Jurij Rešeto  [ DW ]

26. 03. 2025. 10:07

Putinovih 25 godina: ruski predsjednik cementira svoju moć

Prvi demokratski izabrani predsjednik Rusije Boris Jeljcin iznenada je podnio ostavku 31. decembra 1999. Njegov premijer, Vladimir Putin, koji je na tom mjestu bio od 9. avgusta te godine, preuzeo je po ustavu nadležnosti predsjednika. Poslije tri mjeseca 26. marta 2000. Putin je dobio 52,9 odsto glasova na predsjedničkim izborima.

Putin je 25 godina na vlasti. Na putu do neospornog autokratskog gospodara Rusije on je postupao strateški – na nekoliko godina je napuštao mjesto predsjednika i preuzimao premijersko mjesto.

Zamjena fotelja u Kremlju

Tada prema ustavnim odredbama u Rusiji predsjednik nije mogao da ima više od dva vezana mandata. Tako je na izborima 7. maja 2008. došlo do zamjene fotelja. Njegov bliski saradnik Dmitrij Medvedev, bivši šef nadzornog odbora Gazproma, postao je predsjednik Ruske Federacije.

Dan kasnije Duma je na predlog Medvedeva izabrala Putina za premijera, uz 87,1 odsto podrške u parlamentu. Iako je Medvedev formalno imao najveću moć, konce je u pozadini vukao Putin.

Ruski politikolog Mihail Komin kaže da je Putin u ovih 25 godina stvorio „najizrazitije personalizovanu diktaturu svijeta“. On dodaje: „Rusija naravno nije Sjeverna Koreja, zemlja je za tako nešto prevelika. Ali sve više građana se upravo tako dovode na liniju.“

Komin kaže da je Putin od početka imao cilj preuređenja demokratije u svoju korist: „Danas je ukupna moć ruske države koncentrisana u rukama jedne jedine osobe, u Putinovim rukama.“

Komin podsjeća da je sve počelo uklanjanjem „regionalne autonomije“: „Jedna od najvažnijih političkih reformi prvog Putinovog mandata bilo je uvođenje takozvanih predstavnika predsjednika u regionima.“

Njihov zadatak je bio kontrola regionalne politike. Kremlj je tako imao sopstveni kontrolni instrument u regionima, a to je bio temelj učvršćivanja vlasti. „Uticaj Kremlja nije se odražavao samo na guvernere već i na njihovo okruženje, uključujući i lokalne velike preduzetnike.“

Ruski politikolog koji živi u Finskoj Grigorij Nišnikov slično razmišlja: „Ako se sjetimo Rusije iz ranog perioda Putinove vladavine, sjetićemo se nekoliko regionalnih centara moći, i konstitucionalnih i neformalnih, na primjer u rukama oligarha. Svi oni su bili neka vrsta protivteže Kremlju.“

Nišnikov dodaje da je Putin sve to uništio, centralizovao i ruski sistem vlasti usmjerio ka sebi.

Putin i Tramp: braća po duhu?

U spoljnoj politici ponovo se ukazuje približavanje Vašingtona i Moskve, koje je počelo još za vrijeme prvog mandata američkog predsjednika Trampa (2017-2021). Prvi put su se Putin i Tram lično sreli jula 2018. na samitu u Helsinkiju.

Njemački politikolog i istoričar Helmut Miler-Enbergs je u jednom intervjuu za T-Online rekao: „Tramp je za Putina najveći poklon u njegovom političkom životu.“

Miler-Enbergs je podsjetio da je u pregovorima o Ukrajini Putin ponudio „takoreći čokoladni mus – dakle sirovine, a time i perspektivu ispunjenja predizbornog obećanja.“ On je dodao da Putin po međunarodnom pravu ne raspolaže tim sirovinama.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov nedavno je nagovijestio da Putin i Tramp imaju dobre odnose i da razgovaraju češće nego što se to u javnosti pretpostavlja.

Državni aparat pod Putinom ne trpi protivljenje

Putinova sve veća moć prema stručnjacima počiva i na spoljnom i na unutrašnjem planu na vojnoj prijetnji i represiji. Nišnikov kaže da je u proteklih 25 godina svakako bilo događaja koji su mogli da budu opasni za Putina.

Protesti u Moskvi poslije parlamentarnih izbora 2011, prijeteća nestabilnost poslije aneksije Krima 2014, nemiri poslije sporne penzione reforme 2018, protesti koje je predvodio Navaljni širom zemlje u narednim godinama, invazija na Ukrajinu koja je izazvala ulične proteste… I svaki put je režim odgovarao još snažnijom represijom.

Politikolog Nišnikov podsjeća da je „sa svakim od tih događaja bio uklonjen po jedan protivnik“. Danas više nema nikoga ko bi se suprotstavio Putinu.

Mihail Komin kaže da je slabljenje sudova u drugom Putinovom mandatu takođe bio dio povećavanja obima njegove moći. Putinu sklone sudije su napredovale.

Komin smatra da upravo zbog toga sudstvo u Rusiji nije nezavisno. Sudovi su u krajnjem slučaju mogli samo da uspore državnu represiju nad građanima, ali ne i da je zaustave.

Pored toga, izborni zakon je skrojen po mjeri Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvene Rusije.

„Bilo je nekoliko promjena. Sada vladajuća stranka dominira zahvaljujući sistemu gušenja opozicije, ne zahvaljujući socijalnim temama koje su u prva dva Putinova mandata igrale neku ulogu“, kaže Komin.

Ruski sociolog Aleksandar Bikbov smatra da je Putin oko sebe okupio neku vrstu kabineta u sijenci, gdje su ljudi koji sa njim dijele konkretne poslovne interese. Njihove firme dobijaju velike državne poslove i tako se bogate: „Putin stalno sve ima na uzdi i lično je poslovno uključen u sve to.“

Manipulacija kolektivnim istorijskim sjećanjem

Društvu se pokazuje slika Rusije prema kojoj je u istoriji ona igrala isključivo pozitivnu ulogu. Sve negativno je potisnuto, a konflikti iz prošlosti izbrisani, kaže Bikbov. On to naziva „manipulacijom kolektivnim istorijskim sjećanjem“, koja takođe jača Putinovu vlast.

Sociolog navodi primjer zatvaranja arhiva KGB-a za javnost, jer su tamo zabilježena i „tamna poglavlja ruske istorije“. Bikbov kaže da Rusija pod Putinom proizvodi o sebi sliku „zlatnog pijetla“ iz jedne ruske bajke – to je slika blažene Rusije.

Na tu se zemlju gleda kroz ružičaste naočare, pa su „i carska porodica i Staljin predstavljeni kao čuvari iste tradicije“.

Ne nazire se kraj Putinovoj vladavini

Sva tri stručnjaka koja su govorila za DW smatraju da će opisane tendencije biti sve jače i da će Putin dugo vladati. „Problem je to što nema alternativnog kandidata, a nema ni mjesta za njega. Posljednji izbori na kojima je Putin zaista pobijedio bili su oni 2004. Svi ostali nisu bili fer“, kaže Mihail Komin.

Taj stručnjak smatra da će Putin, koji je u martu prošle godine izabran za narednih šest godina, i 2030. biti kandidat. „Mislim da će on i dalje da vlada još jedan mandat. Trajanje njegove vladavine ograničeno je samo njegovom fizičkom starošću.“

I Grigorij Nišnikov kaže da Rusi ne vide alternativu za Putina i da se boje promjena: „Ok, kažu ljudi, hoćemo da stane rat, ali šta onda? Ako Putin ode sa vlasti, doći će još gori lopovi, koji će još više opljačkati zemlju. Imidž koji vlast neguje jeste – današnja stabilnost je važnija od sutrašnjih promjena.“

Nišnikov dodaje da se u Rusiji uvijek tražila čvrsta ruka: „Snažan lider je oduvijek morao da donosi odluke i rješava probleme. Rusi u krajnjem slučaju psuju guvernera, a ne predsjednika. I to po principu – kada bi Putin saznao za to, odmah bi riješio problem“. To je prastara ruska tradicija, podsjeća Nišnikov.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku