Barbara Berner (HR)  [ DW ]

30. 04. 2025. 10:25

Pacijenti prvog i drugog reda

Štefan H. je imao problema sa srcem i htio je kod kardiologa. Ali, kada je zatražio termin kod specijaliste, zamalo mu je srce stalo.

„Termin bi bio tek za četiri mjeseca“, priča 67-godišnjak. Ali njegovo srce nije izdržalo četiri mjeseca. Završio je prvo na hitnoj, a zatim i na operacionom stolu.

Takve priče, ali iz perspektive medicinske sestre, poznate su i Hajke Hartung-Štajn. Dvanaest godina je bila zaposlena kod raznih specijalista.

„Kod ortopeda su postojala stroga uputstva da se pacijentima koji su već bili u tom tromjesečju, po mogućnosti, u istom tromjesečju ne daju novi termini“, priča ona.

A kod jedne dječije doktorke su uplakana djeca sa bolovima sjedela u čekaonici, dok su djeca privatno osiguranih roditelja preko reda ulazila u ordinaciju.

Blokade sprečavaju reforme

U Njemačkoj svi imaju zdravstveno osiguranje. Ono može biti klasično, „zakonsko“, gdje se ljudima od plate odbija određeni procenat ili ga pak pokriva država za one koji nemaju platu. Djeca su osigurana preko roditelja.

A može biti i „privatno“, uz poseban dogovor građanina i osiguravajuće kuće. Posebne su onda i usluge i cijene.

Ali, jedna od bizarnih javnih tajni u Njemačkoj je da privatni osiguranici mnogo lakše i brže uopšte dolaze do lekara iako doktorima zapravo nije dozvoljeno da tako diskriminišu. Neki primaju samo privatno osigurane pacijente.

O nejednakosti u zdravstvenom sistemu svedoči i zamjenica direktora Saveznog udruženja zakonskih zdravstvenih osiguranja (GKV), Štefani Štof-Anis.

Dok privatno osigurani često dobijaju termin već sledeći dan, pacijenti iz obaveznog osiguranja na termin kod specijaliste nerjetko moraju da čekaju šest nedelja ili duže. „Ta sistemska diskriminacija 90 odsto stanovništva više nije prihvatljiva.“

Savezno udruženje zdravstvenih osiguranja zahtjeva da se ubuduće pri dodjeli termina odlučuje isključivo na temelju medicinske potrebe, a ne prema statusu osiguranika.

Pri tom, krivica ne leži u samom zdravstvenom sistemu. „Zdravstvena zaštita je kod nas, u odnosu na druge zemlje, izuzetno dobra“, ocjenjuje zdravstveni ekonomista Simon Rajf sa Univerziteta Fridrih-Aleksander u Erlangenu-Nirnbergu.

Problem, prema njegovom mišljenju, leži u budžetiranju ljekara. Kada se budžet iscrpi, onda ljekari jednostavno ne dobijaju dodatni novac, barem ne za pacijente koji su osigurani kod obaveznog osiguranja.

Jednom posjetom ljekaru, većina ljekarskih usluga se obračunava paušalno i time je najveći dio pokriven.

Privatno su u Njemačkoj osigurani uglavnom oni koji zarađuju dobro, jer se kod privatnih osiguranja doprinos ne određuje prema bruto zaradi (kao kod zakonskog osiguranja) nego prema drugim pokazateljima, poput starosti, hroničnih oboljenja, pola itd.

Mladima koji dobro zarađuju i ne odlaze često kod ljekara, više se isplati ta vrsta osiguranja, jer plaćaju manji doprinos nego što bi to činili u zakonskom osiguranju.

Privatno osiguranje funkcioniše isključivo po tržišnom principu, dok obavezna osiguranja funkcionišu po principu solidarnosti: svi imaju jednaku zaštitu.

Jaz u sistemu naplate

Kada Štefan H. ode kog svog ljekara opšte prakse, taj ljekar, bez obzira koliko puta njegov pacijent mora da dođe na preglede u naredna tri mjeseca, dobija osnovnu paušalu od oko 40 evra.

To je dogovoreno između udruženja ljekara i Saveznog udruženja zdravstvenih osiguranja. I pojedinačne usluge su regulisane tom tarifom. Za EKG, vađenje krvi, testiranje na grip, na primjer, nema dodatne nadoknade.

„Ovako ne mogu da živim niti da pokrijem svoje troškove“, kaže ljekar Štefana H. Zato se više raduje kada mu dođe privatni pacijent.

Privatno osiguranje za svog pacijenta svaku uslugu posebno plaća i to pri svakoj posjeti iznova: EKG, testiranje na grip, vađenje krvi i svaki razgovor sa ljekarom koji traje duže od deset minuta donosi dodatni novac.

„Privatni pacijenti su za nas ljekare benefit, i za finansiranje opreme i osoblja“, objašnjava leka situaciju. „Da, privatnog pacijenta ljekar rado pozove i češće.“

Novac privatno osiguranih

„S druge strane, sistem nije uvjek pravedan ni prema privatno osiguranima, jer se njima ponekad uradi i neka dodatna usluga“, priča Hajke Hartung-Štajn na osnovu svog radnog iskustva u ordinaciji.

I ljekar opšte prakse potvrđuje da se kod bolova u gornjem dijelu stomaka, na primjer, ponekad pregledaju i tri organa, iako bi možda jetra bila dovoljna za dijagnostiku.

Ako se kod jednostavnog ultrazvuka kod bolova u gornjem dijelu stomaka uporede liste naplata privatnih i obaveznih osiguranja, razlika iznosi više od 70 evra.

U jednostavno rešenje ovog problema niko ne vjeruje. Ako postoje različite vrste osiguranja, ostaće i različiti uslovi kada je riječ o terminima i liječenju.

Svi pokušaji da se ukine ovaj neprikladan sistem naplate liječenja do sada su propadali zbog otpora Liberala, ali i Demohrišćana koji su u pravilu na strani onih koji bolje zarađuju.