Tim Šauenberg  [ DW ]

27. 06. 2025. 07:36

Ljetnja žega: Svakom gradu treba „šerif za vrućine“

Šta povezuje Atinu, Daku, Fritaun i Santjago de Čile? Svi ti gradovi pokušavaju da se zaštite od sve ekstremnijih vrućina, a tome im pomažu tzv. Chief Heat Officers. To su gradski službenici – ili kako to ponegdje zovu: „šerifi“ za zaštitu od vrućina.

Oni pomažu lokalnim vlastima u analizi situacije na terenu, izradi planova akcije i sprovođenju zaštitnih mjera. To uključuje, na primjer, planiranje hladnijih trotoara i krovova, ali i strategije za hitne slučajeve. U gradu Fritaunu u Sijera Leoneu, službenici za vrućine učestvuju u pošumljavanju gradskih površina, jer one pomažu da grad dobije hlad. Putem aplikacije povezuju se ljudi koji se brinu o gradskim stablima i za to dobijaju novčanu naknadu.

Reagovati prije nego što vrućina stigne

Američki trust mozgova Atlantski savjet pokrenuo je 2021. koncept imenovanja gradskih službenika, odnosno „šerifa“ za zaštitu od vrućina. Prema njihovim procjenama, do 2050. godine čak 3,5 milijardi ljudi biće pogođeno ekstremnom toplotom. Polovina njih u urbanim sredinama.

Zato bi gradovi trebalo ozbiljno da se pripreme, kaže Eleni Mirivili, ekspertkinja za vrućine iz Centra za klimatsku otpornost pri organizaciji Atlanskom savjetu i bivša službenica za vrućinu u Atini.

„Obično se problem vrućine rješava tek kad dođe do velike krize – toplotnog talasa, požara ili suše. A kada to prođe, sve se zaboravi“, kaže Mirivili.

Zadatak službenika za vrućinu nije samo da pripremi grad na takve situacije i zaštiti posebno ugrožene grupe, već i da pomogne svim relevantnim institucijama da razviju dugoročne planove za rashlađivanje gradova.

Vrućine se moraju uzimati u obzir još prilikom planiranja ulica, trgova i zgrada – dakle u svim važnim političkim odlukama. To je, kaže Mirivili, najteži dio posla.

„Ne mogu da kažem da mi je to u Atini u potpunosti uspjelo“, priznaje iskreno. „Ali, uspjela sam da promijenim dotadašnji način razmišljanja i ljudi sada shvataju da je vrućina ozbiljna prijetnja zdravlju, ekonomiji i društvu“, kaže Mirivili koja je za ta pitanja bila zadužena u glavnom gradu Grčke od 2021. do 2023. godine.

Svakom gradu treba službenik za vrućinu

Atlantski savjet do sada je podržao osnivanje osam takvih službenika širom svijeta. Ideja se sve više širi, kaže Mirivili. „Ako gradonačelnik prepozna važnost tog problema, službenici za zaštitu od vrućine mogu da učine čuda – da pronađu budžet, koordiniraju između različitih odjeljenja i zaista da pokrenu stvari.“

U SAD, Keniji i gradovima poput Londona, Ženeve i Pariza, koncept je već zaživio. Indija je čak usvojila zakon kojim se svakoj tamošnjoj saveznoj državi nalaže da imenuje službenika za vrućinu. To je, prema riječima Eleni Mirivili, itekako opravdano.

Broj dana s ekstremnim vrućinama dramatično raste

Između maja 2024. i maja 2025, oko četiri milijarde ljudi – pola svjetske populacije – doživjelo je najmanje 30 dodatnih dana ekstremne vrućine. To pokazuje izvještaj više institucija, uključujući i Crveni krst. U 195 od 247 analiziranih zemalja i regiona, zbog globalnog zagrijavanja broj takvih dana se, u najmanju ruku, udvostručio.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), godišnje oko pola miliona ljudi umire od posljedica toplotnih udara. Većina ih živi u Aziji, ali i u Evropi, naročito jugoistočnoj, 2024. zabilježena je druga najtoplija godina od početka mjerenja.

U Njemačkoj i širom EU broj starijih osoba – koji su posebno ugrožene – raste. Njemačka Alijansa za klimatske promjene i zdravlje (KLUG), koja okuplja 100 organizacija, upozorava da je ta kategorija ljudi najugroženija.

„Svaki dodatni djelić stepena rasta temperature povećava rizik za naše živote, ekonomiju i planetu“, upozorila je u aprilu generalna sekretarka SZO Selest Saulo, predstavljajući izvještaj o stanju klime u Evropi.

Gradovi koji djeluju

Grad Finiks (Arizona, SAD) formirao je šestočlani tim koji se bavi isključivo zaštitom od vrućina. Tokom ljeta su na raspolaganju hitni smještaji za rashlađivanje, kao i centri i stanice s pitkom vodom. U Barseloni se za to koriste i muzeji i biblioteke, kao mjesta za odmor i rashlađivanje.

U Njemačkoj gradovi kao što su Keln i Frajburg već imaju prve akcione planove, informativne kampanje i mjere za zaštitu ugroženih grupa. Takođe se uvode sistemi ranog upozoravanja i pojačano ozelenjavanje gradskih „vrućih tačaka“.

U Frajburgu se fokus stavlja na zelene površine i brzo dostupnu hladovinu. Keln je proširio sjenila na javnim zgradama, a Evangelistička crkva u Njemačkoj ponudila je crkve kao rashladna skloništa.

U švajcarskom Bazelu se, umjesto velikih građevinskih projekata, koristi mobilno zelenilo. Grad planira uklanjanje betonskih površina i njihovu zamjenu zelenim.

Poziv za sistemsko djelovanje

Ipak, prema Alijansi za klimatske promjene i zdravlje, Njemačka znatno zaostaje kada je riječ o sveobuhvatnoj zaštiti od vrućina. „Vrućina je najveći zdravstveni rizik uzrokovan klimatskom krizom u Njemačkoj“, upozoreno je početkom juna u Berlinu.

Predsjednik Njemačke ljekarske komore Klaus Rajnhart naglasio je: „Toplotni talasi postaju češći, duži i intenzivniji. Na to društvo mora da se pripremi. Vrućina pogađa sve, bez obzira na godine ili zdravstveno stanje.“

„Mi kao društvo još nismo shvatili kada i koliko vrućina postaje opasna“, dodaje predsjednik Alijanse za klimatske promjene Martin Herman. U Njemačkoj, kaže on, od vrućine umre više ljudi nego u saobraćajnim nesrećama. Zbog toga traži obaveznu primenu mjera zaštite na lokalnom nivou i veću finansijsku i kadrovsku podršku.

Njemački Savezni institut za javno zdravlje nedavno je otvorio novi onlajn-portal s praktičnim savjetima za ponašanje tokom vrućina – izbjegavanje izlaska u podne, provjeru lijekova, te provjetravanje prostorija samo kad je napolju hladnije nego unutra.

Predsjednik Alijanse KLUG, Herman, zaključuje: „Vidimo mnogo dobrih pojedinačnih projekata, ali je problem primijeniti ih širom zemlje. Vrijeme je da se sve to konačno sprovede.“

A grčka ekspertkinja Eleni Mirivili upozorava: „Vrućina koju sada osjećamo nije ništa u poređenju s onim što nas tek čeka. Biće mnogo opasnije, a ljudi toga još nisu svjesni. Zato je rad na rješenjima sada važniji nego ikad.“