Martina Švikovski  [ DW ]

11. 01. 2025. 12:05

Zlato i plaćenici: Odakle će Moskva voditi operacije u Africi?

Nakon pada diktatora Bašara al Asada, Rusija strahuje za svoje vojne baze u Siriji.

Pomorska baza u Tartusu i vazdušna baza u Hmejmimu jedine su ruske vojne ispostave van bivšeg Sovjetskog Saveza i igraju ključnu ulogu u aktivnostima Kremlja u Africi i na Bliskom istoku.

Gubitak baza u Siriji bio bi razoran za ruski Afrički korpus (bivši Vagnerovci) koji je prisutan u Maliju, Burkini Faso, Nigeru, Centralnoafričkoj Republici i Libiji, kaže Beverli Očieng, bezbjednosna analitičarka u konsultantskoj kući za rizik „Control risks“ u Senegalu.

Plaćenici stabilizuju afričke režime

Ruski plaćenici su pomogli da se stabilizuju režimi u ovim zemljama i njima su potrebne konkretne usluge Moskve odnosno Afričkog korpusa.

Ove snage su zamijenile Vagnerovu grupu, koju je ranije vodio Jevgenij Prigožin. On je poginuo u avgustu 2023. nakon pada aviona u Rusiji. Kremlj poriče umiješanost u smrt Prigožina.

Vojni režimi u Maliju, Burkini Faso i Nigeru primorali su Pariz da povuče hiljade vojnika koje je rasporedio da pomognu u borbi protiv džihadističkih grupa.

Umjesto toga, okrenuli su se Rusiji, nabavljajući tamo oružje i dovodeći vojno osoblje. Hunte takođe cijene činjenicu da se Moskva uzdržava od pritiska na njih da raspišu izbore i uspostave demokratsku vlast.

Terorističke grupe ugrožavaju regionalnu stabilnost. „Vidjeli smo Al Kaidu u Maliju kako proslavlja događaje u Siriji i gleda na to kao na potencijal za dalje podrivanje saradnje između Rusije i Malija“, rekla je Beverli Očieng za BBC.

Novi načini stvaranja otpornosti

Ona objašnjava da će Burkina Faso i Niger takođe možda morati da čekaju mnogo duže na dodatno raspoređivanje trupa ili paravojnih formacija. Izbacili su snage zapadnih zemalja i čekaju da se poveća podrška Rusije.

„Te dvije zemlje su potencijalno u opasnosti. Moraće da počnu da obučavaju lokalne snage ili traže druge načine za izgradnju otpornosti“, kaže Očieng.

Moguće povlačenje iz Sirije postavlja pitanje novih lokacija. Čini se da je Sudan voljan da dozvoli Rusiji da izgradi vojnu bazu u Port Sudanu koja bi Rusiji omogućila pristup Crvenom moru.

Ali, Sudan se suočava s pobunama koje povećavaju političku nestabilnost. Takođe, infrastruktura je loša i teško da bi omogućila doseg sve do Malija, kažu stručnjaci.

Hager Ali, politikolog i istraživač na Njemačkom institutu za globalne i regionalne studije (GIGA)kaže da je sukob u Sudanu takođe važan za Rusiju, jer finansira sebe i rat Ukrajini kroz pristup zlatu, i kao snabdjevač oružjem Sudanskih oružanih snaga, ali i paravojnih snaga za brzu podršku (RSF).

„Podsticanje rata u Sudanu pomaže Moskvi da rusku ekonomiju učini nezavisnom od dolara i podriva međunarodne sankcije“, kaže Ali za DW.

Rusija dobija pristup dragocenim prirodnim resursima u raznim afričkim zemljama.

Ruski borci, među kojima su mnogi bivši Vagnerovi plaćenici, takođe su preuzeli kontrolu nad strateški značajnim rudnikom zlata Intahaka u sjevernom Maliju, oko kojeg su se dugo sukobljavale različite naoružane grupe.

U Nigeru, Rusija aktivno traži koncesije za uranijum, sa ciljem da smanji francuski uticaj na ove kritične resurse.

Rusija nastoji da potisne zapadnu dominaciju nad afričkim rudnim i energetskim resursima, pozicionirajući se kao ključni igrač u ovoj globalnoj konkurenciji.

Ali, Libija je logistički bliža Sahelu. Prema Beverli Očieng, Rusija već ima veliko vojno prisustvo u zemlji, zabilježeno je skoro 2000 ljudi krajem 2024.

Pristup Sahelu iz Libije

Energetski bogata Libija podijeljena je između vlade koju priznaju Ujedinjene nacije u glavnom gradu Tripoliju na zapadu i rivalske administracije koju podržava Kalifa Haftar i koja vlada iz Bengazija i Tobruka na istoku.

Nakon odlaganja opštih izbora krajem 2021. Libija ostaje politički paralizovana.

Ali, zemlja je važna za Rusiju, njeni ograničeni državni kapaciteti olakšavaju vođenje plaćeničkih aktivnosti, naglašava Ali i dodaje da iz Libije Rusija dobija pristup cijelom Sahelu.

„Rusija podstiče rat u Libiji preko Kalife Haftara krijumčarenjem oružja u zonu sukoba i zlata iz zemlje. Postoji prilika da se produbi odnos sa Haftarom i pristupi drugim sukobima.“

Koliko su ostvarive ruske ambicija na kontinentu i plana da poveća postojeće prisustvo u Libiji?

Ulf Lesing, direktor programa Sahel u Fondaciji „Konrad Adenauer“ u Maliju, ističe još jedan aspekt: snabdjevanje vojnih baza na afričkom kontinentu iz Libije je moguće, ali će to biti „mnogo skuplje, više ne bi bilo moguće unjeti materijal brodom, daljina leta je mnogo veća i let je nesiguran.“

„Rusija će prvo morati da uloži velika sredstva u ovu bazu da bi mogla da organizuje letove za afričke zemlje“, kaže on u intervjuu za DW.

Nema daljeg širenja u Africi

„Poslednjih nedelja smo svedoci prebacivanja ruske vojne opreme iz Sirije, dijelom u Libiju i istočnu Libiju“, dodaje on. Rusija već neko vrijeme podržava tamošnjeg vladara Haftara na istoku, koji je već dao četiri baze Rusiji na korišćenje.

Ali budućnost 81-godišnjeg Haftara je neizvijesna, kaže Lesing. „Htio je da produbi veze sa Zapadom, Francuskom, SAD i Italijom. Te zemlje su izvršile pritisak na Haftara da Rusiji ne daje dodatne baze.“

Lesing ne vjeruje da će Rusija moći dalje da se širi u Africi ili da zaključi nove sporazume Afričkog korpusa – iz logističkih razloga. Posebno u Čadu, koji je decenijama saveznik Francuske.

Predsjednik Čada Mahamat Debi ipak produbljuje odnose sa Moskvom. Ali, Rusija će „uložiti sve napore da barem djelimično održi baze u Maliju i Centralnoafričkoj Republici“.