Jurij Rešeto  [ DW ]

19. 03. 2025. 10:08

Telefonski razgovor Tramp-Putin: cilj je promašen

Bio je to telefonski razgovor koji se iščekivao, posebno u Ukrajini. Razgovor koji je trebalo da donese bar malo više mira toj zemlji. Rezultati su, međutim, otrežnjujući, stav je političkih eksperata koji su za DW analizirali razgovor američkog predsjednika Donalda Trampa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Na kraju je dogovoreno da na elektrane i rafinerije nafte ni u Ukrajini ni u Rusiji trideset dana neće padati bombe. I još, što je bilo prilično iznenađenje, da bi dvije supersile trebalo ponovo jedna protiv druge da igraju – hokej na ledu.

Tako glasi saopštenje Kremlja. U njemu se navodi da je Tramp predložio obustavljanje ruskih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine na trideset dana. Putin je pristao da to učini odmah i zauzvrat zahtijevao potpuni prekid vojne pomoći i dostavu obavještajnih informacija Ukrajini, kao „suštinski preduslov“ za početak mirovnog rešenja.

Šef Kremlja tvrdi da nadgledanje toga da li se 30-dnevni prekid vatre poštuje podrazumjeva „ozbiljne rizike“. Po tom pitanju dogovor nije postignut.

Normalizacija odnosa?

Dalji rezultati su, prema Kremlju: Putin je najavio novu razmjenu zatvorenika, 175 za 175 ljudi. Ukrajina će prihvatiti 23 ranjena pripadnika ukrajinske vojske. Šef Kremlja pozdravio je Trampovu želju da promoviše „plemeniti cilj“ okončanja rata.

I još: oba predsjednika izrazila su zainteresovanost za normalizaciju bilateralnih rusko-američkih odnosa i razgovarali o idejama za ekonomsku saradnju.

Konačno – i iznenađujuće – Tramp je podržao Putinovu ideju da se organizuje utakmica u hokeju na ledu između ruskih i američkih NHL i KHL zvijezda.

Posle dva sata, šefovi država spustili su slušalice.

Politikolog Anton Barbašin sa analitičkog portala „Riddle Russia“ smatra da je jasno da razgovor nije donjeo ništa konkretno. Čak ni odluku Rusije da ne bombarduje ukrajinsku infrastrukturu „ne treba shvatati ozbiljno“, ocjenjuje on za DW.

Barbašin podsjeća: „Pravi dnevni red bi bio potpuni prekid vatre, bar tako je pričala američka strana, a s time se složila i Ukrajina. Sada vidimo da je taj cilj odložen na neodređeno vrijeme.“ Da, priznaje ekspert, dogovor da se energetska postrojenja ne napadaju jeste „znak određenog dijaloga“, ali, po njemu – ništa više od toga.

„Igra s Donaldom Trampom“

Nezavisni ruski politikolog Mihail Komin koji živi u Beču ukazuje za DW da u rezultatima telefonskog razgovora uočava određene Putinove pregovaračke taktike, što on naziva „igrom sa Donaldom Trampom“.

Ta taktika sastoji se od tri tačke, objašnjava svoje viđenje politikolog. Prva stvar je da se poigramo i dogovorimo s predsjednikom SAD o malim, beznačajnim kompromisima. Danas je taj kompromis bio odustajanje od bombardovanja energetskih objekata. Kao i Barbašin, i Komin smatra da to „nije ništa ozbiljno“, pogotovo zato što je „grejna sezona u Ukrajini skoro gotova“.

Druga tačka Putinove taktike, prema Kominu, jeste odlaganje: „Da bi to postigao, Putin u pregovore ubacuje dodatne prepreke – dodatne uslove za nastavak pregovora o prekidu vatre.“ Ekspert kao primjer navodi ograničenje mobilizacije u Ukrajini i zaustavljanje bar isporuka američkog oružja.

Konačno, treća tačka su određene informacije kojima se naglašava posebna priroda odnosa između Trampa i Putina, a samim tim i odnosa SAD i Rusije. To se veoma dobro prihvata, posebno u američkoj štampi. Ovoga puta to je bio tobože najduži razgovor predsjednika SAD i Rusije još od 1991. godine, kao i to što su se njih dvojica dogovorili da ruski i američki hokejaši igraju zajedno.

„To je čisto simboličan čin kojim bi Putin trebalo da pokaže da on i Tramp rešavaju krupna pitanja svetske politike, ali ne zaboravljaju da održavaju i svoje posebno dobre odnose“, zaključuje Komin.

Praktično priznata okupacija

Aleksandra Filipenko, politikološkinja koji živi u Viljnusu u Litvaniji, takođe ukazuje na posebnu prirodu odnosa Putin-Tramp, što se pokazalo nakon telefonskog razgovora. I ona u intervjuu za DW ukazuje na to da je razgovor trajao dva sata, ali takođe dodaje da to nije donelo iskorak: „Razmena ratnih zarobljenika i oslobađanje teško ranjenih Ukrajinaca jeste važna stvar, ali razgovor nije doveo do prekida vatre, što su mnogi očekivali.“

Donald Tramp rešenje ukrajinskog pitanja vidi na prilično pragmatičan način i zavisno od situacije na linijama fronta: „Realno gledano, Krim, Donbas i neke druge ukrajinske teritorije su okupirane. Tramp to uzima zdravo za gotovo i čini se da ga ne impresioniraju idealistički zahtjevi za vraćanje tih teritorija Ukrajini. Američki predsjednik već je priznao okupirane ukrajinske teritorije kao ruske“, ocjenjuje Filipenko.

Ona, međutim, vjeruje da Trampove pohvale i laskanje Putinu možda neće prerasti u stvarne političke odluke. Na kraju, američki predsjednik hvalio je i šefa kineske države Sija Đinpinga. „Njegov lični stav utiče na njegove odnose s drugim političarima, ali izgleda da ne utiče na stvarni proces donošenja odluka. Tramp nije naivan. Uprkos tome što je fasciniran snažnim liderima, on ostaje priseban kada je Vladimir Putin u pitanju“, zaključuje Filipenko.

Šta dalje? Za političkog analitičara Barbašina jasno je sledeće: u narednih nekoliko mjeseci ništa se neće promijeniti. Ruska vojska će napadati, ukrajinska se braniti. „Uglavnom, lopta je na terenu evropskih partnera Ukrajine. Da li će oni popuniti prazninu koju je ostavila američka vojska? Da li će povećati isporuke oružja?“ Vašington će najvjerovatnije tražiti od Evropljana da obuzdaju želju da pomognu Ukrajini. „Iz toga neće biti ništa dobro za Ukrajinu“, zaključuje ekspert.

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku