Andreas Nol  [ DW ]

11. 09. 2024. 12:20

Migracije: postoji šansa za francusko-njemački konsenzus?

Mišel Barnije i dalje traži ministre za svoju vladu, ali je novi francuski premijer već najavio šta će se u Francuskoj promijeniti. Neregularne migracije su na vrhu liste prioriteta tog 73-godišnjaka. „Stiče se utisak da su granice bušne kao sito i da migracioni tokovi nisu pod kontrolom. To ćemo da promijenimo“, rekao je Barnije u svom prvom TV-intervjuu nakon što je prošle nedjelje preuzeo dužnost.

Sprovođenje strože politike imigracije i azila neće, međutim, preuzeti novi ministar unutrašnjih poslova. Jer, prema izvještajima francuskih medija, Barnije planira posebno ministarstvo za „imigraciju, integraciju i nacionalni identitet“. Takav resor bio bi politički signal da se konzervativac Barnije iz redova „Republikanaca“ (LR), barem po tom pitanju orijentiše prema svom partijskom prijatelju Nikoli Sarkoziju, koji je bio predsjednik Francuske od 2007. do 2012.

INFO FRANCEINFO | Nouveau gouvernement : Michel Barnier réfléchit au retour d'un ministère de l'Immigrationhttps://t.co/ehiy99OYO5

— franceinfo (@franceinfo) September 9, 2024

 

Sarkozi, koji je prije dvije decenije dospio na naslovne strane i u inostranstvu svojom najavom da će „šmrkom počistiti predgrađa“, kao predsjednik je prvi put formirao takvo ministarstvo 2007. godine. To je bio dio njegove strože migracione politike kojom je Sarkozi ujedno uspio da zaustavi uspon ekstremno desničarske partije Nacionalni front (FN).

Zavisnost od Marin Lepen

Danas bivši FN, sada preimenovan u Nacionalno okupljanje (RN), predsjedniku Emanuelu Makronu diše za vrat. Na evropskim izborima RN Marin Lepen bila je daleko najjača francuska snaga u Briselu sa osvojenih 31,4 odsto glasova. Stranka je takođe ovog ljeta osvojila čitav niz mandata na prijevremenim francuskim parlamentarnim izborima. Istovremeno, Makronov savez se bukvalno raspao. „Mišel Barnije zavisi od glasova RN u parlamentu ako želi da njegova vlada opstane“, kaže Džejkob Ros, francuski stručnjak u Njemačkom savjetu za spoljne odnose (DGAP).

To što Marin Lepen – za razliku od ujedinjene ljevice, koja je takođe ojačala – ne žuri da u parlamentu podnese prijedlog za izglasavanje nepovjerenja Barnijeu vjerovatno je povezano i s perspektivom daljeg pooštravanja politike azila i migracija. „Barnije je u prošlosti nekoliko puta isticao da Bregzit vidi kao odgovor na gubitak kontrole nad nacionalnom politikom. On se plaši da će, ako se ništa suštinski ne promijeni u imigracionoj politici u Evropi, to, dugoročno gledano, staviti kompletan evropski projekat pod znak pitanja“, rekao je Ros.

Izborna kampanja s temom imigracije

Da bi spriječio takav razvoj događaja, Barnije se oslanja na strožu imigracionu politiku. Novi šef vlade još nije otkrio detalje, ali njegova kampanja prije tri godine za predsjedničku kandidaturu dala je naznaku šta se od njega može očekivati.

Bivši ministar spoljnih poslova tada je vodio kampanju za ubrzanje procedura u procesu dobijanja azila, pozivao na ograničenja spajanja porodica i glasno razmišljao o privremenom obustavljanju prijema tražilaca azila, čak na nekoliko godina. Činilo se da čak ni ustavni amandmani nisu tabu kako bi se nacionalni zakon stavio iznad zakona EU. Mjere je trebalo da posluže cilju obnavljanja nacionalnog suvereniteta u migracionoj politici i promovisanju integracije imigranata. Međutim, nije postao predsjednički kandidat.

Osim što bi mu bili potrebni glasovi RN-a u parlamentu za odgovarajuće mjere pooštravanja, Barnijea i Lepen praktično dijele svjetovi. Barnije je čovjek političkog centra koji suštinski ne dovodi u pitanje projekat evropskih integracija i institucije EU. Iako Lepen više ne želi da izvede Francusku iz EU kao nekada, ona ipak želi da radikalno promijeni odnose sa Briselom.

Težak test za Makronovu stranku

U Narodnoj skupštini, Barnije može da se osloni samo na manje od 50 članova svoje stranke i predsjedničkog saveza. Uprkos opozicionoj ulozi Barnijeovog LR, dva tabora su se već dogovorila o pooštravanju migracione politike 2023. godine.

U to vrijeme, međutim, to je dovelo do tenzija u Makronovom taboru, što je u početku privuklo mnoge ljevičarske političare. Prošlogodišnja reforma predviđala je, između ostalog, višegodišnje periode čekanja za određene imigrante iz zemalja koje nisu članice EU na pristup socijalnim beneficijama.

Međutim, Ustavni savjet je ubrzo potom odbacio brojne mjere pooštravanja. Djelimično zato što je sud prepoznao povrede ustava u pojedinim stavovima, dijelom zbog proceduralnih grešaka. Tako su sudije poništile pravilo da Nacionalna skupština postavi gornju granicu za prijem migranata, uz obrazloženje da to predstavlja kršenje načela podjele vlasti. Ipak, gornja granica bi mogla biti u skladu sa Ustavom.

U narednim mjesecima, vjerovatno će se tražiti pregovaračke vještine Mišela Barnijea, ne samo na evropskoj sceni. Kao bivši glavni pregovarač EU za Bregzit, Barnije veoma dobro poznaje pravila igre u Briselu. Ali, takozvani Dablinski i Šengenski sporazumi postavljaju visoke prepreke za dugoročne granične kontrole i odbijanja na granicama.

Prema tome, granične kontrole na unutrašnjim granicama u šengenskom prostoru mogu da budu samo privremeni izuzetak. U posljednje vrijeme, međutim, povećan je broj država EU koje se oslanjaju na nacionalne jednostrane pristupe migracionoj politici i bar djelimično ignorišu pravila EU.

Novo izdanje njemačko-francuskog tandema?

Mišel Barnije, koji vjerovatno nema fundamentalni interes da podriva zakon EU, sada bi mogao da ima koristi od političke dinamike u Njemačkoj. Ubrzo nakon što je Barnije preuzeo dužnost, njemačka ministarka unutrašnjih poslova Nensi Fezer najavila je uvođenje kontrola i „odbijanje u skladu s evropskim pravom“ na svim njemačkim granicama do daljeg. S nadolazećom promjenom kursa, Njemačka, najvažniji partner Francuske u EU, takođe bi mogla da postane i njen saveznik kada je riječ o oštrijoj migracionoj politici u Evropi.

Debata u Francuskoj ipak je otišla znatno dalje nego u Njemačkoj. Migraciona reforma usvojena prošle godine, uprkos protestima među stanovništvom, daleko prevazilazi ono što se trenutno čini prihvatljivim za većinu u Njemačkoj. Odbijanja na granici odavno više nisu na naslovnim stranama u Francuskoj. Godine 2017, kada je Emanuel Makron po prvi put izabran u Jelisejsku palatu, francuske snage bezbjednosti zaustavile su više od 50.000 ljudi samo na francusko-italijanskoj granici. Provjere su se odvijale ne samo na ulicama i u vozovima, već i sa patrolama u planinama.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku