Marsel Firstenau  [ DW ]

17. 03. 2025. 08:14

Tajne službe: da li Zakon o BND-u krši ljudska prava?

Pred Saveznim ustavnim sudom u Karlsruheu nisu uspjeli: tužba Reportera bez granica (RSF) i Društva za građanske slobode (GFF) protiv – 2020. godine reformisanog – zakona o Saveznoj obavještajnoj službi (BND) u Njemačkoj nije prihvaćena na razmatranje. Zbog toga su te dvije organizacije podnijele žalbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

„Zakon o BND-u i dalje omogućava sveobuhvatno nadgledanje medijskih radnika, posebno izvan Njemačke, čime ugrožava slobodu medija“, objašnjava Anja Osterhaus, izvršna direktorka Reportera bez granica, pojašnjavajući zajedničku tužbu protiv njemačke obavještajne službe, koja djeluje u inostranstvu. Koordinator u cijelom postupku Bijan Moini iz GFF-a dodaje: „Radi se o teškim povredama privatnosti.“ Prema njegovoj procjeni i ljudi unutar Njemačke mogli bi biti pogođeni ovim mjerama.

Duga ruka BND-a dopire i do Njemačke

Pozadina priče: Savezna obavještajna služba sme u okviru „strateškog prikupljanja informacija u inostranstvu“ da koristi sredstva za nadzor i praćenje, poput takozvanog „državnog trojanca“. To znači da se tajno instalira softver za špijuniranje na elektronske uređaje poput mobilnih telefona. Na taj način može da se analizira kompletna komunikacija – širom svijeta, pa tako i u Njemačkoj, gdje BND zapravo ne smije da djeluje.

„Zakon sadrži više kršenja osnovnih ljudskih prava nego ikada do sada“, kritikuje Bijan Moini reformu Zakona o BND-u. Odluku Njemačkog ustavnog suda, koji neće da se bavi novom tužbom, naziva razočaravajućom. U maju 2020. godine taj isti sud je razmatrao stari Zakon o BND-u i odbacio ga proglasivši ga neustavnim.

„Praćenje novinara je pravno-politički skandal“

Bijan Moini je i tada bio koordinator postupka za organizacije koje su podnijele tužbu. Za njega je zakonski dozvoljena praksa nadziranja i praćenja „pravno-politički skandal“. Jer, baš kao i u starom zakonu koji je ocijenjen kao neustavan, BND može bez konkretnog povoda da pretraži milione elektronskih komunikacija u inostranstvu pomoću ključnih riječi.

Moini nabraja sve što smatra nedopustivim: BND smije da prikuplja previše podataka, da istražuje previše tematskih područja, da nadgleda previše osoba i da previše zadire u rad istraživačkih novinara i novinarki.

Prema njegovom mišljenju, zakon je isuviše neprecizno formulisan kada se radi o „prepoznavanju opasnosti“. Kao primjer navodi da BND smije da nadgleda ljude i komunikaciju „radi zaštite spoljnopolitičke sposobnosti djelovanja Savezne Republike Njemačke“. Taj pojam je, prema njemu, izuzetno širok: „On može praktično sve da obuhvati.“ Ne zna se tačno šta znači sposobnost djelovanja ili šta se smatra potrebnim za zaštitu te sposobnosti.

Stranci su u većoj opasnosti

Takođe, pravljenje razlike između osoba sa i bez njemačkog pasoša u Zakonu o BND-u Moini smatra neustavnim. Prema toj logici, u slučaju bračnog para koji živi u Njemačkoj, ali se trenutno nalazi u inostranstvu, turska supruga njemačkog državljanina mogla bi biti praćena i nadzirana, ali ne i njen muž.

Činjenica da sadržaj mejlova ili poruka poslanih preko aplikacija za razmjenu poruka, poput Signala i Telegrama, ne smiju biti analizirane, ne umiruje Moinija. Helena Han iz organizacije Reporteri bez granica ukazuje na takozvane metapodatke, do kojih Savezna obavještajna služba može da dođe.

„Ko sa kim komunicira i koliko dugo“, to agencija uvijek može da sazna. Ti podaci o komunikaciji izuzetno su dragocjeni za BND i druge obavještajne službe, kaže Helena Han: „Jer otkrivaju kontakte, mreže i fokus rada određene osobe, što se zatim obrađuje i analizira.“

Važan izvor: uzbunjivači

Han strahuje da za one koji rade u medijima, ali i za druge profesije sa obavezom čuvanja tajnosti, poput ljekara ili advokata, postaje sve teže zaštititi svoje izvore i kontakte. „Ako država prisluškuje novinare, kritičko izvještavanje postaje otežano.“

Pristup uzbunjivačima takođe se otežava ili čak može biti onemogućen, „jer je narušeno povjerenje“. A upravo je to osnovni preduslov za dobar, nezavisan i kritički novinarski rad.

Reporteri bez granica i Društvo za građanske slobode ne vide prijetnju samo u praksi BND-a. Han smatra da je „potpuno nevažno“ gdje se u svijetu takva špijunaža odvija i koja vlada je sprovodi. Špijuniranje novinara i novinarki oni smatraju „ozbiljnim kršenjem prava i napadom na slobodu medija“.

*ovaj tekst se djelimično bazira na članku koji je prvi put objavljen 27.01.2023.