Andrea Grunau  [ DW ]

31. 10. 2024. 08:04

Femicid: ženama je potrebna bolja zaštita od nasilja

Ko je opasan za ženu? Nepoznati čovjek u mračnom parku? U stvari, to su često bliske osobe – partneri i bivši partneri. Svakog dana u Njemačkoj jedan muškarac pokušava da ubije svoju (bivšu) partnerku i često u tome uspijeva. Prema podacima Saveznog kriminalističkog ureda (BKA), u 2023. godini 155 žena ubili su njihovi (bivši) partneri.

Suprug Dijane B. prijetio joj je više puta da će je ubiti, ispričala je ona za DW. Njeno pravo ime i mjesto boravka moraju zato da ostanu tajni. Porodični sud zabranio je njenom mužu svako približavanje i ona se nada da je neće pronaći. Godinama ju je tukao i fizički zlostavljao, a na kraju i teško povrijedio. S obzirom na to da ga ona ranije nije prijavljivala, sud mu je dosudio samo uslovnu kaznu.

Njena pravna zastupnica Korina Veran-Ičert prisjeća se jednog drugog para s malom djecom. Uprkos zabrani kontakata, muškarac je više od dvije godine nakon prekida nastavljao da progoni mladu majku: „On ju je dočekao na stepenicama i ubio je. To je bilo strašno.“

Dijana B. je nakon osam mjeseci zaštite i podrške u Ženskoj kući u Koblencu izgradila novi život za sebe i svoju djecu na novom mjestu. Ona je preživjela – stotine žena nisu.

Femicid: ministarka je „zatečena i ljuta“

„Kad se žene ubijaju zato što su žene, onda te zločine moramo da nazovemo pravim imenom: femicid“, kaže savezna njemačka ministarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer (SPD). I naglašava: „Ti femicidi ne smiju da se umanjuju kao takozvane porodične tragedije ili drame iz ljubomore.“ Femicid u Njemačkoj nije posebno krivično djelo; počinioci mogu da budu osuđeni za ubistvo ili ubistvo iz nehata.

Savezna ministarka za porodicu Liza Paus (Zeleni) ljetos je izjavila: „Dva femicida u Berlinu u jednoj sedmici – svaki drugi dan u Njemačkoj jednu ženu ubije njen bivši ili sadašnji partner. To me duboko pogađa i ljuti.“ Ona zahtijeva: „Ne treba nam samo bezbjednosni paket protiv terorističkih napada nožem, već i za prevenciju i zaštitu žena od nasilja.“ Ministarka Paus pripremila je zakon o pomoći za žrtve nasilja, ali on čeka na saglasnost iz drugih nadležnih ministarstava.

Skloništa za žene: suviše malo mesta i novca

Prema Istanbulskoj konvenciji Savjeta Evrope za zaštitu žena od nasilja, Njemačkoj nedostaje oko 14.000 mjesta za žene i djecu u skloništima za žene. Istraživanje je pokazalo da se ulaže suviše malo: 300 miliona evra umjesto preporučenih do 1,6 milijardi evra godišnje.

O finansiranju na dobrovoljnoj bazi odlučuje svaka savezna pokrajina i svaka opština pojedinačno. To kritikuje Aleksandra Nazius, upravnica Ženske kuće u Koblencu. Taj grad sa 115.000 stanovnika trebalo bi da ima jedanaest do dvanaest skloništa za žene i djecu, ali ima samo sedam, pa mnoge žene moraju da budu odbijene. Kad se na portalu „Frauenhaussuche“ prijavi slobodno mjesto, ono je popunjeno za sat ili dva, kaže Neizius.

Ženska kuća u Koblencu dobila je posebna sredstva za nadogradnju i proširenje. Ali, sredstva za dodatno osoblje nisu odobrena – a prijeko su potrebna za socijalno-pravnu i psihološku podršku.

Aleksandra Neizius kritikuje i to što žene moraju same da plaćaju boravak ako nemaju pravo na socijalnu pomoć. Ona zajedno s jednim udruženjem pokušava da pomogne ugroženim ženama novcem od donacija. Nacionalna statistika o skloništima za žene pokazuje da se posebno one žene koje same plaćaju boravak vraćaju u nasilnu situaciju.

Izlaz iz straha i nasilja

Dijana B. imala je sreću u nesreći. Kada ju je suprug zadnji put teško zlostavljao, uspjela je sva krvava da pobjegne do obližnje prodavnice, gdje su se drugi muškarci postavili ispred nje kako bi je zaštitili. Nakon operacije preloma kostiju lica i boravka u bolnici, ona i djeca dobili su sobu u Ženskoj kući u Koblencu.

Dijana B. priča da ju je muž često brutalno tukao, ali je nakon toga uvjek obećavao da to više neće da radi. Kaže da je ostajala jer je željela da sačuva porodicu zbog djece. To je tipično za mnoge majke, ukazuje Aleksandra Neizius.

Dijana B. se, prije nego što je situacija eskalirala, nadala da će se razvodom osloboditi nasilja. Da bi njen suprug na to pristao, povukla je prijavu protiv njega. Nakon toga je živjela sama s djecom, ali opasnost nije nestala. Ona priča da se na rođendanskoj proslavi sina pojavio njen muž. Odvukao ju je za kosu u podrum, prijetio da će je ubiti i počeo je da je davi. Njihova ćerka je išla za njim i plačući govorila: „Molim te, tata, pusti mamu, pusti, pusti, molim te, pusti je!“

Kada ju je muž pustio, ona se teturajući vratila u stan, popravila frizuru, našminkala se i nastavila da se brine o rođendanskoj proslavi svog sina. Bol je osjetila tek kasnije, kaže. „To su veoma snažne žene“, ističe Neizius.

„Molim vas, otiđite zbog djece“

„Djeca koja moraju da gledaju nasilje nad majkom – to je kao nasilje nad njima samima“, kaže pravnica Vehran-Ičert. I upozorava da postoji opasnost od imitacija: „Ili sin počne da bije ili se ponašati mačistički kao otac – ili ćerka postaje žrtva.“

U Ženskoj kući u Koblencu djeci se prenose vrijednosti i drugačije uloge, a za dječake dolazi poseban socijalni pedagog. Aleksandra Neizius apeluje na žene koje ostaju s partnerima zbog djece: „Molim vas, otiđite zbog djece.“

Dijana B. ne želi da vidi više nikad svog muža. Pokazuje fotografiju svog lica nakon teške povrede. Bilo je pogrešno ostati u braku zbog djece, kaže. I dodaje: „Ako meni nije dobro, ni mojoj djeci nije dobro.“ Svojoj ćerki je usadila da mora odmah da ode od muškarca koji je ne poštuje ili je čak tuče.

Nadati se da će se nasilni muškarac popraviti, nije pravi put, potvrđuje i upravnica Ženske kuće Neizius: „To ne prestaje samo od sebe.“

SOS-telefon za žrtve nasilja u Srbiji: 0800-100-600 (0-24h, besplatan poziv)

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku