Njemačke prema Izraelu? Radi se o političkom odnosu njemačke kontinuirane odgovornosti za Izrael u svijetlu istrebljenja šest miliona Jevreja tokom nacističke Njemačke – masovnog ubistva koje su tek Saveznici zaustavili svojom pobjedom nad Hitlerom 1945. godine.

„Postojanje i bezbjednost države Izrael jesu i ostaju naš državni rezon“, rekao je i demohrišćanski kancelar Merc u svom prvom vladinom saopštenju 14. maja 2025. Pritom se osvrnuo na 7. oktobar 2023. i, kako je rekao, na „varvarski“, teroristički napad Hamasa na Izrael. „Želio bih s ove tačke da poručim našim izraelskim prijateljima: nepokolebljivo stojimo uz Izrael.“

Merc u tom stavu nije usamljen. Njegov prethodnik Olaf Šolc (SPD) naglasio je u Jerusalimu 2022. da „svaka njemačka vlada“, od masovnog ubistva Jevreja, ima „trajnu odgovornost za bezbjednost države Izrael i zaštitu jevrejskog života“.

„Trajna odgovornost“ i „državni razlozi“... Odnos Njemačke s Izraelom je poseban. Danas se često opisuje kao „čudo“ to što su obje države uopšte uspostavile pune diplomatske odnose 1965. Mlada država Izrael u početku je željela da održava strogu distancu od „zemlje ubica“. A u poslijeratnoj Njemačkoj mnogi bivši nacisti igrali su važne političke uloge.

Približavanju su prethodili sporazumi o njemačkim isplatama i dobrovoljna obaveza povraćaja imovine, takozvani Luksemburški sporazum iz 1952. Ali prije svega, to je bilo zbližavanje konkretnih ljudi. David Ben-Gurion (1886–1973), legendarni prvi izraelski premijer, rano se zalagao za pogled na „drugu Njemačku“. Ben-Gurion i prvi njemački kancelar Konrad Adenauer (1876–1967) sreli su se samo dva puta – 1960. i 1966. Ipak, oba državnika djelovala su kao udaljeni prijatelji.

Od Bergen-Belsena do Berlina i Bona

Potpuna obnova diplomatskih odnosa 1965. godine bila je praćena brojnim zvaničnim posjetama. Vili Brant bio je prvi njemački kancelar koji je otputovao u Izrael u petodnevnu državnu posjetu u junu 1973. Jicak Rabin stigao je u Njemačku kao izraelski premijer u julu 1975. – i svoju posjetu započeo u bivšem koncentracionom logoru Bergen-Belsen. Zatim je krenuo ka Berlinu i Bonu. Treba reći da nijedan istočnonjemački šef vlade ili ministar nikada nije posjetio Izrael. DDR je, kao i SFR Jugoslavija, gajio bliske odnose sa PLO.

Angela Merkel (CDU), kancelarka od 2005. do 2021, posjetila je Izrael ukupno osam puta – češće nego svi ostali njemački kancelari zajedno. Godine 2008. postala je prva strana šefica vlade kojoj je ikada bilo dozvoljeno da govori u Knesetu, izraelskom parlamentu. Govorila je na njemačkom, jeziku počinilaca.

„Svaka savezna vlada i svaki kancelar prije mene bili su posvećeni posebnoj istorijskoj odgovornosti Njemačke za bezbjednost Izraela. Ta istorijska odgovornost Njemačke dio je državnog rezona moje zemlje. To znači da za mene, kao njemačku kancelarku, bezbjednost Izraela nikada nije predmet pregovora“, rekla je tada Merkel.

Usput, izraelski opozicioni lider u to vrijeme bio je Benjamin Netanjahu, koji je kritikovao Merkel, jer je govor održala na njemačkom jeziku.

Njen govor o njemačkom „državnom rezonu“ otada je postao česta referentna tačka kada je riječ o definisanju njemačko-izraelskih odnosa. Ona nije izmislila taj termin, niti ga je prva politički upotrebila, ali ga je snažno postavila u kontekst.

Možda se ta fraza tako često citira i zato što su konkretni bilateralni odnosi postali sve komplikovaniji. Na primjer, od 2008. do 2018. održano je sedam takozvanih međuvladinih konsultacija između dvije zemlje, u Jerusalimu ili Berlinu: veliki sastanci sa svim članovima kabineta – to je politički mehanizam koji se koristi samo s bliskim partnerima, uglavnom unutar EU.

Ali od tada se ništa nije dogodilo. Izraelu smeta njemačko insistiranje na rješenju s dvije države, tj. zasebnoj palestinskoj državi, i odbacuje njemačke kritike ilegalne izgradnje naselja na okupiranim teritorijama. Njemačka kritikuje i učešće ekstremno desničarskih stranaka u Netanjahuovoj vladi.

 

Porast antisemitizma

U isto vrijeme, njemački političari nisu u stanju da suzbiju antisemitizam u zemlji.

Teroristički napad Hamasa na Izrael, u kojem je poginulo više od 1.200 ljudi, a stotine civila oteto, doveo je do brojnih izraza solidarnosti i posjeta njemačkih političara Izraelu nakon 7. oktobra 2023. Izraelske i američke akcije protiv Irana, koji želi da napravi nuklearnu bombu, takođe su naišle na odobravanje. Prema Mercu, Izrael obavlja „prljav posao“ za Zapad.

Rođaci još uvijek otetih izraelskih talaca redovno dolaze u Berlin. Ipak, mnogi u Njemačkoj sada traže snažnije reakcije njemačkih političara s obzirom na strašne slike i desetine hiljada mrtvih u Gazi.

Oštrije kritike iz Berlina, ali još uvijek bez sankcija

„Način na koji se izraelska vojska tamo ponaša je neprihvatljiv“, rekao je kancelar Merc početkom nedjelje komentarišući situaciju u Gazi. Otkako je preuzeo dužnost, više puta je izrazio takve kritike. Ali, prema riječima vladinog portparola, njemačka vlada ne smatra izraelske akcije u Pojasu Gaze genocidom. Ona takođe sprječava sankcije EU protiv Izraela. I ne zahtijeva direktno primirje od Izraela ili strana u sukobu.

Sada je zajednička deklaracija više od 25 država dala dodatni zamajac njemačkoj raspravi. Njemačka vlada nije se pridružila pozivu – ali se političari SPD-a zalažu za taj korak. I dok kancelar Merc i portparol vlade Štefan Kornelijus naglašavaju jedinstvo koalicione demohrišćansko-socijaldemokratske vlade po pitanju Izraela, poslanička grupa SPD-a u Bundestagu pozvala je na potpisivanje te deklaracije. Ministarka za razvojnu pomoć, Rim Alabali Radovan (SPD), podržava potpisivanje, kao i ostale istaknute socijaldemokrate.

„Ako se međunarodno pravo sistematski krši, to mora imati posljedice“, ocijenio je šef poslaničke grupe SPD-a Matijas Mirš na Iksu i dodao: „Izgladnjela djeca, uništena infrastruktura, napadi na one koji traže pomoć – to je u suprotnosti sa svime što štiti međunarodno humanitarno pravo.“

A novi generalni sekretar SPD-a, Tim Klisendorf, to je izričito povezao s posebnom obavezom Njemačke. „Ako sada kritikujemo izraelsku vladu koja, po našem mišljenju, krši međunarodno pravo, to ne znači da se opraštamo od saradnje s Izraelom i državom“, rekao je na TV Veltu.

Nakon poziva poslaničke grupe SPD-a uslijedio je signal iz Ministarstva spoljnih poslova, kojim upravlja CDU. Nedjeljnik Špigel izvještava o grupi od 130, uglavnom mlađih njemačkih diplomata, uključujući i desetak bivših ambasadora, koji u otvorenom pismu pozivaju na oštrije kritike izraelske vlade i preduzimanje konkretnih koraka. Ti predlozi kreću se od promjene kursa u vezi s njemačkim izvozom oružja Izraelu, preko ekonomskih sankcija protiv izraelskih naselja na okupiranim teritorijama, pa sve do priznavanja demokratski legitimne palestinske države. „Vrijeme je za delovanje“, zaključuju diplomate svoje pismo.