Kristof Štrak  [ DW ]

06. 12. 2024. 15:04

Svi papini kardinali (a među njima i jedan iz Srbije)

Kad papa Franjo imenuje nove kardinale, uvijek se mogu očekivati iznenađenja. Ove subote, poglavar Rimokatoličke crkve imenovaće 21 novog duhovnika u kolegijum kardinala. Neka od tih imenovanja zaista su iznenađujuća.

Jedan od njih ima samo 44 godine – odavno nije imenovan tako mlad kardinal. Drugi će za deset mjeseci napuniti sto godina – što ga čini najstarijim od svih 253 kardinala.

Među njima je, na primjer, papin „maršal za putovanja“, indijski službenik Kurije, koji je nadležan za organizaciju Franjinih putovanja, ali samo u posljednje tri godine. Nadbiskupi Teherana i Alžira, porijeklom iz Belgije i Francuske, takođe će se u subotu pojaviti pred papom u bazilici Svetog Petra i dobiti purpurnu kapu.

Po prvi put u istoriji u kolegijum kardinala biće imenovan i predstavnik iz Srbije, Ladislav Nemet (68), nadbiskup Beogradske nadbiskupije. Nemet svoje imenovanje vidi kao „poseban znak“ za Rimokatoličku crkvu u Srbiji, koja okuplja oko 300.000 ljudi.

Čime se rukovodi papa Franjo kad bira kardinale?

Kao i prilikom svojih prethodnih devet krugova imenovanja kardinala, Franjo se ni sada neće osloniti samo na tradiciju. Taj papa, kako za DW kaže profesor teologije iz Augsburga Jerg Ernesti, mnogo manje obraća pažnju na očekivanja od svih njegovih prethodnika u proteklih 200 do 250 godina.

Neke episkopije u važnim metropolama kao što su Milano, Sidnej, Pariz ili Berlin ostaju bez predstavnika. „Umjesto toga, Franja često bira one koji su u skladu s njegovom crkvenom politikom, na primjer one koji su angažovani oko izbjeglica i migracija.“ Jerg Ernesti nedavno je analizirao razvoj savremenog Vatikana i profile pojedinih papa u knjizi „Istorija papa od 1800. godine“.

Kolegijum kardinala najuži je krug savjetnika vrhovnog poglavara Rimokatoličke crkve. Nakon smrti ili ostavke pape, svi članovi tog kolegijuma mlađi od 80 godina biraju nasljednika na takozvanoj konklavi. U stvari, kako je to 1975. utvrdio papa Pavle VI (1963-1978), broj članova konklave koji biraju papu ne bi trebalo da bude veći od 120. Ali – papi je dozvoljeno da odstupi od takvih smjernica.

Samo jedan od 21 novog kardinala već je prekoračio tu starosnu granicu, 99-godišnji Italijan Anđelo Ačerbi. To znači da će, nakon imenovanja u subotu, 140 kardinala mlađih od 80 godina imati pravo da biraju papu. Rijetko ih je bilo toliko – ako ih je ikad i bilo. Do kraja 2025. petnaestorica će napuniti 80 godina i tako biti eliminisani iz kruga onih koji potencijalno mogu da biraju. A ako niko od preostalih ne bude umro, i dalje bi to bilo 125 onih koji mogu da glasaju za budućeg papu.

Franjo imenovanjima utiče na izbor sljedećeg pape?

Jasno je da je Franjo već sada jasno oblikovao grupu učesnika sljedeće konklave. Jovan Pavle II (1978-2005) ili Benedikt XVI (2005-2013) imenovali su samo 21 odsto članova konklave, a aktuelni papa, Franjo već odavno je ostavio svoj trag u tom krugu.

On pritom voli da bira one za koje se često i ne očekuje da postanu kardinali. Svako ko ima bilo kakve veze s poslovima Vatikana poznaje sveštenike od karijere – Franja to, međutim, radi drugačije.

Nadbiskup Tokija Tarcisio Isao Kikuči (66), koji će takođe ove subote biti imenovan za kardinala, boravio je u Rimu na Svjetskom sinodu u oktobru kada je papa tokom svog nedjeljnog obraćanja objavio imena budućih kardinala. Kikuči to nije čuo, nije tog trenutka bio prisutan. A kada su mu nešto kasnije čestitali, on je u početku pomislio da je to šala – sve dok mu kardinal iz Bogote nije pokazao snimak papinog obraćanja.

Cardinal-elect Isao Kikuchi, Archbishop of Tokyo, Japan, shares how he heard the news that Pope Francis will create him a Cardinal on December 8.https://t.co/NfFhxReSGG

— Vatican News (@VaticanNews) October 7, 2024

Ono što je naročito jasno, jeste papina briga da kolegijum kardinala internacionalizuje. Na konklavi 2013, na kojoj je Argentinac Horhe Mario Bergoljo izabran za nasljednika Benedikta XVI i kada je postao današnji papa Franjo, učestvovalo je 115 kardinala iz 48 zemalja, među njima 28 Italijana (danas: 17) i šest Njemaca (danas: tri), ali samo jedanaest kardinala iz Azije i Okeanije (danas: 29) i jedanaest iz Afrike (danas: 18).

Prema italijansko-američkom istoričaru crkve Masimu Fađoliju, jedan drugi element važniji je od elementa internacionalizacije. Često postoji „lični afinitet“ – kroz poznavanje određene osobe, kroz zajedničko članstvo u jezuitskom redu, kroz sličnu religioznost ili ličnu simpatiju.

Fađoli podsjeća da su u vrijeme Jovana Pavla II ili Benedikta XVI takve lične veze bile veoma kritikovane. „U vezi s Franjom se o tome mnogo ne priča – ali lični afinitet postoji.“

Geografski element dominira u papinim kadrovskim odlukama za one regione za koje je lično zainteresovan – kao što su Afrika, Latinska Amerika ili Azija. U onim djelovima svijeta s kojima Franjo nema nikakve posebne veze, dolazi do izražaja lična intuicija i simpatija.

Istoričar Fađoli govori o čudnim posledicama takve prakse: nijedan član kolegijuma kardinala odavno nije došao iz Irske. A duhovnik iz Australije, koji je sada unaprijeđen u kardinala, je Ukrajinac koji se brine o ukrajinskim katoličkim vjernicima u toj zemlji.

Može li Franjo, koji će uskoro da napuni 88 godina, svojom kadrovskom politikom da unaprijed odredi odluku buduće konklave? Jerg Ernesti je po tom pitanju skeptičan. Naravno da svaki papa na taj način pokušava da obezbijedi da se njegov rad ili njegov crkveno-politički kurs nastave, ali istorija crkve pokazuje da to nije baš tako lako. „Može se reći da su konklave na kraju nepredvidljive“, kaže teolog.

Istoričar Masimo Fađoli ukazuje na još jedan problem: kolegijum kardinala je sada internacionalniji. Ima mnogo više kardinala koji se „razlikuju u pogledu svog geografskog porijekla – a i oni se skoro nikada ne susreću“, kaže Fađoli za DW. Papa Franjo samo retko i samo u ograničenoj mjeri koristi instrument obaveznih sastanaka kardinala, koji postoji upravo za tu svrhu.

„To je, prema mom mišljenju, rizik“, naglašava Fađoli. Veći i internacionalniji kolegijum kardinala svakako ima smisla, ali papa bi morao da ga okupi i koristi kao „senat crkve“, upozorava. „Danas, međutim, postoji opasnost da je to samo grupa ljudi koji će se jednog dana okupiti i onda imati zadatak da izaberu novog papu, a međusobno se ne poznaju.“

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku