Monika Sjeradska  [ DW ]

30. 04. 2025. 09:59

Poljska: Na sudu jer su pomagali ilegalnim migrantima

Ispred zgrade suda u gradu Bjalistoku, na sjeveru Poljske, tog aprilskog jutra okupilo se oko stotinu demonstranata. Oni su željeli da izraze solidarnost s grupom od pet osoba koje su pomagale izbjeglicama, a protiv kojih se toga dana vodi sudski postupak. Četvoro njih našlo se na optuženičkoj klupi, dok se peta osoba nije pojavila na suđenju.

Na transparentima demonstranata pisalo je: „Solidarna pomoć nije zločin", „Istina se ne može ugušiti paragrafima". Grupa mladih ljudi došla je s bubnjevima. Drugi su optuženima upućivali reči podrške: „Niste sami." Kada su optuženi stigli pred sud, okupljeni su ih pozdravili aplauzom.

U martu 2022. petoro aktivista pomoglo je jednoj iračkoj porodici sa sedmoro djece i muškarcu iz Egipta – dali su im vodu, hranu i odeću. Izbjeglice su prethodno ilegalno prešle bjelorusko-poljsku granicu i provele nekoliko dana u šumi. Aktivisti su htjeli da ih prevezu do grada udaljenog 13 kilometara, ali ih je zaustavila patrola granične policije.

U utorak, 15. aprila 2025, pred sudom su između ostalog svedočili graničari koji su prilikom kontrole vozila otkrili izbjeglice. „Odjednom sam vidio da se zadnje sjedište pomjera. Ispod složenih ćebadi krili su se ljudi", izjavio je jedan od njih.

Optužba zbog humanitarne pomoći

Tužilaštvo u okrugu Hajnovka je odmah htjelo da uhapsi pomagače, koji su u međuvremenu postali poznati kao „Petorka iz Hajnovke" (#H5). Sud je to, međutim, odbio. Nakon višemjesečnih saslušanja i svedočenja, podignuta je optužnica.

Pomagačima se stavlja na teret da su izbjeglicama „nezakonito olakšali boravak na teritoriji Republike Poljske", jer su ih „tokom boravka u šumi snabdjevali hranom i odjećom, pružili im smještaj i odmor, te ih 22. marta 2022. prevezli u unutrašnjost zemlje".

Kriza na poljsko-beloruskoj granici

Jedna od optuženih je Eva Moroz-Kenčinska, etnološkinja i šefica obrazovnog odeljenja u Nacionalnom parku Bjelovježa, koji se nalazi blizu granice.

„Mi, lokalni stanovnici, često boravimo u šumi – ona nam je radno ili rekreativno mjesto. Te 2021. godine dogodilo se nešto strašno. Nailazili smo na ljude koji su patili od gladi, žeđi, bolova, ili su čak umirali, skriveni po žbunju. Naša šuma odjednom je bila prepuna ljudi koji su se tu iznenada našli."

Nakon što je to vidjela, kaže, bilo joj je teško da nastavi sa normalnim životom.

„Sa rancem sam išla u šumu i pomagala tim ljudima. To nije nešto što čovjek želi da radi. Za takve stvari zapravo bi trebalo da postoje institucije i organizacije", dodaje.

„Sve se to svaljuje na leđa uglavnom mladih aktivista, koji se ovdje doseljavaju kako bi pomogli tim ljudima. Kasnije pate od trauma", kaže ona. „A ja, kao lokalna stanovnica, nisam imala izbora. Morala sam da uradim ono čemu sam sama učila svoje đake i svoju djecu."

U jesen 2021. broj pokušaja prelaska granice između Poljske i Belorusije, duge 418 kilometara, naglo je porastao. Ljudi sa Bliskog istoka, iz Azije i Afrike dolazili su u Bjelorusiju sa turističkim vizama, a potom su ih bjeloruski vojnici često direktno vodili do poljske granice. To je postala važna, ali i opasna migraciona ruta ka Evropi.

Sramotno suđenje

Pravnica Hanna Mačinska iz Helsinškog odbora za ljudska prava, koja je kao i mnogi drugi pravnici i aktivisti prisustvovala suđenju, nazvala ga je „sramotnim". Po njenom mišljenju, na one koji pomažu izbjeglicama trebalo bi gledati kao na ljude koji su podrška državnim institucijama, poput granične policije – a ne da se kažnjavaju zbog pomoći koju pružaju.

„Ti ljudi imaju iskustvo, znaju kako da pomognu. Da nije bilo njih, broj umrlih u pograničnoj zoni bio bi znatno veći od dosadašnjih 58 slučajeva", kaže Mačinska za DW.

Ona smatra da je optužnica apsurdno izvrtanje pravnih normi. Relevantni član Krivičnog zakonika usmjeren je protiv onih koji olakšavaju boravak izbjeglica ili migranata u Poljskoj „radi finansijske ili lične koristi". Za to je predviđena kazna zatvora do pet godina. Ta se odredba prvenstveno odnosi na krijumčare ljudima.

Tužilaštvo, međutim, zakon tumači tako da govori o „koristi" ostvarenom za same izbjeglice. Mačinska to odbacuje. „Ovdje se ne radi o trgovini ljudima. Govorimo o humanitarnoj pomoći. Odbijanje pružanja pomoći više je protivzakonito nego pomaganje."

Oštra migraciona politika Tuskove vlade

Naredno ročište zakazano je za 14. maj, samo četiri dana prije održavanja predsjedničkih izbora u Poljskoj, na kojima učestvuju dva kandidata iz desnog i krajnje desnog političkog spektra.

Ovaj proces ponovo stavlja u fokus restriktivnu migracionu politiku vlade Donalda Tuska. Mnogi ljudi koji su glasali za njegovu koalicionu vladu duboko su razočarani, jer su mjere njegove vlade još strože od onih prethodne, nacionalno-konzervativne vlade stranke Pravo i pravda (PiS).

Tako je, na primjer, Poljska početkom marta 2025. suspendovala pravo na azilna poljsko-bjeloruskoj granici, jer Tusk migrante vidi kao instrument hibridnog rata koji vode Rusija i Belorusija. Graničarima je više puta zamjerano da ljude vraćaju bez da im dozvole da podnesu zahtjev za azil ili zaštitu. Aktivisti za ljudska prava smatraju ovu suspenziju legalizacijom tzv. push-back prakse.

Antimigrantsko raspoloženje u Poljskoj

Dodatnu buru izaziva i činjenica da ministar pravde Adam Bodnar, koji je ujedno i glavni tužilac, uprkos brojnim apelima nije obustavio istragu protiv pomagača izbjeglicama. Kada je istraga pokrenuta, na vlasti je još bila antimigrantski nastrojena stranka PiS.

U aktuelnoj predsjedničkoj kampanji mogu se čuti antimigrantske parole iz gotovo svih političkih tabora. To odražava i raspoloženje u poljskom društvu. U jednoj anketi iz februara ove godine, 75 odsto građana Poljske izjavilo je da ne želi da njihova zemlja prima migrante – dok je samo 20 odsto odgovorilo potvrdno.

Među pristalicama PiS-a i krajnje desne Konfederacije, više od 90 odsto ispitanika izjasnilo se protiv prijema migranata. Među levim i liberalnim biračima, broj onih koji su bili za i protiv gotovo je podjednak – između 40 i 50 odsto.