Sara Štefen  [ DW ]

24. 07. 2025. 07:50

Planeta Zemlja od danas ulazi u ekološki minus

Ovaj dan, koji se obilježava svake godine, u 2025. dolazi nedelju ranije u odnosu na prošlu godinu. Glavni razlog je što okeani mogu da apsorbuju manje CO₂ nego što se ranije pretpostavljalo.

Prekomjerno trošimo prirodne resurse, mnogo brže nego što se oni mogu obnoviti, a to se ogleda u krčenju šuma, gubitku biodiverziteta i nakupljanju emisija ugljen-dioksida u atmosferi. Taj trend započeo je još početkom 1970-ih.

Matis Vakernagel, suosnivač organizacije Global Footprint Network, izjavio je za DW da prekomjerno korišćenje resursa na Zemlji pokreće mnoge „ekološke probleme“. To znači da je njihovo uobičajeno, redovno korišćenje veće nego sposobnost planete da ih obnovi. A to ima kumulativni efekat.

„Čak i ako zadržimo isti nivo trošenja resursa, mi ćemo povećavati ekološki dug“, tvrdi Vakernagel, dodajući da se taj dug može mjeriti.

Prekomjerna potrošnja kao globalni problem

Katar, Luksemburg i Singapur su među prvim zemljama koje su još u februaru premašile svoje godišnje kapacitete. SAD je bila odmah iza njih.

Kada bi svi na svijetu trošili resurse kao stanovnici Sjedinjenih Država, oni bi bili iscrpljeni do 13. marta. Kad bi trošili kao Njemačka i Poljska onda 3. maja, kao Kina i Španija 23. maja, a kada bi ih koristili kao Južnoafrička Republika, bili bi potrošeni 2. jula.

Vakernagel navodi da „visok BDP obično vodi većoj potrošnji resursa“, ali da to nije jedini faktor.

Katar, sa pustinjskom klimom, malo padavina i veoma toplim, vlažnim ljetima, u velikoj mjeri se oslanja na klimatizaciju, koju pokreće energija iz fosilnih goriva.

„Fosilna goriva su im lako dostupna, pa je njihova upotreba jeftina, ali ima ogroman ekološki otisak“, kaže taj ekspert i dodaje da Katar koristi mnogo resursa i za energetski intenzivan proces desalinizacije morske vode.

S druge strane, Urugvaj neće premašiti svoje kapacitete sve do 17. decembra i uspješno se preusmjerio na obnovljive izvore energije, oslanjajući se uglavnom na hidroenergiju, vjetar i biomasu.

Živjeti u granicama onoga što planeta može obnoviti

Tu su i zemlje koje ostaju unutar granica kapaciteta planete, kao što su Indija, Kenija i Nigerija. Da bi cio svijet ostao unutar održivih granica, ekološki otisak po osobi morao bi biti jednak dostupnom biokapacitetu po osobi, koji trenutno iznosi oko 1,5 globalnih hektara.

Biokapacitet se definiše kao površina kopna i mora koja daje resurse poput hrane i drveta, objedinjuje urbanu infrastrukturu i apsorbuje višak CO₂. To je, dakle, sposobnost ekosistema da proizvodi korisne biološke materije i apsorbuje štetni otpad, poput CO₂. Sve što prelazi taj nivo, znači prekomjernu eksploataciju resursa.

Decenije prekomjerne potrošnje ostavljaju posljedice

Vakernagel kaže da koristimo resurse „daleko više nego što ih Zemlja može regenerisati“, ali da kolektivno vjerujemo da je to što radimo u redu. „Zavaravamo sami sebe.“

Pol Šrivastava, kopredsjednik trusta mozgova „Rimski klub“, kaže da je vrijeme da promijenimo način razumijevanja ekonomije. „Moramo preći iz ekstraktivnog i eksploatatorskog načina razmišljanja ka regenerativnom“, kaže on za DW.

„Rudarstvo je ekstrakcija (vađenje, izvlačenje). Nafta je vid ekstrakcije. Kad je jednom izvadimo iz zemlje, ne vraćamo ništa u nju“, dodao je.

Vakernagel naglašava da se ne radi o tome čega se moramo odreći, već kako da se pripremimo za budućnost i shvatimo šta će tada imati vrijednost.

Umjesto da prilagodimo ekonomiju kako bismo smanjili prekomjernu potrošnju resursa, ljudi pokušavaju „istisnuti i posljednju kap iz tube paste“, upozorava Vakernagel.

„U Sjedinjenim Državama, gdje živim, mnoge važne teme na proteklim izborima odnosile su se na prekomjernu potrošnju – na primjer, strah da neće biti dovoljno energije.“ Ipak, vlada nije riješila problem, već je nastavila sa politikom „bušiti više rupa i izvlačiti još više fosilnih goriva“ iz zemlje.

Kako pomjeriti Dan ekološkog duga?

Organizacija Global Footprint Network predstavila je niz rješenja u pet ključnih oblasti kako bi se Dan ekološkog duga pomjerio unazad.

Energetski sektor je daleko najveći faktor: Uvođenje cijene za emisije CO₂, koja bi odražavala njegovu pravu cijenu, pomjerilo bi ekološki dug za 63 dana.

Pametni gradovi s integrisanim transportnim sistemima, naprednim upravljanjem energijom i senzorima koji regulišu potrošnju energije u zgradama, mogli bi dodati još 29 dana.

Zamjena termoelektrana na ugalj i gas obnovljivim izvorima energije kao što su sunce i vjetar, te proizvodnja 75 odsto električne energije iz izvora sa niskim stepenom CO₂-emisija, napravila bi uštedu i pomjeranje ekološkog duga unazad za još 26 dana.

Prepoloviti bacanje, odnosno rasipanje hrane donijelo bi dodatnih 13 dana, dok bi zamjena 50 odsto globalne potrošnje mesa biljnim alternativama dovela do uštede od još sedam dana – samo na osnovu emisija CO₂ i korišćenja obradivih površina. Samo jedan dan odustajanja od mesa nedjeljno značio bi još dva dana uštede.

„Jak interes da se zadrži postojeći sistem“

„Postoje jaki interesi da se zadrži postojeći sistem“, posebno kada je riječ o fosilnim gorivima“, ukazuje Šrivastava.

On smatra da s obzirom na to da individualne promjene – na nivou pojedinca, poput manje konzumacije mesa, vožnje biciklom umjesto automobila i ljetovanja na bližoj destinaciji – imaju manji uticaj, birači imaju moć da traže sistemske promjene.

„Možemo uticati na one koji imaju moć“, ističe Šrivastava, pozivajući na miroljubive proteste i podršku lokalnim političarima koji imaju ekološku viziju.

„Prekomjerna potrošnja resursa je drugi najveći rizik s kojim se čovječanstvo suočava u ovom vijeku“, zaključuje Vakernagel. „A najveći rizik je – da ne reagujemo.“