Srećko Matić (Brisel)  [ DW ]

16. 05. 2025. 07:27

Konstance Icel: Šokirana sam nasiljem nad studentima u Srbiji

Tokom ovonedjeljne posjete srpskih studentkinja i studenata institucijama Evropske unije, u Briselu je u srijedu (14. maj) u Kući evropske istorije održana tribina na kojoj su oni govorili o trenutnoj situaciji u svojoj zemlji, kao i o svojoj, kako je nazivaju, borbi za „bolju i pravedniju Srbiju“. Mladi trkači odgovarali su i na pitanja posjetilaca tribine o tome s kakvim se problemima suočavaju i kako dalje namjeravaju da se zalažu za ispunjavanje svojih zahtjeva.

Srpski studenti tom prilikom su prikazali i neke od najbrutalnijih scena napada na demonstrante u blokadama proteklih mjeseci, poput gaženja studentkinja i studenata automobilima.

Upravo u @HistoriaEuropa u Briselu — tribina na kojoj studenti trkači govore o situaciji u Srbiji i njihovim akcijama u zadnjih pola godine. Apsolutni šok i tišina u publici nakon što su prikazali scene brutalnih napada na mirne demonstrante na ulicama u Srbiji. pic.twitter.com/a8KIxlMQ72

— Srećko Matić (@srecko_matic) May 14, 2025

Domaćica tribina bila je dr Konstance Icel, direktorka Evropske kuće istorije. Nakon izlaganja studenata, s tom njemačkom istoričarkom umjetnosti, koja od 2017. vodi briselski muzej posvećen evropskoj istoriji, razgovarali smo o značaju angažmana civilnog društva u evropskim demokratijama.

DW: Gospođo Icel, Vi ste danas ugostili predstavnike studentskog pokreta iz Srbije. Šta znate o njima, odnosno o protestu koji organizuju već pola godine?

Konstance Icel: Još sam impresioniran onim što sam čula. Ovi mladi ljudi su me veoma dirnuli, mladi koji su trčali sve do Brisela kako bi se borili za demokratiju, transparentnost, za njihova prava i za slobodu izražavanja mišljenja.

Šta su Vam oni rekli o cilju svoje borbe? Za šta se oni tačno bore?

Mladi iz Srbije ispričali su nam da se bore za svoju budućnost. A baš u našem muzeju ovdje u Briselu mi tematizujemo brojne pokrete mladih ljudi u posljednja dva vijeka. Radi se o pokretima koji su promijenili tok evropske istorije.

O kakvim se pokretima radilo?

To nisu bili samo studentski pokreti. U načelu se radi o pokretima civilnog društva koji su uticali na razvoj evropske istorije. U muzeju tako prikazujemo i revoluciju iz 1848, borbu za demokratiju i ljudska prava koja se vodila u raznim zemljama, bavimo se i pokretom sufražetkinja, odnosno borbu žena za pravom glasa, i naravno studentski pokret 1968. Posebno važnu ulogu u našem muzeju ima naravno 1989. godina, odnosno mirne revolucije u većini zemalja, s izuzetkom Rumunije.

Studenti koji su 16 dana trčali od Novog Sada do Brisela danas su održali tribinu u Kući evropske istorije. Na početku događaja, prisutne je pozdravila direktorka muzeja, Konstanca Icel, nakon čega su uvodna obraćanja imali studenti Marija Mladenović, Uroš Obradović, Aleksa… pic.twitter.com/srxlfOIvSd

— DW Balkan BHS (@dw_balkan) May 14, 2025

Ne postoji unaprijed definisana Evropa

Koliko je u ovim današnjem vremenima, u kojima jačaju autoritarne tendencije, pa i u samoj Evropskoj uniji, važan taj angažman civilnog društva, u ovom slučaju mladih u Srbiji?

Ono što mi možemo da pokažemo u okviru naših izložbi, jesu ljudi koji čine Evropu. Ne postoji nikakva unaprijed definisana Evropa. Evropa raste i nastaje kroz ideje ili vizije koje ljudi imaju o njoj. To je na primjer bio pokret otpora u Drugom svjetskom ratu.

Potrebne su nam dakle ideje, potreban nam je angažman. U ovom slučaju kod srpskih studenata vidimo da je taj angažman i fizičke prirode, oni se u tome čak angažuju i koriste sopstvena tijela, svoja srca i svoj razum, sve za Evropu. I divno je kada to stiže od strane civilnog društva. A uticaj takvih pokreta na evropsku istoriju možete razgledati i u našem muzeju.

Studentkinje i studenti u Srbiji kažu da se bore protiv korupcije, nepravde, za slobodu i demokratiju. Na tribini u Vašem muzeju u Briselu prikazali su i snimke nasilja nad mirnim demonstrantima tokom blokada u Srbiji. Na primjer gaženje studenata automobilima, što je srpsko pravosuđe kategorizovalo kao pokušaj ubistva. Kako ste se osjećali dok ste gledali te scene?

To je naravno bilo ekstremno šokantno. Ono što vidimo i što smo mogli danas da čujemo od studentkinja i studenata, jeste da se tu radi o osnovnim ljudskim pravima. Radi se o pravu na život, pravu na slobodno izražavanje mišljenja, pravu da se može čuti šta oni kažu, tu se radi o slobodi medija. Mi smo upravo vidjeli kako su se ljudski životi dovodili u opasnost. To je neprihvatljivo. Ja sam još uvijek šokirana onim što smo upravo vidjeli.

Ekstremno šokantno – tako direktorka @HistoriaEuropa Konstance Icel opisuje video-snimke nasilja nad mirnim demonstrantima tokom blokada u Srbiji koje su studenti prikazali u Briselu.
Kompletan intervju 👇👇👇 https://t.co/VkqCrqH9XA pic.twitter.com/rIHn8fkPqs

— DW Balkan BHS (@dw_balkan) May 16, 2025

Pitanje izbora

I šta mislite o njihovom angažmanu za, kako oni to kažu, bolju i pravedniju Srbiju, s obzirom na opasnosti i pritiske kojima su izloženi?

Mi im se veoma divimo zbog hrabrosti koju pokazuju studenti. Oni doslovno preuzimaju odgovornost za svoju budućnost. A to čine i kada idu na fakultet, ali i kada kažu kako oni zamišljaju Evropu budućnosti, odnosno budućnost svoje zemlje. Veoma sam impresionirana time. Nedostaju mi riječi da opišem koliko su hrabri. Ti studenti nam, osim toga, daju i nadu. Oni pokazuju da se za prava treba i mora boriti.

Rudi Dučke, vođa studentskog pokreta u Njemačkoj 1968, govorio je o „dugom maršu kroz institucije“, čime je, pojednostavljeno govoreći, htio da poruči da se radikalne promjene u vlasti i institucijama mogu sprovesti samo ako se postane dio vlasti. Da li to znači da studenti ili aktivisti moraju nužno da postanu akteri na političkoj sceni, na primjer da izađu na izbore? Ili za svoje ciljeve mogu da se bore i na drugačiji način?

Postoje razna demokratska sredstva za postizanje određenih političkih ciljeva. Vidimo da se stalno formiraju neke nove stranke. Neke od njih nastaju na temeljima pokreta civilnog društva, ili se radi o akterima civilnog društva koji ulaze u neke stranke ili institucije. U Njemačkoj smo imali brojne takve primjere, poput Joške Fišera.

Ali, to nije jedina mogućnost. Postoje i brojne druge opcije za aktivno bavljenje politikom. Ovdje (kod studenata iz Srbije, prim.red.) vidimo jedan oblik protesta koji će, nadam se, biti uspješan. Jedno ne isključuje drugo.