Štefan Dege  [ DW ]

11. 02. 2025. 07:52

Blago Velfa vrijedno stotine milione ipak opljačkali nacisti?

Relikvijari, krstovi, slike svetaca – filigranski gravirani zlatom i srebrom, i optočeni sedefom, kristalima i slonovačom. Blago Velfa nesumnjivo je jedno od najvažnijih crkvenih blaga srednjeg vijeka. Obuhvata 44 remek djela srednjovjekovne crkvene umjetnosti.

Dinastija Velf je najstarija još uvjek postojeća plemićka kuća u Evropi. Ta porodica prikupila je brojna blaga čija se vrijednost mjeri stotinama miliona evra.

Dragocjene predmete moguće je vidjeti u Berlinu – još uvjek. Jer, ponovo je otvoreno pitanje da li je Fondacija za prusku kulturnu baštinu (SPK) zaista njihov zakoniti vlasnik ili su te umjetnine opljačkali nacisti.

Slučaj je dugo izgledao jasan: tokom nacističke ere, blago Velfa prodao je pruskoj državi konzorcijum jevrejskih trgovaca umjetninama iz Frankfurta, koji su ga 1929. kupili od plemićke kuće. Posle Drugog svetskog rata postalo je vlasništvo Fondacije za prusku kulturnu baštinu.

Prije deset godina Savjetodavna komisija za ukradenu umjetnost, poznata i kao Limbah-komisija, odlučila je da blago Velfa nije opljačkano. Očigledno da taj stručni savjet nije pronašao nikakve dokaze da su nacisti iznudili prodaju umjetnina od vlasnika. Tužba potomaka pred američkim sudovima za vraćanje blaga Velfa odbačena je 2023. godine.

Pravno natezanje oko blaga Velfa

Jevrejski naslednici podnjeli su zahtjev za restituciju 2008. godine. Uslijedilo je pravno natezanje. Fondacije za prusku kulturnu baštinu procijenila je vrijednost blaga na sto miliona evra, a naslednici koji su se žalili na 260 miliona.

A onda su dokumenti koji su 2022. pronađeni u Državnom arhivu pokrajine Hesen izazvali sumnju da prodaja blaga Velfa nije bila baš tako dobrovoljna kao što se ranije pretpostavljalo.

Prodaja pod prinudom?

Alis Koh, jevrejskoj suvlasnici koja je posjedovala četvrtinu blaga Velfa, 1935. godine isplaćeno je milion i 115.000 rajhsmaraka, ali je ta suma od nje odmah zatim iznuđena kao „porez na bjekstvo iz Rajha“.

„Porez na bjekstvo iz Rajha bio je instrument za izvlačenje imovine jevrejskih građana koji su željeli da pobjegnu“, podsjeća pravni zastupnik žrtava iz Berlina Jerg Rosbah. „Bez plaćanja poreza za bjekstvo iz Rajha, nije bilo potvrde o plaćenom porezu. A bez potvrde o plaćenom poreza, nije bilo dozvole za izlazak iz zemlje.“

Ranije nepoznati dokument pokazuje da je Alis Koh isplatila porez na bjekstvo iz Rajha u visini od preko milion rajhsmaraka. Bez njega ne bi uspjela da pobjegne iz nacističke Njemačke. Samo četiri dana nakon obavještenja o porezu, Alis Koh je to platila, dobila potvrdu od poreske uprave i – mogla je da pobjegne.

Hoće li slučaj sada ponovo biti otvoren?

Da li taj dokument donosi promjenu kada je riječ o blagu dinastije Velf? Ne sasvim: Komisija za ukradenu umjetnost može ponovo da otvori slučaj samo ako se Fondacija za prusko kulturno nasleđe s time složi. I posle mjeseci oklevanja, izgleda da je spremna. „Fondacija bi pristala na to“, kako se navodi u saopštenju, „ako su uslovi razjašnjeni u skladu s proceduralnim pravilima“. A da bi to pokrenula, Fondacija mora ponovo da kontaktira Komisiju, kao i advokate potomaka Alis Koh – „da razjasne neriješena pitanja“.

Predsjednik Komisije, advokat Hans-Jirgen Papir, želi da stvar ubrza: „Fondacija je (...) u obavezi da odmah pristane na zahtjev Komisije. Ispitivanje prihvatljivosti isključiva je odgovornost Komisije“, kaže Papir.

Iako u Njemačkoj još uvjek ne postoji zakon o restituciji, zemlja je posvećena osnovnim načelima Vašingtonske deklaracije iz 1998. godine. Prema njima, za umjetnine koje su opljačkali nacisti potrebno je pronaći „pravedna i poštena rješenja“.

To je do sada bio zadatak takozvane Limbah-komisije, nazvane po svojoj prvoj predsjednici, sada pokojnoj ustavnoj sutkinji Juti Limbah. Ubuduće će o spornim predmetima odlučivati arbitražni sudovi, na koje se, za razliku od ranije prakse, može pozvati i strana u sporu.

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku